Hrvatski izvoznici: Budućnost izvoza dijela tvrtki je neizvjesna

Hrvatski izvoznici osvrnuli su se na turbulentna zbivanja u području carinske politike. Sjedinjene Američke Države nedavno su uvele carine u visini 20 posto za izvoz iz članica Europske unije u SAD, a potom i odgodile primjene recipročne carine. Pri tome su zadržali osnovne carine od 10 posto na gotovo sav uvoz u SAD.

Hrvatski izvoznici poručuju kako kod dijela tvrtki – izvoznika to može značiti i veće nepovoljno djelovanje američkih carina na nemogućnosti izvoznog plasmana u SAD, kada se uzmu u obzir ranije definirana carina na uvoz čelika i aluminija te carina na uvoz automobila i autodijelova, odnosno komponenti za njihovu proizvodnju i sastavljanje.

Visoka carina od 25 posto kod tih proizvoda i dalje je problem europske i hrvatske industrije. Pritom odgoda carina ne znači puno ako je izgledno da će se veća carina ipak kroz koji mjesec primjenjivati. Misle kako se agonija na taj način produžava, a budućnost poslovanja i izvoza dijela poduzeća ostaju neizvjesni.

Iako će kod dijela proizvoda postojati izuzeća ili niže carine, još uvijek nisu poznati i definirani svi detalji u kojoj mjeri će navedene carine imati učinke za određene proizvode i proizvođače izvoznike, odnosno u kojoj mjeri i na koje proizvode će se primjenjivati izuzeća. Navode kako to ovisi o dogovoru i aktivnom sudjelovanju svih nositelja ekonomskih politika na nacionalnoj i europskoj razini o postizanju što boljih uvjeta u daljnjim trgovinskim odnosima Europske unije sa SAD-om.

Carine će utjecati i na turizam

U svom osvrtu, izvoznici ističu kako odluke SAD-a o uvođenju carina stvaraju veliku neizvjesnost i zabrinutost o budućnosti daljnjeg plasmana proizvoda na tržište SAD-a, i to kako kod izravnog hrvatskog izvoza u SAD, tako i kod neizravnog izvoza u smislu proizvodnje intermedijarnih proizvoda za druge europske proizvođače koji su ovisni o izvozu na američko tržište.

Za Hrvatsku to znači niži izvoz roba na naša dominantna tržišta u Europskoj uniji, kao i nižu potražnju za izvozom hrvatskih usluga u turizmu, IT sektoru i povezanim djelatnostima. Pad potražnje za europskim izvozom kako na tržištu SAD-a tako i na drugim tržištima koja će istodobno biti pogođena nižom potražnjom, imat će značajne učinke na sporiji rast BDP-a svih članica Europske unije pa tako i Hrvatske, a kod mnogih velikih članica EU te za Uniju u cjelini to znači izvjestan ulazak u recesiju s produženim djelovanjem.

Najgore tvrtkama koje puno izvoze u SAD

Ono što je sigurno, pad svjetske trgovine smanjit će značajno potencijale za rast globalnog gospodarstva. Globalni lanci dobave ponovno se prekidaju, a iako nismo u stanju lockdowna kao tijekom covid-pandemije, negativni šokovi ponude i negativni šokovi potražnje mogu imati značajna nepovoljna djelovanja.

Pritom je posebno naglašena zabrinutost kod tradicionalih hrvatskih i europskih proizvođača izvoznika čiji se značajan dio izvoza upravo odnosi na izvoz u SAD. Kako oni ističu, za velik dio svoje proizvodnje oni na svjetskom tržištu neće moći naći alternativna izvozna tržišta, a na američkom tržištu će zbog carina postati daleko manje konkurentni u odnosu na američke proizvođače.

Pritom niti jedan hrvatski i europski proizvođač ne može toliko smanjiti vlastite troškove i zaradu da postigne cijene koje bi uz carinu 20 posto ili više održale konkurentnost, a relativno je mali broj proizvođača za koje možemo pretpostaviti da će i dalje prodavati na američkom tržištu neovisno o rastu cijena europskih proizvoda koje će plaćati američki kupci.

Osim toga sužavanjem svjetskog tržišta javit će se znatno veća konkurencija među izvoznicima iz svih dijelova globalne ekonomije međusobno, pa se i u tom slučaju postavlja pitanje koji hrvatski i europski proizvođači će uspjeti održati vlastititi izvoz i proizvodnju na razini blizu dosadašnje, a koji će nestati s tržišta.

Hrvatska mora paziti na očuvanje industrije

Izvoznici upozoravaju kako se Hrvatska kao dio Europske unije treba zalagati za izuzeća carinskog obuhvata u izvozu u SAD kod onih proizvoda koji su sistemski i strateški važni za očuvanje hrvatske industrije na makro-razini- Mora se zalagati i za izuzeća od američkih carina kod proizvoda čiji su hrvatski proizvođači regionalni nositelji radnih mjesta i faktor očuvanja zaposlenosti, demografske slike i životnog standarda u pojedinim hrvatskim regijama.

U okviru dogovora i zajedničke politike EU u pregovaranju budućih trgovinskih odnosa sa SAD-om, odnosno traženju izuzeća kod obuhvata carina, Hrvatska treba jasno zastupati interese svoje industrije i svojih poduzeća te u kontekstu toga tražiti prilike za dogovor s ostalim članicama Unije. Izuzeća od carina, na koja se pritom misli, su kako ona kod izvoza članica EU u SAD-a, tako i ona koja se tiču europskih carina na uvoz sirovina i ključnih resursa i proizvoda iz SAD-a, a koja bi mogla značajno troškovno opteretiti i poskupiti proizvodnju hrvatskih i europskih proizvođača – navode Hrvatski izvoznici.

