Po tom kriteriju Hrvatska sada dijeli 23. mjesto s Mađarskom, koja je stagnirala u odnosu na godinu prije. Manji BDP i dalje imaju četiri zemlje: Slovačka, Latvija, Grčka i Bugarska koja je s dosegnutih 66 posto europskog prosjeka na začelju ljestvice.
Iznad prosjeka je deset zemalja, a najveće odstupanje već tradicionalno bilježi Luksemburg, među ostalim, zbog velikog broja stranih državljana koji su zaposleni u toj zemlji i doprinose BDP-u, a nisu njezini rezidenti. Ipak, posljednje četiri godine razlika se smanjila sa 160 na 141 posto. Slijedi Irska, čiju ekonomiju karakterizira prisutnost velikog broja multinacionalnih tvrtki, ali i ona od 2021. godine bilježi smanjenje, sa 126 na 111 posto prosjeka EU. Negativan trend, očekivano, u tom razdoblju bilježi i Njemačka, BDP po stanovniku spustio se s 20 na 15 posto iznad prosjeka, slično kao i u Austriji, (s 21 na 15 posto), te u pojedinim baltičkim zemljama.
Osim Hrvatske, čiji je BDP po stanovniku u tom razdoblju povećan za sedam postotnih poena, sa 70 na 77 posto, značajnije povećanje životnih standarda bilježi još nekoliko zemalja: Španjolska s 85 na 92 posto prosjeka, Portugal sa 74 na 82 posto te Rumunjska sa 72 na 79 posto. Istodobno, svojevrsnu stagnaciju prolazi većina zemalja srednje i istočne Europe, Mađarska, Slovačka, ali i Poljska, u kojoj je lanjski BDP po stanovniku iznosio 79 posto europskog prosjeka, kao i 2021. godine.
Brži ekonomski rast u Hrvatskoj nego u većini drugih zemalja EU upućuje da bi se sustizanje moglo nastaviti i u idućim godinama. Premijer Andrej Plenković ljetos je iznio očekivanja da će BDP po stanovniku na kraju mandata njegove Vlade, 2028. godine, iznositi "između 80 i 82 posto".
U lanjskom izvješću o kohezijskoj politici Europska komisija navodi da će njezin doprinos hrvatskom BDP-u iznositi 8 posto do kraja 2030. godine. Iako je ostvaren velik napredak u smanjenju postojećih razlika među državama članicama i regijama, izvješće ujedno pokazuje da su i dalje velike razlike među regijama unutar država članica, posebno u Bugarskoj, Hrvatskoj i Češkoj, dok se smanjuju u Portugalu, Austriji, Belgiji i Njemačkoj. Ujednačavanje regionalnog razvoja za Hrvatsku je posebno važno s obzirom na ambiciju brojnijeg povratka iseljenika.
Istraživanja među hrvatskim iseljenicima pokazuju da je percepcija prosječnog životnog standarda u zemlji važan orijentir za njihov povratak, premda važan utjecaj na takve odluke imaju i drugi faktori, poput socioekonomske situacije u zemlji boravka, sve do emotivne vezanosti uz zemlju porijekla. Posljednje brojke o migracijama pokazuju da je 2023. godine došlo do migracijskog preokreta, da se u zemlju više ljudi uselilo nego što ju je napustilo. Međutim, državljani Hrvatske i dalje se više odseljavaju nego što se doseljavaju.
Ekonomisti smatraju da je važna pretpostavka za povratak iseljenika dostizanje praga razvijenosti od 80 posto prosjeka EU. Zemlje koje su u proteklom desetljeću uspjele preokrenuti negativne migracijske trendove, poput Poljske i Portugala, karakteriziraju kvalitetniji životni uvjeti, ali i drugi faktori, uključujući programe poticanja povratka iseljenika.
