U središtu njegovih filmova svakodnevni su životi „običnih“ ljudi i napetosti koje izbijaju iz naizgled banalnih situacija poput obiteljskih ručkova, razgovora među partnerima ili života u susjedstvu. Upravo kroz intimne odnose Leigh, s karakterističnim spojem crnog humora i empatije, razotkriva frustracije svojih junaka te obiteljske i klasne prijepore koji ih istodobno tjeraju prema bliskosti i udaljavaju jedne od drugih.
Ciklus obuhvaća dvanaest filmova koji će se tijekom rujna prikazivati u Surogatkinu KIC (Preradovićeva ul. 5), a 1. rujna u 21 sat otvorit će ga Leighov debitantski film Tmurni trenutci (1971). Nastao pod utjecajem nobelovaca Samuela Becketta i Harolda Pintera, film kroz lik Sylvije, koja brinući se za sestru s intelektualnim teškoćama pokušava ostvariti ljubavnu vezu, bilježi nespretne pokušaje zbližavanja, usamljenost i teškoće ljudske komunikacije.
U kontekstu Britanije za vrijeme Margaret Thatcher nastaju U međuvremenu (1983) i Velike nade (1988). Prvi se oslanja na glumačku međuigru Tima Rotha i Garyja Oldmana, a u središtu je sramežljivi Colin koji dobiva priliku raditi kod imućne tetke izazivajući bratovu ljubomoru, pri čemu osobne frustracije dvojice braće odražavaju besperspektivnost, dok drugi s više humora komentira klasne podjele prateći marksistički par suočen s nesuglasicama oko zajedničke budućnosti.
Život je sladak (1990) autentičan je prikaz londonske radničke obitelji suočene s očevim nesigurnim poslovnim pothvatom, financijskim poteškoćama i bulimijom jedne od kćeri, u kojem se obiteljska toplina neprestano sudara s prešućenim nezadovoljstvima. Mračniji ton donosi bespoštedna slika urbanog očaja i otuđenja Razgolićeni (1993), u Cannesu nagrađena za najbolju režiju i glumca (David Thewlis), u kojoj Johnny nakon nasilnog incidenta bježi iz Manchestera u London, zavodi cimericu bivše djevojke, a potom luta gradom iznoseći neznancima svoj cinični pogled na život.
Vrhunska studija karaktera Tajne i laži (1996), nagrađena Zlatnom palmom i nagradom za najbolju glumicu (Brenda Blethyn), prati mladu Hortense koja nakon smrti posvojiteljice odlučuje pronaći svoju biološku majku. Uspješne cure (1997) spaja nekadašnje cimerice Annie i Hannah, koje nakon šest godina uviđaju koliko su se njihovi životi i odnos promijenili. Raskošni mjuzikl Naglavačke (1999) vodi iza kulisa viktorijanskog kazališta kroz kreativno neslaganje skladatelja Arthura Sullivana i libretista W. S. Gilberta za vrijeme nastanka njihove slavne operete Mikado.
Sve ili ništa (2002) isprepliće živote triju radničkih obitelji iz londonskog naselja, suočenih s bračnim krizama, nezaposlenošću, alkoholizmom, neželjenom trudnoćom i obiteljskim nasiljem, koje povezuje svakodnevna borba za bliskost i bolji život. U London 1950-ih vodi potresna drama Vera Drake (2004), portret dobroćudne žene iz radničke klase koja potajno pomaže ženama izvodeći ilegalne pobačaje, s Imeldom Staunton u nagrađivanoj naslovnoj ulozi.
U 19. stoljeće Leigh se vraća filmom Gospodin Turner (2014), posvećenim posljednjim desetljećima života slavnog britanskog slikara Williama Turnera, koji nakon očeve smrti nastavlja opsesivno slikati, maltretira domaćicu Hannah te započinje vezu sa Sophijom Booth. U naslovnoj je ulozi Timothy Spall, jedan od Leighovih omiljenih glumaca.
Ciklus će zaključiti Bolne istine (2024), još jedna Leighova prodorna studija karaktera, ovoga puta usredotočena na ogorčenu i tjeskobnu Pansy, koja svojim bijesom zagorčava život suprugu Curtlyju, nezaposlenom sinu Mosesu i gotovo svima koje susreće, dok se iza njezine zajedljivosti postupno ocrtavaju duboka ranjivost i nemogućnost povezivanja s najbližima. Tumači je Marianne Jean-Baptiste, koja se Leighu vraća gotovo tri desetljeća nakon filma Tajne i laži.
