Kineski grad Dandong najbliži je sjevernokorejskoj granici i jedan od centara kineske proizvodnje odjeće. Prema pisanju hongkongškog SCMP-a, mnoga njihova postrojenja zapošljavaju radnike iz Sjeverne Koreje, a uz to se mnogo odjeće dobiva i preko polu-legalnih operacija proizvode u sjevernokorejskim državnim tvornicama u gradu Sinuiju, u kojima nemaju ništa protiv da na njima lijepe „Made in China“ oznake.
Naime, za kineske tvornice su radnici iz Sjeverne Koreje mnogo poželjnija radna snaga od onih kineskih. Naviknutog na veliko siromaštvo, cijena rada sjevernokorejskog radnika je ispod jedne četvrtine od cijene rada kineskog radnika zbog čeka kineski proizvođači odjeće mogu uštedjeti i do 75 posto troškova proizvodnje.
Sjevernokorejski radnici se ocjenjuju i kao mnogo produktivniji koji mogu proizvesti i do 30 posto više odjeće dnevno zbog duljeg radnog vremena, ali i strožih uvjeta na radnim mjestima. Dok su kineski radnici fokusirani na plaću, te sa lakoćom mijenjaju radna mjesta prema tvornicama koji nude bolje financijske uvijete, radnicima u Sjevernoj Koreji ovakva sloboda nije dopuštena.
„U Sjevernoj Koreji radnicima su strogo propisana vremena za pauzu te im nije dopušten niti odlazak na zahod ukoliko će to zaustaviti proizvodnu liniju“, navodi jedan kinesko-korejski biznismen, „Sjeverno Korejci ne rade isključivo za plaću, već vjeruju kako rade za svoju zemlju i svog vođu.“
Kina očito dobro koristi sve političke i radne karakteristike svojeg istočnog susjeda, te odlično povezuje jeftinu proizvodnju u najoštrijoj političkoj diktaturi na svijetu, te prodajne lance u zapadnom svijetu. Prije nekoliko godina je australijski brand sportske odjeće Rip Curl bio prisiljen se ispričati kupcima svoje robe kada je otkriveno da su njihova zimska odijela pod oznakom „Made in China“ zapravo proizvedena u Sjevernoj Koreji.
Mnogi potvrđuju ovu praksu kineske proizvodnje, uključujući Gerharda Flatza, direktora proizvodnje sportske odjeće KTC, koji također navodi da su brojni sjevernokorejski radnici zaposljeni na sjeveru Kine, ali plaćeni znatno manje. Usprkos sankcijama sjevernokorejska tekstilna industrija se procjenjuje na 725 milijuna USD (u 2016.) te predstavlja ozbiljni dio njihove ekonomije.
