Nova energetska regulativa prilika je za investitore

Trump je potpisao izvršnu uredbu kojom se ugljen proglašava "kritičnim mineralom" i potiče njegovu upotrebu za napajanje podatkovnih centara koji podržavaju umjetnu inteligenciju (AI). Ova mjera uključuje otvaranje saveznih zemalja za rudarenje i odgodu zatvaranja starijih elektrana na ugljen. Oko 70 elektrana na ugljen dobilo je dvogodišnje izuzeće od propisa iz doba Bidenove administracije.

Ova mjera poduzeta je s ciljem povećanja pouzdanosti i dostupnosti električne energije. Ukratko, nova američka energetska politika predstavlja značajan pomak u odnosu na prethodnu administraciju, budući da daje prednost fosilnim gorivima u odnosu na obnovljive izvore energije. Ovaj pristup je potaknuo mnoge rasprave o dugoročnim ekološkim i ekonomskim posljedicama te utjecaju na globalne klimatske ciljeve.

Istovremeno, Trump provodi protekcionističku trgovinsku politiku koja koči međunarodnu trgovinu i stvara neizvjesnost za globalni gospodarski rast. Zbog carina i neizvjesnosti oko globalne trgovine, potražnja za energentima je sve manja, što stvara dodatni pritisak na cijene. Međunarodna agencija za energiju (IEA) već je korigirala svoje prognoze, svijet će 2025. trošiti manje nafte od očekivanog.

Ali SAD nije jedini koji povećava svoju energetsku samodostatnost. Paralelno, Kina na svoj način jača svoju energetsku sigurnost. Samo ove godine gradi više od 100 novih elektrana na ugljen. Iako se na međunarodnim forumima obvezuje na smanjenje emisija, u praksi stavlja pouzdanost i ekonomski rast ispred ekoloških ciljeva. To stavlja Zapad u poziciju u kojoj će energetska tranzicija biti sporija nego što bi Bruxelles ili Berlin željeli, budući da se dvije najveće svjetske ekonomije oslanjaju na ugljen za svoju energiju.

Geopolitičko natjecanje između SAD-a i Kine zaoštrava se i na području energetike. Trumpova administracija radi na reindustrijalizaciji Sjedinjenih Država, s ciljem da zemlju ponovno učini industrijskom velesilom kakva je bila 1950-ih. U tu svrhu potiče domaću proizvodnju fosilnih goriva i smanjuje regulatorne prepreke, što će povećati energetsku neovisnost i konkurentnost američke industrije.

Kao rezultat toga, povijesni utjecaj OPEC-a mogao bi se sve više smanjivati. Najveći svjetski potrošači i proizvođači energije, SAD i Kina, sve više samostalno kroje pravila igre na globalnom energetskom tržištu. Ona postaje sve zasićenija, cijene energije sve nestabilnije, a energetska politika sve se više pretvara u instrument političkog i ekonomskog utjecaja.

Što to znači za investitore? Na prvi pogled čini se da će s vremenom najviše koristi od ovih promjena imati američke industrijske tvrtke, koje će imati izravnu korist od povoljnije energetske strukture, preslagivanja globalnih lanaca vrijednosti i političke podrške domaćoj proizvodnji.