Bad Blue Boysi slave 39. rođendan

"Sretan rođendan želimo našim Bad Blue Boysima! Ove nedjelje „na torti je 39 svjećica“ i polako se bližimo i „okrugloj“ obljetnici. Iako su postojala različita tumačenja oko točnog datuma osnutka grupe, sami Boysi prihvatili su 17. kolovoza 1986. kao svoj rođendan pa možemo reći da su BBB kao organizirana navijačka skupina nastali na današnji dan prije 39 godina.

Inspiracija za sam naziv grupe niknula je iz filmskog klasika „Bad Boys“ u kojem je naslovnu ulogu igrao Sean Penn. Boysi su, dakako, i prije tog datuma imali jasne obrise i karakteristike navijačke grupe pa je i to jedan od razloga zbog čega su se u ožujku 1991. godine, prilikom proslave pete obljetnice, na utakmici protiv beogradskog Partizana, naslonili na nešto raniji datum, 17. ožujka.

U tom dvoboju na petoj obljetnici orila se slavljenička pjesma s tada „plavoga“ maksimirskog juga... S vremenom su predstavnici skupine ipak prihvatili, kako sami ističu, „povijesno točniji datum“ i verificirali 17. kolovoza 1986. kao svojevrsni plavi navijački big bang.

Upravo je tog datuma na rasporedu bio nezaboravni prvenstveni dvoboj u Splitu gdje je Dinamo nadigrao Hajduk čak s 4:0. Ovo blistavo izdanje maksimirske momčadi posebno je zanimljivo nakon Dinamova ispadanja u Kupu samo četiri dana ranije. Tada su se poskliznuli na gostovanju u Banovićima gdje ih je domaći niželigaš Budućnost svladao boljim izvođenjem jedanaesteraca.

A, onda je uslijedila nagla renesansa i rapsodija plavih na Poljudu. Ne samo da je Dinamo slavio s 4:0 nego je dominirao igrom, prilikama... Bilo je tu još osebujnih novinarskih opisa Dinamove izvedbe: “simfonija u plavom”, “brazilijanska partija Dinama”, “sasvim je realno, sasvim objektivno i sasvim ostvarivo moglo biti i sedam ili osam prema nula za Zagrepčane”.

Nositelj igre bio je Marko Mlinarić, mrežu su tresli Jozo Bogdanović, Davor Matić, Mladen Munjaković i Ivan Cvjetković. Dvoboj pamtimo i po debitantskom nastupu tada mladoga Dinamova braniča, našeg dragog i nikad prežaljenog Dubravka Pavličića...

Bio je to, dakle, dan kad je prvi put u orbitu lansiran konkretan naziv za zagrebačku navijačku skupinu – Bad Blue Boys.

Sredina osamdesetih bilo je doba ekspanzije organiziranih navijačkih skupina pri čemu su se Boysi posebice isticali atraktivnom koreografijom, strastvenim i gromkim navijanjem na staroj sjevernoj tribini, na istočnom stajanju, a nešto kasnije i na jugu, a ubrzo se prometnuli i u simbol otpora tadašnjem sustavu.

Na ulazu na maksimirski stadion, nedaleko zapadne tribine, od 1994. godine nalazi se i spomenik navijačima stradalima u Domovinskom ratu. Dinamovi čelnici i predstavnici same momčadi upravo na tom mjestu svake godine zapale svijeće i polože vijenac odajući posebnu počast stradalim navijačima. To je ujedno i podsjetnik na zbivanja iz 13. svibnja 1990. i nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde.

Dok je skupina izgrednika u crveno-bijelim šalovima lomila stolce i kamene blokove i palila vatru na južnoj tribini, policajci su sve to mirno promatrali. No, zato su svu silinu „željezne ruke“, snagu mišića i represiju, vodotopovima i suzavcem, predstavili kad je Dinamova navijačka skupina, promatrajući uništavanje njihova stadiona, krenula u protuudar i pokušala uvesti red umjesto inertne policije. Upravo su problem dvostrukih mjerila i selektivna akcija tijela sigurnosti izazvali bijes i zgražanje navijača, a i običnih nogometnih poklonika pa stoga taj 13. svibnja 1990. i danas pamtimo kao otpor tadašnjem sustavu.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske i formiranjem samostalne Prve HNL dekretom je nestalo slavno ime kluba što je značilo novu misiju: povratak imena Dinamo. U tih osam i pol godina, koliko je klub nastupao pod drugim imenima, s tribina je grmjelo „Dinamo! Dinamo!“ da bi napokon na Valentinovo 2000. na ponos svih ljubitelja plave boje ponovno zaživjelo „sveto ime.“

Našim BBB želimo sve najbolje za njihov 39. rođendan!", piše Dinamo u tekstu.