Efekti američkih carina nisu isti makroekonomski gledano i mikroekonomski gledano s aspekta pojedinačnih poduzeća. Unatoč relativno niskim direktnim efektima američkih carina na ukupni hrvatski robni izvoz (s obzirom na relativno nizak udio robnog izvoza u SAD) i znatno većim indirektnim učincima kroz ukupni izvoz hrvatskih intermedijarnih proizvoda u Njemačku, Italiju, Austriju, Francusku i druge članice EU, za pojedina poduzeća hrvatske izvoznike izvjesno je da će ti učinci biti znatno veći.

Rizik je stoga dominantno na strani očuvanja našeg izvoza u druge članice EU, a ne samo kod direktnog izvoza u SAD. Pritom se nerijetko radi o izvoznicima koji nose značajan dio gospodarske aktivnosti u pojedinim regijama Hrvatske, a zatvaranje dosadašnjih tvornica i otpuštanje radnika za te regije mogu značiti rast nezaposlenosti, pad životnog standarda građana i novi val narušavanja demografske slike zbog preseljenja dijela stanovništva u druge regije Hrvatske (uključujući već sada prenapućen Zagreb) ili čak emigraciju ljudi iz Hrvatske u potrazi za poslom u drugim zemljama.

Tu je i problem već sada niskog udjela prerađivačke industrije u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti Hrvatske, odnosno činjenica da smo kroz protekla desetljeća izgubili znatan dio domaće industrije i proizvodnih poduzeća, kao i općenito znatno lošija ekonomska pozicija s kojom se dio proizvodnih poduzeća u Hrvatskoj nosi već neko vrijeme unatoč snažnoj ekspanziji BDP-a Hrvatske posljednjih godina. Učinci nikada nisu linearni, a opće makroekonomsko stanje ne daje sliku nepovoljnih učinaka koji djeluju na pojedine proizvođače i promjenu strukure ekonomije.

U danim okolnostima, Vlada i nositelji svih ekonomskih politika trebaju uzeti u obzir upravo te nelinearne učinke i rizike koji postoje za hrvatsku proizvodnu industriju te proizvodna izvozno orijentirana poduzeća koja će biti najviše pogođena, odnosno njihove zaposlenike, a kako ne bi došlo do daljnjeg narušavanja strukture i snage hrvatske ekonomije i gubitka ljudi koji raspolažu znanjima i vještinama na kojima industrija počiva.

Hrvatski izvoznici se zalažu za ukidanje carina u trgovinskim odnosima Europske unije i SAD-a s obje strane, odnosno razumni dogovor Europske unije i SAD-a o budućnosti slobodne trgovine bez carina, a u svakom slučaju za smanjivanje i ukidanje carina i protucarina koje su do sada najavljene ili u primjeni.

Ističu kako su protucarine, poput onih koje planira uvesti EU na proizvode iz SAD-a, uvijek loše rješenje, pa čak i onda kada je politiku visokih carinskih nameta i barijera započeo netko drugi – u ovom slučaju SAD, jer spirala carina i protucarina znači rizik značajnog urušavanja ekonomija i zaposlenosti, s učincima na veće troškove koje plaćaju potrošači.

Niz štetnih učinaka carina

Carine štete međunarodnoj trgovini, produbljuju političke sukobe, stvaraju nepotrebne troškove i protekcionizam koji podržava tržišnu neefikasnost, uzrokuju niže stope rasta BDP-a uz povećani rizik recesije i veće cijene koje plaćaju potrošači, a ni Europi ni SAD-u nije u interesu ponovno prolaziti kroz val većih stopa inflacije, zaoštravanja monetarne politike, gubitaka na dioničkim tržištima i niz drugih nepovoljnih učinaka.

Cilj hrvatskih i europskih institucija stoga treba biti ukidanje carina i protucarina s obje strane Atlantika, odnosno postizanje razumnog dogovora s američkom stranom, a ako to nije moguće onda barem postizanje izuzeća kod proizvoda koji su bitni za očuvanje industrije i radnih mjesta u Hrvatskoj, što u mnogim slučajevima korespondira i s interesima u drugim članicama pa i u tom pravcu treba postignuti dogovore i zajedničke interese.

U protivnom imati ćemo još goru sliku konkurencije i cijenovnog dumpinga između europskih izvoznika međusobno, gdje mala zemlja poput Hrvatske ima veći rizik nepovoljnih ishoda, uključujući još veći pritisak na rast robnog uvoza Hrvatske te pad hrvatskog izvoza i proizvodnje.

Ono što Europskoj uniji nipošto ne smije biti cilj, je promatranje carina na uvoz iz SAD-a i drugih tržišta kao izvor povećanih financijskih sredstava za punjenje većih prihoda proračuna Europske unije. Pritom, proračun EU koji se danas u nemalom iznosu puni upravo iz carina na uvoz robe iz drugih ekonomija, onda barem treba biti iskorišten za kompenzaciju nepovoljnih učinaka američkih carina na poduzeća iz članica EU, uključujući hrvatska poduzeća koja su njima najviše pogođena.