Umjesto tvornice žarulja, kompleks stanova

Sumnja se na to da je Kazimir Bačić bivšem gradonačelniku Milanu Bandiću nosio mito od Milana Lončarića, u svrhu poticanja izgradnje kompleksa stanova nazvanog Vrtovi svjetla. Zove se tako jer je trebao niknuti na mjestu gdje su sada nekretnine ugasle tvornice žarulja TEŽ.

Lončarićev plan bio je napraviti lijepo uređen, ozelenjen blok zgrada u centru Zagreba. Pravo malo naselje. Problem je jedino što, kako kaže naš sugovornik, te nekretnine baš i ne bi trebale pripadati Lončariću.

Trenutno je ondje ogromna raščišćena parcela i nešto starih tvorničkih objekata kojima se koriste najmoprimci, ali i tri bivše hale za proizvodnju fluorescentnih cijevi. Upravo one koče cijelu stvar. To su hale koje od Lončarićevih firmi pravnim putem potražuje tvrtka INPUT, tvrdi nam suvlasnik INPUT-a Duško Fišer, s kojim smo jučer dugo razgovarali.
Ispričao nam je da se već dvadeset godina na sudu viđa s Lončarićevim odvjetnicima i pokušava od njega naplatiti oko 6 milijuna kuna potraživanja.

Ispričao nam je i da ima tri pravomoćne sudske presude na temelju kojih ima pravo na te nekretnine, te da se pokušava naplatiti, ali da sud već tri godine iz nekog razloga ne pokreće postupak javne dražbe, kojom bi se one prodale, a dugovi namirili.

Fišer je trenutno na godišnjem, izvan Zagreba. USKOK ga još nije kontaktirao kao svjedoka, ali spreman je na takav poziv i očekuje da će se to dogoditi.

Inženjer Fišer smatra da je Lončarić na mutan način došao do nekretnina TEŽ-a
Pitali smo ga misli li da ova uhićenja imaju veze s muljažom oko otkupa zemljišta budućih Vrtova svjetla.

"Nisam kompetentan to reći, ali očigledno je da sve što se od devedesetih pa do danas ondje radilo jest s ciljem da se stekne kontrola nad ogromnim zemljištem i nekretninama u centru grada, da se nekretnine TEŽ-a sravne sa zemljom i izgradi nešto novo. Naravno da to nije moglo prolaziti bez znanja odgovornih na nivou Grada, kao što je pokojni gradonačelnik.

Uspjeli su preuzeti u vlasništvo imovinu na temelju činjenice je gospodin Milan Lončarić bio direktor TEŽ-a. On nema nikakav 'background' koji bi ukazivao na to da je on imao vlasništvo ili neko drugo pravo nad tim terenom", poručuje Fišer, dodajući da to definitivno nije jedina nekretnina koju je Lončarić, u krajnju ruku, neobično stekao.

"Ima ih na desetke, podnošene su bile krivične prijave protiv njega i supruge, ali sve su redovno odbacivane, završile u ladicama, ništa to nije doživjelo konačno rješenje. Ne znam hoće li ova afera i današnje uhićenje do njega konačno dovesti, ali pozadina je sigurno, dobrim dijelom ovo što ću vam sada ispričati", počeo je inženjer koji već dvadeset godina u ime ostalih kolega suvlasnika INPUT-a vodi sudske sporove s Lončarićem.

"Cijela priča s tvornicom žarulja i Milanom Lončarićem datira iz 1994. godine, to je priča stara 20 godina, koliko traje i naš sudski spor. Mi smo kao bivši računski centar poslovne jedinice Zagreb, zastupstva IBM-a, još u vrijeme Jugoslavije radili usluge obrade podataka za jako puno firmi, između ostalog i za TEŽ, koja je u to doba bila ozbiljna, jaka firma. Radila je velike poslove, ali nisu imali vlastiti centar, nego su koristili usluge našeg računskog centra, da bi 1993. ili 1994. godine oni otkazali ugovor, a da nisu platili dospjele obaveze. Mi smo tada imali relativno velika potraživanja. Podnijeli smo tužbu. Spor je krenuo u postupak, kako to već ide kod nas, u beskonačnost, trajao je 10-15 godina. Na kraju smo mi dobili tri pravomoćne ovršne presude, spor je završen u našu korist", počinje priču Fišer.

Kaže da je negdje na polovici postupka direktor postao Milan Lončarić. Uz njega su u "posao" bili uključeni i njegova supruga Zlata Lončarić, njihov sin, ali i pokojni direktor Zvonko Puljčan. Smjenjivali su se na vodećim funkcijama.

Članovi obitelji Lončarić spominju se kao vlasnici ili suvlasnici barem još dvadesetak tvrtki. Fišer objašnjava zašto je to bitno znati.

