Preminuo istaknuti industrijski dizajner Vladimir Robotić

Dugi niz godina bio je samostalni dizajner koji je i u tom svojstvu realizirao niz važnih projekata za prestižne klijente. Robotić je i dobitnik brojnih nagrada, uključujući godišnju Nagradu Vladimir Nazor, kao i Nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo, koja mu je dodijeljena 2003. godine.

Robotić je rođen 1930. u Čakovcu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1953. godine. Za vrijeme rada u Jugomontu (1962.) i Inženjering-projektu (1963.) radi na projektu prefabriciranih kuća (Spačva, Marles, SPIG). Istovremeno postaje i vanjski suradnik Centra za industrijsko oblikovanje.

Od 1967. do kraja 1969. radi u CIO kao voditelj projekta dizajna i kao dizajner (projekti za poduzeća Jugostroj iz Beograda, Prvomajsku iz Zagreba, Vaso Miškin-Crni iz Sarajeva, Bratstvo iz Novog Travnika). U okviru CIO radi i dizajn mini-trafostanice za Končar.

U Končarevom Elektrotehničkom institutu zaposlen je od 1969. do 1981. godine. Uz Noe Maričića, osnivač je Odjela za dizajn. Od ožujka 1971. pa do odlaska, šef je Odjela. Angažiran je na brojnim poslovima dizajna raznih industrijskih proizvoda, od komandnih pultova, Bucholz releja, porodice opreme za velike kuhinje Multis, do pokretne poljske kuhinje.

Od 1981. djeluje kao samostalni dizajner u okviru ZUH-a, i surađuje s nizom tvrtki (Digitron iz Buja, Hrast iz Čakovca, Tvornica rudarske opreme iz Kaknja, Elektrotehnički fakultet iz Zagreba). U mirovini je od 1990. godine.

Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Odlikovan je Ordenom Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. Jedan je od dobitnika godišnje nagrade Vladimir Nazor (dodijeljena Odjelu za dizajn ETI) za 1983. godinu. Dobitnik je i Nagrade Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo 2003. godine. Od 1966. bio je član ULUPUH-a, a od 1984. i član Hrvatskog dizajnerskog društva.

U tekstu povodom dodjele Nagrade HDD-a za životno djelo, Iva Brežanski u svom je tekstu objavljenom u Godišnjaku hrvatskog dizajna napisala:

"Međutim, možda više nego u iscrpnom slijedu dizajna proizvoda, gospodina je Robotića još dragocjenije prepoznati kao oblikovatelja same profesije industrijskog dizajna; rekli bismo, prije svega, kao – dizajnera sredine. Njegov je senzibilitet usmjeren na dizajn dizajna unutar tvrtke, uviđajući u tom smislu nezaobilaznu vrijednost dobro osmišljenog timskog i interdisciplinarnog rada. On je i ovdje predstavnik onih rijetkih – samozatajnih i nadasve pouzdanih zaljubljenika u struku – koji, daleko od trenutačnih nadahnuća, uporno i dosljedno guraju ideje, razvijaju koncepcije, idejni su začetnici i promotori u timovima… Takvima je na srcu ponajprije napredak profesije; pogled na struku kao dijela dugoročne strategije i sistematskog rada po kojem se, kako čvrsto vjeruju, jedino i postižu izvjesni i sigurni rezultati".