Tada je s prijateljima vlastitim čamcem pomagao stanovnicima zarobljenima u poplavljenim kućama. Kada je doznao za poplave, Bulajić se javio zapovjedništvu i uputio u Obrenovac. Pilotski kombinezon zamijenio je ronilačkim odijelom te proveo više od 20 sati izvlačeći ljude iz vode, često na teško dostupnim lokacijama.
"Najteže je bilo uzeti dijete od oca"
"Kad smo stigli, prizor je bio puno strašniji nego što smo očekivali. Voda je bila duboka dva metra. Vozite čamac ulicama, orijentirate se prema stupovima ulične rasvjete, a GPS vas vodi kao da ste u automobilu, i to u mjestu koje uopće ne poznajete", ispričao je Bulajić 2014. godine za RTS.
Među spašenima su bili Miroslav, Slavica, Đorđe, Ksenija i Natalija iz Ulice kneza Mihaila, koji su pomoć zatražili SMS porukama. Bulajić je opisao koliko je teško bilo odvajati djecu od roditelja tijekom evakuacije.
"Najteže je bilo uzeti dijete od oca. U čamac su uglavnom prvo ulazile majke, dok su očevi ostajali u stanovima i kućama. Prvo biste prenijeli majku do čamca, a otac bi ostao s djetetom. Zatim se vratite po dijete i u tom trenutku vam čovjek - koji vas uopće ne poznaje i ne zna tko ste - predaje svoje dijete u ruke da ga prenesete preko vode", prisjetio se.
"Starice su bile prave gimnastičarke"
Bulajiću su u sjećanju ostali i stariji stanovnici koji su se, unatoč godinama i zdravstvenim problemima, uspjeli izvući iz poplavljenih kuća. Opisao je kako su neki morali izlaziti kroz prozore i spuštati se niz ljestve.
"Bila je tu jedna zanimljiva baka koja je rekla kako nije vjerovala da će u devedesetoj godini hodati po krovu. I druge su starice za mene bile prave gimnastičarke - žene od 85 ili 90 godina, s ozlijeđenim kukovima ili kralježnicom, izlazile su kroz prozor i spuštale se niz ljestve", ispričao je.
Bulajić je s prijateljima tijekom akcije spašavanja iz Obrenovca izvukao više od 150 ljudi. U tadašnjim izjavama naglašavao je da je želja ljudi za životom bila snažnija od straha.