Podnaslovljena kao „Posve nevjerojatan događaj u dva čina“, komedija „Ženidba“ doista je nevjerojatan dramski konstrukt, napisan još 1835. godine, a koji je svojim inovativnim, izrazito modernim i žanrovski te tematski raznolikim dramaturškim postupcima nemjerljivo utjecao na povijest komedije ali i drame uopće. Otvorila je tadašnjoj ruskoj književnosti posve nove, dotad neistražene puteve, a njezina je britka satira i izniman humor čine izuzetno aktualnom i danas.
Glavni lik, dvorski savjetnik Potkolesin, neodlučan u ideju ženidbe te pod društvenim ali i obiteljskim pritiskom, odlazi u dom Agafje Tihonovne u kojem se okupljaju i drugi prosci spremni na ženidbu. Mladu Agafju pritom nitko ne pita želi li se udati, provodadžijka Fjokla Ivanovna pokušava ugovoriti posao i zaraditi, a Potkolesinov najbolji prijatelj Kočkarev ima svoje razloge zašto Potkolesina svim silama gura u dogovoreni brak. Na taj način put do ženidbe odjednom postaje sve samo ne jednostavan zadatak…
Ova univerzalna komedija razotkriva apsurdnu zloupotrebu ideje braka i kritizira formalizam, osobito u sferi intimnih odnosa. Ženidba se ne prikazuje kao čin ljubavi, već kao društvena obaveza, statusni simbol i sredstvo za ostvarenje osobne koristi, odnosno kao institucija podložna tuđim očekivanjima i društvenim pritiscima. S druge pak strane, brak kao društveni dogovor donosi jasno propisane okvire te zapravo donosi kontrolu pojedinaca, ali – i značajnije i konkretnije od toga, najčešće i prije svega – kontrolu žena. U tom smislu, Ženidba traži odgovore na pitanja kao se izboriti sa društvenom ali i samonametnutom represijom.
Unatoč prikazanim manama svojih likova, koji uspješno ili manje uspješno skrivaju vlastite slabosti, duboko potisnute želje, vlastite slobode te na kraju i identitete, Gogolj to čini s toplinom, razumijevanjem i suosjećanjem. Njegova komediografska vještina leži upravo na tom tankom rubu na kojem otvaranje prema ljudskim slabostima ili nedostacima nikada ne prelazi granicu prema ismijavanju; on je u svojoj nutrini duboko zaljubljen u čovjeka pa i onda kad taj isti čovjek griješi. Gogoljeva sposobnost da kroz karaktere stvori komiku ostavlja dubok dojam – ona nas suočava s vlastitim manama i licemjerjima, čak i kada bismo najradije od njih okrenuli pogled. No, kad već ne možemo pobjeći od tih istina, barem se možemo nasmijati – i to iskreno, iz srca.
U predstavi igraju: Anica Kontić (Agafja Tihonovna), Ines Bojanić (Arina Pantelejmonovna), Anita Matić Delić (Fjokla Ivanovna), Filip Detelić (Potkolesin), Luka Petrušić (Kočkarev), Domagoj Ivanković (Kajgana), Josip Brakus (Anučkin), Dražen Čuček (Ževakin), Ozren Opačić (Starikov), Jakov Zovko (Stjepan) i Josipa Anković (Dunjaška).
Prijevod potpisuje Zlatko Crnković, kostimografiju Barbara Bourek, scenografiju Lovro Ivančić, a koreografiju Branko Banković. Autor glazbe je Stanislav Kovačić, oblikovatelj svjetla Elvis Butković, a asistentica redateljice Maja Posavec.
Pretpremijera predstave održat će se u 24. travnja, a reprize su 26. i 27. travnja te 18. i 24. svibnja u Satiričkom kazalištu Kerempuh.
