U srpnju je iznosila 2,1 posto, a mjesec prije tek 1,6 posto, podaci su Eurostata. Nekoliko faktora potiče dezinflacijske trendove u Španjolskoj, objašnjava ING Grupa, nizozemska financijska grupacija, a prvi je značajan pad cijena plina i električne energije. Osim toga, Španjolska je od početka bila manje ovisna o ruskim energentima, ima visok udjel obnovljivih izvora energije (oko 50 posto potreba) i nuklearne energije (oko 20 posto). Dodatno, zbog blaže klime potrebno je manje energije za grijanje domova i zgrada tijekom zime, piše Jutarnji list.
Vjerojatno još i važnije za pad inflacije pokazalo se obuzdavanje cijena hrane i ugostiteljstva. U tome je, svakako, bila mnogo uspješnija nego Hrvatska u kojoj su cijene energenata, također, ostale pod kontrolom. U lipnju je hrana u Španjolskoj bila 10,2 posto skuplja nego godinu prije, dok su cijene u eurozoni rasle 12,6 posto, a u Hrvatskoj 14,8 posto. Cijene hrane, naravno, diktiraju i troškove u ugostiteljstvu. Ipak, vidljiva je značajna razlika u poslovnom pristupu španjolskih i hrvatskih vlasnika restorana i hotela.
Tako su u Španjolskoj u lipnju poskupjeli šest posto na godišnjoj razini, a cijene su i prije rasle vrlo umjereno, između šest i sedam posto. Svakako, znatno sporije nego hrana. U Hrvatskoj, međutim, cijene u restoranima u hotelima u lipnju su skočile 18,9 posto, najviše u eurozoni s prosjekom od 7,7 posto. U proteklih godinu dana inflacija u toj kategoriji nije padala ispod 17 posto.
Poput hrvatske, i španjolska je vlada donijela brojne mjere za ublažavanje udara inflacije. Uključivale su ograničavanje cijena energije, sniženje troška javnog prijevoza, oporezivanje ekstra dobiti i ograničenje rasta cijena najamnina, kao i privremeno smanjenje PDV-a na prehrambene proizvode: kruh, brašno, određene vrste mlijeka, sir, jaja, voće, povrće, mahunarke, žitarice, maslinovo ulje... Konačni rezultat, očito je, značajno se razlikuje.
Prema podacima španjolske središnje banke, vlada je uspjela zadržati 90 posto ciljanih cijena prehrambenih proizvoda na niskoj razini.
Hrvatska Vlada, kako je i sama priznala, u tome nije uspjela. Istraživanje Porezne uprave pokazalo je da je samo trećina poduzetnika smanjila cijene proizvoda u istom iznosu koliko je snižena stopa PDV-a. Ostali su mjeru uglavnom iskoristili za povećanje profitnih marži. Španjolska je vlada bila mnogo ambicioznija i po pitanju novih poreza.
Oporezivanje izvanredne dobiti energetskih tvrtki i banaka predviđeno je dvije godine, a donijela je i novi "solidarni porez na bogatstvo" za pojedince čija je neto imovina veća od tri milijuna eura.
