Izložba beogradskog fotografa Gorana Tomaševića u Dubrovniku

Na drugoj je izložba pod nazivom Kraj Jugoslavije s nekim od najpoznatijih radova Rona Haviva i drugih poznatih fotografa koji su 1990-ih obilazili Hrvatsku, Bosnu i Kosovo. Tu je i impresivna retrospektiva srbijanskog fotografa Gorana Tomaševića (vidi "Vreme" 28. prosinca 2020.), koji već 30 godina posjećuje bojišta i zone sukoba, od Haitija preko Sirije i Libije do Srednjoafričke Republike i Burundija.

Radeći za agenciju Reuters, Goran Tomašević već više od 20 godina kamerom dokumentira sukobe diljem svijeta. Fotografirao je i Olimpijske igre u Sydneyu 2000. i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006., ali njegove slike iz kriznih područja diljem svijeta osvojile su sve najvažnije nagrade za fotografiju. Profesionalnu karijeru započeo je 1991. radeći za dnevne novine "Politika". Ubrzo je postao vanjski suradnik agencije Reuters, a radio je i za "Beogradsku kroniku". Fotografirao je rat koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije, odlazio je u Bosnu i Hrvatsku. Reutersov fotoreporter postao je 1996. i do danas je ostao s njima. Od 1997. fotografira rat na Kosovu i antimiloševićevske prosvjede u Beogradu. Tijekom tromjesečnog NATO bombardiranja Jugoslavije 1999. Tomašević je bio jedini fotograf koji je radio za strani tisak i koji je cijelo trajanje sukoba proveo na Kosovu.

"Opasnost se ne može mjeriti, gdje god snimanje nije lako i bilo je mnogo opasnih trenutaka. Prvo što sam naučio bilo je na Kosovu i Metohiji, gdje je bilo vrlo gusto. Zašto sam ovdje ako ne da slikam, jer ako ne slikam, onda nemam razloga biti u ratnom sukobu... Vrlo je važno ostati trijezan, jer ako nisi trijezan, opasan si za sebe i za druge, i to je tajna nad tajnama ovog zanata", rekao je. Nakon tih događaja na Balkanu, Reuters ga šalje na Bliski istok. Preselio se u Jeruzalem i tamo ostao četiri godine. Tijekom američke invazije na Irak 2003. godine, njegova fotografija američkog marinca koji promatra rušenje kipa Saddama Husseina postala je jedna od najupečatljivijih slika rata. Sve vodeće svjetske novine objavile su je na naslovnici, a ona je i rekorderka po broju naslovnica s više od 160 zaredom.

Tomaševićeva fotografija ranjavanja američkog narednika u Afganistanu postala je ikonična slika u američkoj ratnoj povijesti. Sada se nalazi u američkom Muzeju ratne fotografije.

Nakon što ga je fotografirao, Tomašević je pomogao ranjenom naredniku.

"Izgubio je svijest od detonacije i kada se osvijestio, zatražio me je cigaretu i da vidim fotografije. Kada je moj šef, gospodin Steve Crisp, vidio što sam fotografirao, nazvao me i rekao - vrati se!", rekao je Tomašević.

Preselio se u Kairo 2006. godine i bio je u središtu Reutersovog izvještavanja o Arapskom proljeću. U Libiji je njegova slika vatrene kugle ispaljene nakon zračnog napada na pro-Gadafijeve borce postala ikona libijskog rata, pojavljujući se na više od 100 naslovnica diljem svijeta. Njegove slike pobunjeničkih boraca koji se bore protiv pro-Asadovih snaga usred ruševina Alepa i Damaska tijekom sirijskog građanskog rata dobile su međunarodno priznanje, kao i njegovo izvještavanje o krvavoj opsadi trgovačkog centra u Nairobiju u Keniji.

Tomašević je radio u Reutersovim uredima u Jeruzalemu, Kairu i Nairobiju. Trenutno živi u Istanbulu i glavni je fotograf agencije Reuters.

Dobitnik je mnogih prestižnih međunarodnih nagrada. Rekordna četiri puta (2003., 2005., 2011. i 2013.) proglašen je Reutersovim fotografom godine, a 2008. godine osvojio je nagradu agencije za fotografiju godine. Godine 2009. Azijsko udruženje izdavača sa sjedištem u Hong Kongu dodijelilo mu je nagradu za izvrsnost u novinskoj fotografiji, a 2014. godine primio je prvu nagradu World Press Award. Godine 2013. novine "Guardian" izabrale su ga za najboljeg novinskog fotografa na svijetu. Godine 2019. osvojio je najveću nagradu - Pulitzerovu nagradu - za dirljivu fotografiju na kojoj pijetao prolazi pored dječaka koji je poginuo u borbi s bandama u Hondurasu. Žiri ju je nagradio za "živopisnu i zapanjujuću vizualnu priču o važnosti, očaju i tuzi migranata dok su putovali u SAD iz Srednje i Južne Amerike".

Nagrađivana fotografija nastala je u sklopu foto projekta koji je pratio val migranata iz Srednje i Južne Amerike u SAD, u kolovozu 2018. u San Pedro Suli, gradu s najvećim brojem ubojstava na svijetu. Tomašević je dva puta posjetio Honduras kako bi kroz svoj objektiv prikazao tamošnje društvo u kojem dominira droga, a fotografirao je i kriminalne bande koje kontroliraju veći dio Latinske Amerike. U lipnju 2018. prvi put je otišao u Meksiko i Honduras, gdje je uvjerio kriminalce da pristanu na fotografiranje, što nije bilo nimalo lako. Međutim, nije bio zadovoljan svojim radom, pa se vratio u kolovozu. Nagrađivanu fotografiju snimio je tijekom njegovog drugog boravka u Hondurasu, nakon sukoba dviju suparničkih bandi koje ratuju oko teritorija zbog prodaje kokaina.

Elem, ako vas put odvede u Dubrovnik, retrospektivnu izložbu Gorana Tomaševića možete pogledati do 31. listopada ove godine.

Dok sam išao na večeru u "Kamenice" i slušao pjevanje klape koju je Turistička organizacija Dubrovnika angažirala da navečer stvori "mediteransku atmosferu" u drevnom gradu, razmišljao sam o tome kako ima nešto poetično u činjenici da baš ovdje, na Stradunu, koji su 1991. godine gađali crnogorski rezervisti JNA i trupe Bože Vučurevića s okolnih brda, gledam izložbu Beograđana koji je svoj život posvetio izvještavanju upravo s takvih mjesta. A Dubrovnik je bio dovoljno velik da unatoč traumatičnoj prošlosti i trenutnim "desnim zaokretima" hrvatskog društva, nema problema s "geografskim podrijetlom" autora ovih fotografija.

Nakon povratka iz Dubrovnika, razgovarao sam s nekoliko kolega o Tomaševićevom snažnom radu.

„Kad je Politika odlučivala hoće li ga trajno zaposliti, procijenjeno je da im nije dovoljno dobar i zaposlen je drugi kolega, blizak tadašnjoj vladajućoj stranci“, rekao mi je kolega, svjedok tih događaja.

Goran je potom dobio stalni posao u Reutersu i osvojio „Pulitzera“. Malo je zadovoljstvo što u biografiji nema rečenice da je bio stalno zaposlen u najstarijim srbijanskim dnevnim novinama.