Deloitte je vrijednost NIS-a procijenio na 2,2 milijarde eura, a prodan je za 400 milijuna

"Međutim, NIS je prodan za 400 milijuna plus, mislim da je precizna brojka 420 milijuna i prodano je 50 posto tvrtke plus jedna dionica, dakle većinski paket, što je znatno manje od dijela koji bi predstavljao 50 posto procijenjene vrijednosti od 2,2 milijarde eura", rekao je za TV Prva.

Đuričin je također naveo da je procjena najosjetljiviji konzultantski posao, ali da prilikom prodaje NIS-a nije bilo sastanka procjenitelja prodavatelja i procjenitelja kupca.

Podsjetio je i da je ugovor o prodaji NIS-a predviđao i značajna ulaganja, kao i da će se graditi plinovod Južni tok, ali se to nije dogodilo.

„U početku je ruski partner iskorištavao značajnu količinu našeg rudnog bogatstva uz simboličnu mineralnu rentu, koja je bila nekoliko puta niža nego u susjednim zemljama i za plin i za naftu. Mislim da su naše rezerve do sada praktički iskorištene, a to je vjerojatno bio jedan od razloga visoke dobiti koja je u jednoj godini iznosila čak milijardu eura“, rekao je Đuričin, dodajući da se to dogodilo 2018. godine.

Prema njegovim riječima, ovo je vrlo značajna brojka jer država Srbija ima 30 posto vlasništva i kada imate neto dobit od milijardu, u proračunu dobijete 300 milijuna eura.

Dodao je da ne treba zaboraviti da je država stanovništvu dala besplatne dionice NIS-a od preostalih 49 posto.

„Zato smo u međuvremenu smanjili svoje sudjelovanje jer su građani prodavali dionice na tržištu investitorima, a to znači, umjesto da imamo 49 posto, sada zbog toga imamo 30 posto. Dakle, obiteljsko srebro ste prodali po cijeni željeza. Imate nisku cijenu, smanjili ste udio vlasništva i na neki način ste suzili prostor za punjenje proračuna“, rekao je Đuričin.

Podsjetio je i da je NIS u vrijeme prodaje bio tvrtka koja je generirala gubitke ili simbolične dobitke, jer je tvrtka bila loše upravljana.

„To je bila tipična posljedica tzv. stranačkog vlasništva, da su vam dolazili stranački kadrovi, a postajalo je pravilo da financiranje opće i zajedničke potrošnje, sporta... obavljaju javna poduzeća poput NIS-a, pa je to bilo osuđeno na nisku profitabilnost. A onda su došli Rusi koji su bili vrlo učinkoviti u iskorištavanju rudnog bogatstva, nafte i plina i to je, između ostalog, uz tehnološke inovacije, utjecalo na ogroman rast njihovih prihoda“, rekao je profesor.

Precizirao je da je Deloitte tada angažirano od strane Ministarstva gospodarstva da procijeni vrijednost NIS-a odlukom Vlade Srbije na korektan način, ali da se u međuvremenu nešto dogodilo na političkoj razini.

„Čak sam imao kontakte s nekim ljudima iz političkog vrha s pitanjem hoćemo li predstaviti našu procjenu i rečeno mi je da sada postoji nova osoba, da ministar gospodarstva više nije zadužen za te stvari, da će on posredovati između države i ruskog partnera“, rekao je.

Đuričin je dodao da u tom trenutku, 2008. godine, nije bilo interesa zapadnih tvrtki za kupnju NIS-a te da misli da je to bio „prešutni dogovor velikih igrača na globalnom tržištu nafte i plina da se ta zona utjecaja ustupi ruskom investitoru“.

„Imam dojam da druge tvrtke tada nisu bile zainteresirane i to je bio razlog zašto nismo išli na natječaj“, rekao je Đuričin, dodajući da je država tada imenovala Borka Stefanovića za posrednika u pregovorima.

Profesor je također procijenio da bi, da je država zadržala 49 posto NIS-a, prijelaz na većinsko vlasništvo sada vjerojatno bio lakši.