Američki potez u Venezueli težak je udarac za globalne ambicije Pekinga

U kontekstu intenziviranja strateškog rivalstva s Kinom i sve fragmentiranijeg geopolitičkog krajolika, osiguranje pristupa kritičnim prirodnim resursima - u ovom slučaju nafti - sada je ključni prioritet za Washington.

Podaci pokazuju da Venezuela posjeduje najveće rezerve nafte na svijetu - oko 300 milijardi barela. To bi bilo dovoljno za pokrivanje trenutne američke potrošnje nafte u sljedećih 50 godina. Iako su SAD sada najveći svjetski proizvođač nafte i de facto energetski neovisne, venezuelanska teška sirova nafta posebno je prikladna za američke rafinerije. Tijekom konferencije za novinare koja je uslijedila nakon operacije u Caracasu, američki predsjednik Donald Trump jasno je izjavio:

„Natjerat ćemo naše vrlo velike američke naftne tvrtke, najveće bilo gdje u svijetu, da uđu, potroše milijarde dolara, poprave teško oštećenu infrastrukturu, naftnu infrastrukturu, i počnu zarađivati novac za zemlju.“

Trump je potom izjavio da će Venezuela poslati oko 30-50 milijuna barela (gotovo 10-15% svoje godišnje proizvodnje) u SAD, te da će prihod podijeliti dvije zemlje.

Tržište ionako zagušeno

Međutim, analitičari UniCredit Institutea naglašavaju da te rezerve neće značajno utjecati na globalnu naftnu bilancu ili cijene u kratkom roku te da nisu potrebne na tržištu koje je već preopskrbljeno. Trenutno Venezuela proizvodi otprilike 1 milijardu barela dnevno, što je čini marginalnim proizvođačem. Proizvodnja bi se potencijalno mogla oporaviti prema tri milijarde barela dnevno, gdje je bila početkom 2000-ih, ali nadogradnja potrebna za venezuelansku naftnu infrastrukturu trajala bi nekoliko godina. Održivo povećanje prema 6,5 milijardi barela dnevno (ambicija Caracasa 1990-ih) vjerojatno se neće ostvariti ovog desetljeća.

Operacija u Venezueli u osnovi se odnosi na kontrolu prirodnih resursa i slanje upozorenja režimima koji nastoje potkopati američku hegemoniju u više domena. Trumpova odluka da osnaži potpredsjednicu Delcy Rodríguez nad vođom oporbe i dobitnicom Nobelove nagrade, Maríom Corinom Machado, sugerira da demokratizacija nije primarni cilj (i, u tom smislu, operacija ne predstavlja čistu promjenu režima). Niti je izravno podjarmljivanje cilj; radije, čini se da SAD namjeravaju kooptirati lokalnu elitu, ma koliko korumpiranu bila, i upravljati zemljom na daljinu.

Snažna poruka Kini

S obzirom na to da je Kina bila glavni kupac krijumčarene venezuelanske nafte i glavni je vjerovnik Caracasa, ovaj potez očito ima za cilj poslati snažan signal Pekingu, koji ima ambiciozne planove u Južnoj Americi, posebno u zemljama bogatim resursima poput Perua. Kina i Venezuela su 2023. godine formalizirale „strateško partnerstvo za sve vremenske uvjete“. Peking je također koristio trgovinu naftom s Caracasom kako bi proširio međunarodni utjecaj juana, čime je oslabio učinkovitost američkih sankcija. Madurovo uklanjanje stoga služi kao upozorenje drugim autoritarnim vođama da budu oprezni pri produbljivanju diplomatskih i ekonomskih veza s Kinom na štetu SAD-a.

Nova Monroeva doktrina

Općenito, nova Monroeova doktrina doprinosi fragmentaciji međunarodnog sustava u konkurentske blokove. Američki obnovljeni fokus na zapadnu hemisferu vjerojatno će preusmjeriti kinesku pozornost s Južne Amerike na vlastito strateško dvorište, indo-pacifičku regiju. To ne znači da se Tajvan suočava s neposrednom prijetnjom, s obzirom na snažan američki ekonomski i strateški interes za tajvansku industriju poluvodiča. Istodobno, rivalstvo između SAD-a i Kine postaje toliko intenzivno u više područja da je malo vjerojatno da će Washington dati Pekingu slobodne ruke da poveća svoju dominaciju u indo-pacifičkoj regiji, čime se povećava vjerojatnost mogućih incidenata.

Gdje je Europa?

U svemu tome, Europa se nalazi između dvije sfere, bez jasnog pristupa reagiranju na trenutnu promjenu paradigme, koja bi zahtijevala jedinstvenu vanjsku politiku i obrambenu strategiju. Ako se svijet podijeli, hoće li Rusija tada imati više slobode u Europi prilično je važno pitanje. U međuvremenu, financijska tržišta, koja su još uvijek vođena procvatom umjetne inteligencije, tretiraju Madurovo uklanjanje kao puku geopolitičku buku i čini se da podcjenjuju dubinu sistemske transformacije koja je trenutno u tijeku, što povećava neizvjesnost i nepredvidljivost. Pod uvjetom da se SAD izravnije ne uključi u Venezuelu slanjem trupa, geopolitički rizik vjerojatno će biti zasjenjen pričom o umjetnoj inteligenciji. Što se tiče cijena Brenta, analitičari UniCredita očekuju da će se one kretati oko 60 USD/bbl tijekom 2026. - pri čemu će venezuelska nafta igrati zanemarivu ulogu jer je ukupno tržište nafte i dalje dobro opskrbljeno.