Caruso dobiva muzej u rodnom Napulju

Muzej Caruso, koji će se nalaziti unutar Kraljevske palače u Napulju, trebao bi se otvoriti 20. srpnja, 150 godina nakon rođenja umjetnika koji je popularizirao lirsku operu. U muzeju će biti izloženi kostimi, plakati, fotografije, ploče i gramofoni te snimke njegovih izvedbi.

Enrico Caruso (1873-1921) je "prvi pjevač u povijesti svjetske glazbe koji je shvatio i iskoristio golemi potencijal gramofonske industrije", rekao je ministar kulture Gennaro Sangiuliano na konferenciji za novinare u Rimu.

Caruso je započeo karijeru u dječačkoj dobi kao kontraalt u crkvenim zborovima.

Nakon školovanja, od 1897. nastupao je kao operni pjevač i vrlo brzo stekao međunarodni ugled (Petrograd, Buenos Aires, Rim, Milano), a od 1903. pretežno pjevao u njujorškoj Metropolitan Operi.

U prvih petnaestak godina 20. stoljeća smatran je najvećim lirskim i dramskim tenorom na svijetu.

Rođen u vrlo siromašnoj napuljskoj obitelji 25. veljače 1873., Caruso je imao složeni odnos sa svojim rodnim gradom u kojem je 1901. u kazalištu Teatro San Carlo naišao na mlaki prijem. Nakon toga se zakleo da do smrti neće pjevati u Napulju. Održao je riječ i nikada više nije pjevao u rodnom gradu. Kad god bi došao kući u posjet, umjesto dobrotvorne predstave za siromašne, jednostavno bi donirao u dobrotvorne svrhe više novca nego što bi čak jedna njegova predstava donijela.

Carusov glas bio je čudna kombinacija tenora i baritona. U svojoj ranoj karijeri imao je velikih problema s visokim tenorskim registrom, na primjer, zbog čega su mu brojni prvi učitelji rekli da nikada neće uspjeti. Ipak, razuvjerio je sve i ostvario karijeru za pamćenje.