"U cijelom postupku spora koji smo vodili išli su za tim da TEŽ ugase i preuzmu nekretnine ili, ono što je njima bilo važnije, zemljište na kojem se nalaze. Osnovali su firmu TEŽ Trgovina, koja je praktički preuzela poslovanje, ali je to izvedeno na hrvatski način tako da nisu preuzeli dugove. Samo su krenuli s novim poslovima. Sklopili su ugovore između ta dva poduzeća, između TEŽ-a i TEŽ Trgovine, čiji su direktori bili isti ljudi, a to su familija Lončarić i pokojni Puljčan.

Sklopili su međusobne ugovore u kojima je pisalo da ako ne budu vraćali kredite, da TEŽ Trgovina preuzima TEŽ-ove nekretnine na temelju hipoteka. To je sve bila jedna perfidna poznata gimnastika kojom se upravo takvi veliki igrači služe. I oni su malo po malo kroz nekoliko godina uspjeli TEŽ uništiti, ugasiti proizvodnju, otpustiti radnike. Firma TEŽ je prestala biti vlasnik svih nekretnina koje tamo postoje, od poznatog nebodera, koji je zaštićeni objekt, pa se ne smije rušiti, svih proizvodnih hala, skladišta i radionica. Oni su sve te nekretnine upravo temeljem te gimnastike kreditima uspjeli prebaciti u vlasništvo TEŽ Trgovine, koja je postala vlasnik ili, drugim riječima, vlasnik je postao gospodin Milan Lončarić", objašnjava inženjer Fišer.

Vodeći te sporove, njegova tvrtka INPUT pokušavala je naplatiti svojih 6 milijuna kuna potraživanja. Bilo je tu, kaže Fišer, jako puno drugih hipotekarnih upisa od raznih banaka, najviše od Zagrebačke banke.

"Svi ti upisi su u jednom trenutku nestali zato što su se provela brisovna očitovanja po nalogu gospodina Lončarića jer je njima u tom trenutku odgovaralo da nekretnine budu čiste. One već odavno nisu trebale biti pod hipotekama, jer banke nisu potraživale, samo to je apsurd našeg pravosuđa da vi ako date brisovno očitovanje kao banka, onda nemate utjecaj na to da će to biti i provedeno u zemljišnim knjigama, jer provedbu mora napraviti vlasnik nekretnine. Oni to nisu napravili, nego su brisovna očitovanja držali u ladici do trenutka kad im je to odgovaralo. Nakon toga su skinuli hipoteke i ostala je samo jedna neriješena stvar, a to je bivša hala za proizvodnju fluorescentnih cijevi", priča naš sugovornik.

Ondje je, kaže, u međuvremenu etažnim elaboratom napravljena parcelacija na pet etaža, od kojih je dvije kupila Autokuća Tomić za svoj servis, koji i sada tamo posluje, a INPUT se upisao kao vjerovnik temeljem ovršnih, pravomoćnih presuda.

"Dakle, sudski spor se odavno ne vodi, jer se više nema što voditi. Sve presude su u našu korist, mi smo se na vrijeme zapisali u tim nekretninama, odnosno na te tri etaže, i pokušavali smo u više navrata dogovoriti s gospodinom Lončarićem da to nekako riješimo. Mi smo bili spremni i na manju isplatu od nominalne samo da riješimo taj spor, no on to nije prihvatio, naše je odvjetnike izbacio iz kancelarije. Nakon toga je postupak ostao na sudu da on to riješi. Ništa nisu napravili. Pokušavali smo se naplatiti pljenidbama, financijski s računa, ali ni to nije uspijevalo. Lončarić je imao dosta spretne advokate koji su znali kako se u našem pravosuđu izbjegava provođenje ovršnih presuda", priča nam Fišer.
Na kraju je pokrenut stečajni postupak za tvornicu TEŽ. Proveden je do kraja, završen i postoje, kako kaže, zapisnici o tome da INPUT i dalje potražuje svoje novce, ali se iz stečajne mase to nije moglo naplatiti jer u njoj nije bilo više novaca, nije bilo nekretnina. Ostale su te tri etaže koje još uvijek glase na TEŽ u zemljišnim knjigama, ali, kaže Fišer, stečajni upravitelj to nije priznao kao njihovo.

"On tvrdi da to nisu nekretnine TEŽ-a, nego da sada pripadaju TEŽ Trgovini. Da su im pripale na temelju onih famoznih međusobnih ugovora, dugova i kredita. Ali to nije točno, budući da su napravili propust. TEŽ Trgovina se nije upisala u zemljišnim knjigama na te hale. Nisu to na vrijeme proveli. Ne znam zašto. Da su ih uspjeli prebaciti na TEŽ Trgovinu, mi danas ne bismo imali na temelju čega potraživati tu svoju imovinu, a ovako smo mi zapisani kao prvi koji potražuju te nekretnine", govori Fišer.

