Obogaćeni uran: SAD i dalje ovisi o resursima iz Rusije

Iako su sankcije povezane s energijom na snazi, zabrinutost oko energetske sigurnosti ograničila je koliko daleko su zapadne vlade, uključujući Sjedinjene Države, voljne i sposobne ići. Dana 20. siječnja, predsjednik Trump proglasio je izvanredno stanje u energetici, naglašavajući potrebu za "pouzdanom, raznolikom i pristupačnom opskrbom energijom za pokretanje (američke) proizvodnje, transporta, poljoprivrede i obrambene industrije."

Jedan od ključnih izazova za Sjedinjene Države u prostoru energetske sigurnosti je nabava obogaćenog urana koji pokreće nuklearne reaktore diljem zemlje, što je ključno za energetski prijelaz s fosilnih goriva.

Ovisnost o Rusiji

Sjedinjene Države dosljedno ovise o Rusiji za usluge obogaćivanja. U isto vrijeme, američki kapacitet za obogaćivanje, koji je nekada bio uspješan, smanjio se, ustupivši mjesto inozemnom uvozu. Gotovo sedamdeset i tri posto obogaćenog urana u 2023. potječe iz inozemstva. Takvo oslanjanje na nekolicinu stranih izvora, a posebno suparničkih zemalja, dovodi do ozbiljne ranjivosti opskrbe. Uz očekivani rast globalne potražnje za obogaćenim uranom, Sjedinjene Države trebale bi ponovno steći svoj status velikog obogaćivača urana koji može zadovoljiti domaću potražnju.

Rusija ima dosljednu evidenciju korištenja energetske ovisnosti kao oružjem kako bi prisilila druge zemlje. Otprilike dvadeset sedam posto obogaćenog urana koji se koristi u Sjedinjenim Državama dolazi iz Rusije, koja je odgovorna za oko četrdeset četiri posto globalnog kapaciteta obogaćivanja. Iako je Bidenova administracija zabranila uvoz ruskog urana potpisivanjem H.R.1042, Zakona o zabrani uvoza ruskog urana u zakon, koji je stupio na snagu u kolovozu 2024., Zakon dopušta američkim tvrtkama da nabavljaju nuklearno gorivo od ruske državne tvrtke za nuklearnu energiju, Rosatom, u okviru programa izuzeća dok se ne osiguraju alternativni dobavljači. Ta se izuzeća, međutim, mogu odobriti samo do 2028. i osmišljena su kako bi američkim dobavljačima energije dali dovoljno vremena da se prilagode novim uvjetima.

Ruski odgovor

Kao odgovor, u studenom 2024. Moskva je najavila "uzvratna" ograničenja izvoza urana u Sjedinjene Države. Prema novim pravilima, izuzeća se mogu napraviti prema jednokratnim dozvolama koje izdaje Ruska savezna služba za tehničku i izvoznu kontrolu. Iako je nejasno hoće li takve dozvole biti dodijeljene, ovaj potez još jednom pokazuje rizike oslanjanja na vanjske izvore goriva.

Potraga za domaćim kapacitetom obogaćivanja nije motivirana dinamikom tržišta ili povišenim cijenama. Trenutna cijena usluga obogaćivanja (mjerena u odvojenim radnim jedinicama) znatno je niža nego u bilo kojem trenutku između 2006. i 2019. Umjesto toga, poticaj proizlazi iz ranjivosti povezanih s pretjeranim oslanjanjem na šačicu dobavljača. Takva koncentracija ponude može postati osjetljiva na poremećaje uzrokovane zlonamjernim akterima ili tržišnim šokovima.

Izgradnja otpornih lanaca opskrbe obogaćenim uranom ključna je politika za sprječavanje budućeg naoružavanja i poremećaja od strane zlonamjernih aktera. To zahtijeva više od jednostavnog zaustavljanja uvoza iz Rusije. Sjedinjene Države trebale bi slijediti stratešku politiku kako bi zadovoljile vlastite potrebe za nuklearnim gorivom, istovremeno pomažući u uspostavi otpornih i transparentnih lanaca opskrbe drugim nacijama. Sapporo 5—koalicija zemalja istomišljenika koju čine Kanada, Japan, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države—obvezala se da će surađivati na osiguravanju pouzdanog lanca opskrbe nuklearnim gorivom. Postizanje ovog cilja zahtijevat će trajno povećanje savezničkog financiranja u svim fazama gorivnog ciklusa, uključujući obogaćivanje urana.

Izgradnja domaćih kapaciteta

Sve veći dvostranački konsenzus u Sjedinjenim Državama podržava jačanje domaćih programa obogaćivanja urana, čak i ako saveznici i partneri privremeno popune praznine. Sve do nedavno Sjedinjenim Državama nedostajala su domaća postrojenja za obogaćivanje urana. Kako bi se to riješilo, mobilizirano je oko 3,4 milijarde dolara za pokretanje domaćih napora za obogaćivanje. Ta će sredstva koristiti domaćim obogaćivačima i podržati tvrtke u drugim fazama gorivnog ciklusa, uključujući rudarstvo.

Cilj izgradnje domaćih kapaciteta za obogaćivanje urana radi zaštite od poremećaja trebao bi ostati prioritet. Unatoč optimističnom izgledu, žiri još uvijek ne zna jesu li ti napori dugoročno održivi. Takva ulaganja ne mogu imati trenutne rezultate i zahtijevaju stratešku viziju. Osim toga, ciklus nuklearnog goriva, prema dizajnu, teško je održati konkurentno bez bliske javno-privatne suradnje. Javno-privatna partnerstva i dugoročni signali potražnje pružateljima usluga ključni su za izgradnju otpornog opskrbnog lanca obogaćenog urana.