Zašto Putinu treba Sergej Šojgu?

Šojgu se vratio na televiziju. Na dan pobune plaćeničke paravojske Wagner kao i dan poslije toga on se nije pojavljivao pred kamerama. Tek u ponedjeljak su ga ruski mediji prikazali – najprije navodno na ukrajinskom ratnom području, a navečer na sastanku s Putinom. Do danas se Šojgu nije izjasnio o pobuni.

Profesor na sveučilištu Syracuse University u američkoj saveznoj državi New Yorku i stručnjak za Rusiju Brian Taylor kaže: „On slijedi svoj instinkt. Kada je bio ministar za zaštitu od katastrofa rado se pojavljivao na mjestima gdje se dogodila nesreća. Time je stavljao do znanja da je on tu glavni i dobivao je kredit povjerenja. Ali kada se radi o katastrofi za koju je on osobno odgovoran, ne želi da ga vide u javnosti. Ipak, iza kulisa on surađuje s Putinom i ostalima kako bi učvrstio svoju poziciju."

Sukob između Prigožina i vrha Ministarstva obrane tinja već mjesecima. Najprije je Prigožin optužio Šojgua i načelnika glavnog stožera ruske vojske Valerija Gerasimova za nedostatak streljiva u borbama kod Bahmuta. Odjel za odnose s medijima Ministarstva je odbacio te optužbe, ali se Šojgu nije oglasio. A Prigožin je sve oštrije kritizirao vojni vrh i to ne samo zbog načina vođenja rata i zbog cijene koja se plaća, već i kako Kremlj opravdava rat. Taylor smatra da su optužbe na račun Šojgua i Gerasimova „na izvjestan način opravdane jer rat protječe za Rusiju vrlo loše“. On dodaje da se ipak mnoge optužbe izričito „tiču Vladimira Putina“ koji je prema tim optužbama napao Ukrajinu iz izmišljenih razloga.

Putin mora donijeti odluku odlazi li Šojgu ili ostaje na dužnosti. Profesor Taylor konstatira da se mnogo toga što je ministar obrane ispričao predsjedniku o novoj ruskoj vojsci „ispostavilo kao neistina pa bi bilo logično kada bi Šojgu morao otići". Ipak te neistine su postale očigledne još prije godinu dana, odmah poslije početka napada na Ukrajinu. Taylor ukazuje na to da je Šojgu civilni ministar obrane i da su za neuspjehe na raznim razinama krivi visoki oficiri. Za pogrešnu stratešku procjenu i nepostignute ciljeve, kao što je promjena režima u Kijevu, odgovoran je predsjednik.

Putin ne može odmah smijeniti Šojgua jer bi to bio znak slabosti. Time bi popustio pred zahtjevima Prigožina, kojeg je optužio za izdaju, smatra Taylor. S time se slaže i stručnjak za Rusiju sa Sveučilišta u njemačkom Regensburgu Fabian Burkhardt. Po njemu bi to jednoznačno bio „znak slabosti“ kada bi Putin odmah poslije Prigožinove pobune smijenio Šojgua. „Čak i ako je u međuvremenu jasno da je i u vojsci Šojgu izrazito neomiljen, mogli bi postojati dobri argumenti da se najprije pričeka kako bi se smjena kasnije objavila", kaže Burkhardt.

Više od ministra…

Šezdesetosmogodišnji Šojgu potječe iz dobrostojeće obitelji pripadnika sovjetske nomenklature. Otac mu je bio sekretar komunističke partije u Republici Tuvi, dijelu Ruske Federacije. Postao je građevinski inženjer i brzo napredovao. Već kao mladić vodio je velike građevinske projekte. Uoči raspada Sovjetskog Saveza preselio je u Moskvu i osnovao državnu spasilačku službu. Kada je ona pretvorena u Ministarstvo za izvanredne situacije Šojgu je bio prvi čovjek te spasilačke službe već dva desetljeća. Krajem devedesetih bio je jedan od najpopularnijih ministara u Rusiji, a i u samom vrhu stranke „Jedinstvena Rusija". Šojgu je postao guverner Moskovske oblasti 2012., ali je samo nekoliko mjeseci kasnije imenovan za ministra obrane. Prihvatio se reformi, ponovo je uveo sovjetsku praksu iznenadnih masovnih vojnih vježbi radi provjere borbene spremnosti. I na izborima 2021. Šojgu je bio broj jedan na listi svoje stranke.

U proljeće i jesen 2021. nekoliko mjeseci prije ruske invazije predsjednik Putin i ministar obrane Šojgu su se zajedno povukli u tajgu. Te zajedničke fotografije pokazuju poseban odnos njih dvojice i Šojgu je već uračunat u krug kandidata za mogućeg Putinovog nasljednika. Prema Brianu Tayloru to nije vjerojatno. On naglašava da „ukupna logika Putinovog visoko personaliziranog sustava ne predviđa alternativu, nasljednika”. Taylor smatra da je Šojgu isto tako star kao i Putin, a novi predsjednik bi morao biti predstavnik mlađe generacije. Osim toga „Šojguov potencijala da postane predsjednik ograničen je time što nije etnički Rus”. On je „vrlo pouzdan ministar obrane, blizak Putinov suradnik, ugledan i popularan".

Postoji detalj iz Šojguove biografije koji sukobu s Prigožinom daje posebnu notu. Početkom osamdesetih Šojgu je bio na čelu velike građevinske tvrtke u Sibiru, za koju su po njegovim navodima radili robijaši – njih 10.000. A paravojna postrojba Wagner, koja se pobunila protiv Šojgua, sastoji se od bivših kažnjenika, među kojima je i Prigožin.

Putin je pred teškom odlukom, smatra Taylor, objašnjavajući da bi smjena Šojgua bila pokazivanje slabosti, a Šojguov ostanak na čelu Ministarstva obrane mogao bi pojačati nezadovoljstvo i u Ministarstvu i u vojsci. Taylor kaže da ga ne bi iznenadilo da Putin Šojgua smjeni za nekoliko tjedana i da mu pronađe neku drugu časnu dužnost.

„Ukrajina može profitirati na osnovi pobune“, smatra ovaj američki stručnjak za Rusiju. On dodaje da bi reakcija ruske vojske na ukrajinsku protuofenzivu mogla biti manje organizirana, a borbeni moral bi mogao opasti. Taylor kaže da su se borbe i dalje vodile za vrijeme pobune, pa ne treba računati s kolapsom fronte na ruskoj strani.