Sud je, kaže, na njihov zahtjev proglasio dražbu kako bi se INPUT naplatio temeljem prodaje nekretnina. Riječ je o velikoj hali na tri etaže, s otprilike 1200 do 1300 kvadrata, što sigurno na toj lokaciji ima svoju vrijednost i kao nekretnina, a da ne govorimo o zemljištu koje ima potencijal za gradnju.

"Oni ne mogu baratati tom halom tako da je sruše i da tamo nastave graditi Vrtove svjetla, iako je to njihova velika želja i noćna im je mora što to ne mogu realizirati, budući da nisu vlasnici nekretnine i postoje naša potraživanja, koja nisu riješena. Sud je rekao da se to može riješiti dražbom i prije skoro tri godine bila je prva javna dražba na trgovačkom sudu, na koju se nitko nije javio kao potencijalan kupac. Onda smo mi izrazili želju da preuzmemo nekretnine s prebijanjem naših potraživanja. Međutim, na tim nekretnina postoji još uvijek založno pravo, hipoteka koja je nekada bila na svim nekretninama na otprilike 40.000 kvadrata, a koju je TEŽ Trgovina maknula da bi mogla početi graditi veliko naselje", kaže Fišer.

Pojašnjava da je taj kredit bio na ove tri etaže hale, da je hipoteka maknuta sa svih objekata, ali da nije jedino s ovih koji bi trebali pripadati njima, INPUT-u.
"To je nevjerojatan zakonski faul. Imamo izjavu koju je gospodin Milan Lončarić potpisao kao direktor pogrebnog poduzeća Zagreb, a gdje kaže da su podmirena potraživanja temeljem kredita koji su preuzeli od Centar banke. Rekli su da nemaju nikakvih potraživanja, ali hipoteku nisu makli s ove tri etaže, tako da su formalno gledano sad oni ti koji bi se trebali naplatiti od prodaje, dražbe tih nekretnina", kaže Fišer.

Dodaje da njegova tvrtka to nije htjela prihvatiti, ali da sud to nije mogao preskočiti. Kaže da je sud tražio mišljenje stečajnog upravitelja i pogrebnog poduzeća, koje sad potražuje nekretnine temeljem kredita koji su preuzeli od Centar banke.

"Dobili su opet isto mišljenje, da ta nekretnina nije vlasništvo TEŽ-a, jer je TEŽ Trgovina to preuzela. Opet ista lažna priča, koja je neutemeljena na zakonu, jer preuzimanje nije provedeno u zemljišnim knjigama. Od gospodina iz pogrebnog poduzeća dobili su mišljenje da nemaju po tome kreditu nikakvih potraživanja. Znači, oni su čak dali brisovno očitovanje kojim su skinuli hipoteku. Oni su indirektno priznali da po tome kreditu ne može više postojati nikakvo založno pravo, ali i dalje se drže toga da je TEŽ Trgovina postala vlasnik i da nekretnine nisu više TEŽ-ove", govori Fišer.
Dodaje da je Sud po zakonu trebao sazvati drugu dražbu i odlučiti je li Lončarićevo založno pravo po toj hipoteci ispravno.

Hipoteku je, smatra inženjer, trebalo maknuti jer postoji brisovno očitovanje i nakon toga je, smatra, trebalo prihvatiti zahtjev INPUT-a da se prebije njihovo potraživanje kupovinom te nekretnine.

"Mi smo bili spremni kupiti nekretninu po dražbenoj cijeni jer je bila niža nego što su naša potraživanja. To je bilo u srpnju 2018. godine. Sad će biti tri godine od toga, a sud do danas nije sazvao drugu dražbu. Sutkinja koja je vodila spor otišla je u mirovinu, predmet je preuzeo sudac koji nema pravu funkciju suca. On može dati prijedlog rješenja, ali konačnu presudu mora odobriti njemu nadređen sudac. Nikad nije sazvana druga dražba i ne znamo kad će biti. Odvjetnici su pisali nekoliko prigovora, požurnica, ali ne mogu utjecati na brzinu odlučivanja sudaca.

To vam je to takozvano nezavisno sudstvo, pa onda oni nezavisno odlučuju da spor traje u beskonačnost. Ima li u tome prste Milan Lončarić, to ja ne znam i ne mogu tvrditi, ali, po svemu što sam vam ispričao, možete zaključiti zašto se to tako dešava", podvukao je Fišer.

Zemljište na kojem trebaju niknuti Vrtovi svjetla bilo je u stopostotnom vlasništvu TEŽ-a. Ali bilo je i, kako kaže, opterećeno silnim hipotekama, najviše od Zagrebačke, onda od Centar banke.

"Jesu li dobile svoj udio, ja to ne znam, ali te su hipoteke nestale. To više nije bilo opterećeno ni s čim, osim s našim potraživanjem i temeljem kredita Centar banke koji je preuzelo pogrebno poduzeće Milana Lončarića. Oni ne žele maknuti te tri hipoteke jer to njima znači da gube te tri etaže, jer ne mogu doći na red prije nas koji imamo tri ovršne presude", dodaje Fišer.