Sankcije NIS-u su dokaz kraha srpske vanjske politike

Sankcije NIS-u naišle su na prilično emotivne reakcije u Srbiji, jer su još uvijek svježe slike devedesetih kada se benzin kupovao u plastičnim bocama na ulici, a metalni kanister od 20 litara bio prisutan u svakoj kući. Mišljenja o posljedicama sankcija ipak se razlikuju.

Teško je pronaći nekoga tko ne upozorava na to da će ove sankcije zasigurno utjecati na financije Srbije te na opskrbu naftom i njezinim derivatima, no istodobno se navodi da se slike sankcija iz vremena Slobodana Miloševića ipak neće ponoviti. Pojedini analitičari smatraju da će se posljedice sankcija ponajprije osjetiti kroz cijenu goriva za građane, ali ima i onih koji misle da će sankcije NIS-u izazvati čitav niz lančanih reakcija koje će utjecati na cjelokupno gospodarstvo. Dugoročno i općenito predviđa se pad prihoda, rast cijena, ali i porast šverca.

Preko Mađarske umjesto preko Hrvatske

Mađarska strana izvještava da će kompanija MOL povećati svoju isporuku nafte Srbiji, ali i navodi da to vjerojatno neće moći u potpunosti nadomjestiti isporuke preko Hrvatske.

Vlasti navode da postoje zalihe nafte za svega nekoliko mjeseci. Pitanje koje se također nameće jest zašto je srpska strana prilično pasivno dočekala ovakav razvoj događaja, jer se za prijetnju sankcijama znalo već mjesecima. Možda to ipak i nije bilo toliko neočekivano, jer se umjesto rješavanja ovog važnog problema vlast bavila represijom i progonom studenata i građanskih aktivista.

„Mislim da se i ovog puta vlast odlučila za strategiju ‘neće valjda’“, ističe za DW Milan Ćulibrk, urednik tjednika Radar:

„Svaki put kada je taj rok produljivan, saznali smo da se ništa nije događalo u međuvremenu, i evo sada saznajemo da imamo rezerve sirove nafte da rafinerija radi do kraja mjeseca, a ne znamo što će biti poslije toga. Možda se očekivalo da će Rusi pristati prodati svoj udio, ali mislim da je od početka bilo jasno da to neće učiniti, dok su Amerikanci jasno dali do znanja da očekuju da se ruski udio u NIS-u potpuno ukine“, upozorava naš sugovornik.

Srbija u ruskom zagrljaju

Ekonomist Saša Đogović primjećuje da je „to sada već ustaljena praksa režima u Srbiji – da probleme guraju pod tepih i očekuju da će se kupnjom vremena oni nekako sami riješiti“:

„Suštinski je problem što Srbija nema jasnu vanjsku politiku. Sada taj manipulativni prostor više ne postoji. Rusiji je NIS služio kao dobra financijska baza za njihove sigurnosno-političke operacije i za medijsku propagandu na području Balkana. Zbog toga ona i ne želi prodati NIS, jer je on važno sredstvo hibridnog rata, a Srbija je dobila priliku da se izvuče iz tog čvrstog ruskog zagrljaja ili da ostane u ovom položaju koji šteti građanima i gospodarstvu zemlje“, kaže Đogović za DW.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nacionalizaciju NIS-a navodi kao posljednju opciju, pa Milan Ćulibrk upozorava na neizvjesno razdoblje „u kojem se može očekivati sve više cisterni na cestama Srbije iz raznih susjednih zemalja. Dodatni problem je što Srbija još uvijek nema plinski aranžman i to joj dodatno veže ruke da nešto učini bez pristanka Rusije, jer zima dolazi, a plin nam je prijeko potreban. Tako je Vučić, koji se hvali prijateljstvima sa svjetskim liderima, od jednih dobio sankcije, drugi te sankcije nisu spriječili, a od Bruxellesa je dobio smanjenje kvota za izvoz čelika – što će nas tek zaboljeti“, napominje Ćulibrk.

Pitanje je sada hoće li Srbija štititi svoje interese ili interese neke druge strane, dodaje Saša Đogović: „Jer vi ćete sada imati problem i s postojećim investitorima, a da ne govorim o investitorima koje tek treba privući u situaciji kada imate nesigurno stanje s opskrbom energentima.“

Vučićeve dječačke igrarije

Uvođenje sankcija ponovno je postalo prilika za nadmudrivanje s Hrvatskom, iako pojedini novinari smatraju da je riječ o običnoj predstavi te da srpske i hrvatske vlasti zapravo sasvim dobro surađuju. U svakom slučaju, hrvatska je strana navela da želi kupiti NIS, što je izazvalo naizgled bijesnu reakciju Aleksandra Vučića, koji je zaprijetio da će kupiti i JANAF i Hrvatsku elektroprivredu (HEP) – i to za 50 posto više od bilo koje druge ponude.

„To je jedna djetinjasta izjava, koja bi trebala pokazati neku moć i bogatstvo, a pritom je Srbija u ćorsokaku i čeka nekakav ishod pregovora Rusa i Amerikanaca“, ocjenjuje Ćulibrk.

Saša Đogović napominje da se „Hrvatska uvijek uključuje kada je potrebno utjecati na rejting, i to je postala neka vrsta rutine. Ali, ako govorimo o situaciji da se Rusi odluče na prodaju svog udjela, prva bi zainteresirana trebala biti Srbija. Svakako da značajan dio poslovanja JANAF-a ovisi o poslovanju NIS-a i nije ništa sporno da izrazi interes za kupnju određenog broja dionica. To bi čak bila dobra sinergija, jer bi mogla dovesti do nešto niže cijene transporta – i tu bi umjesto ovih emotivnih momenata trebalo razmišljati racionalno“, smatra Đogović.

Sankcije – jeftine za Rusiju, skupe za Srbiju

Ruski veleposlanik u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko izjavio je da je NIS dobro pripremljen za sankcije koje su uslijedile te da Rusija neće okrenuti leđa Srbiji.
Milan Ćulibrk ne sumnja u to i dodaje da su „Rusi spremni staviti ključ u bravu rafinerije u Pančevu i da to traje dok traju sankcije. Oni su na to spremni, ali ja pitam: jesu li potrošači u Srbiji spremni da nakon četiri mjeseca odu na benzinsku crpku, a tamo nema goriva? Ne bojim se za njih, jer postoje pretpostavke da oni to ne bi prodali ni za deset puta veći novac nego što su uložili u NIS. Pitanje je sada za vlast – što će učiniti ako se nakon tog razdoblja pokaže da ne može osigurati ni polovinu potreba za domaću industriju i građane“, upozorava Ćulibrk.

Cijela situacija pokazuje krah vanjske politike Srbije, napominje Saša Đogović, „politike, čiji je jedini cilj bio što dulje ostati na vlasti, ne dirati uspostavljeni sustav vrijednosti, izbjeći oštrije kritike iz EU-a i SAD-a, a s druge strane otvoriti prostor Rusiji za sigurnosno, energetsko i medijsko djelovanje. Na taj smo se način sve više udaljavali od europskih standarda, a interesi Srbije postali su potpuno sporedni“, zaključuje Đogović za DW.