GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Svjedoci iz Dumovca: Ovo su odgovori na ključna pitanja

Svjedoci iz Dumovca: Ovo su odgovori na ključna pitanja
TUŽNA PRIČA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 09.12.2020 / 10:46
Autor: SEEbiz
ZAGREB - Svjedoci strahota koje se događaju u azilu Dumovec poslali su nam odgovore na pitanja postavljena na facebook profilu "Psi laju, a karavane prolaze", 7. prosinca. 2020. u 11:38, naslovljenim "Povodom senzacionalističkog članka o Dumovcu".

Njihove odgovore na postavljena pitanja prenosimo u cijelosti.

1. Zašto djelatnici, a naročito volonteri koji se ne moraju bojati gubitka posla nisu o stanju u skloništu prijavili nadležnoj veterinarskoj inspekciji nego Jutarnjem listu?

Prema tada još mlitavom savjetu “Prijatelja životinja” veterinarska inspekcija je zaprimila prijave na nekoliko mailova još u studenom, ali se do danas nije očitovala na iste. Da preduhitrimo slična pitanja, nešto ranije, više prijava su zaprimili i direktor ZOO-a Damir Skok i odgovarajuća pravna služba, od kojih se nitko nije niti jednom rečenicom očitovao o nepravilnostima iznešenima o pristupu rada s psima. Otprilike u vrijeme kada je prijavu dobio ZOO, iste su poslane u ured zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. A prije svega ovoga, mnoštvo nepravilnosti je bilo prijavljivano voditeljici Tatjani Zajec mjesecima, godinama, na koje nije blo osvrta. Međutim, kako je još uvijek normalno da se u Hrvatskoj ne odgovara na mailove i upite, mediji su ostali kao “zadnja”, a ne “prva” opcija. Sve ovo je bilo najavljeno onima koji su se sada našli uvrijeđenima i prozvanima, rezultat je neprofesionalnosti, nebrige i zanemarivanja pritužbi. Jednom kad nadležni, tko god oni bili, počnu slušati pritužbe i ukazivanja na nepravilnosti, a ne odmah probleme doživljavati kao osobnu uvredu i odmah se hvatati za veze i poznanstva, stvari će se početi mijenjati. Do tada, očito mora biti ovako.

Što se tiče straha od gubitka posla ili mobbinga, on je stvaran. Među zaposlenicima koji tamo sada rade, kao među voluniterima koji obilaze Dumovec. I ranije je bilo primjera “istiskivanja” nepoćudnih. Ovo je sve i ispalo van primarno jer su se pojavili ljudi kojima je postalo naprosto glupo bojati se i šutiti. Stvari su zapravo jako jednostavne. Primjer tome je upravo gradonačelnikov pompozni posjet Dumovcu, o čemu je nešto napisano u odgovoru na posljednje pitanje.

2. Zašto novinar nije prije objave članka pitao djelatnike i volontere jesu li prijavili stanje nadležnim inspekcijama i ako nisu prijavili, zašto nisu?

Pitao je i dobio isti odgovor kao i Vi sada. Nije bilo potrebe u tekstu još dodatno pisati o principima rada javnih službi, to je druga tema.

3. Zašto novinar prije objave članka nije pitao i nadležnu veterinarsku inspekciju za stanje u skloništu?

Vjerojatno zato što se nisu očitovali ljudima koji su to u prvom redu i prijavili.

Jednu važnu stvar ovdje valja reći o veterinarskoj inspekciji. Ta institucija ima određeni okvir pravila i zadataka po kojima postupa. Primarno, oni se bave medicinskim, a ne etičkim problemima. Dok nema primjerice zaraze ili uistinu izravnog sistematskog mučenja životinja koje, svako na svoj način, ugrožavaju boljitak ljudi, problemi u koje je sada zapeo Dumovec ih se pretjerano ne tiču. Probleme traumatiziranja pasa, poboljšavanja radne etike u postupanju s psima, grubost u radu s psima, nemar i sl. uopće nije nešto čime se veterinarska inspekcija bavi ili što može u jednodnevnoj najavljenoj “inspekciji” popraviti. Dumovec je sam, primjerice, u prošlosti prokazivao veterinarsku inspekciju prilikom nekih njihovih intervencija, nakon čega se ova institucija naučila i držati se po strani. Tako da sada, inspekcija koja redovito dolazi u Dumovec izgleda tako da inspektor, uz kolač, sjedne i prođe kroz papire koji mu budu prethodno pripremljeni i servirani. Jer dok je na papirima sve dobro, sve je dobro. Nemojte se zavaravati misleći kako inspekcije tamo rovare i dolaze neočekivano. Na kraju krajeva, bitno je koga znaš, ne to što radiš.

Treba biti jasno kako problem Dumovca nije toliko problem zakona, propisa i pravila, od kojih se mnogi i u ovom slučaju unatoč tome što postoje se ne provode, već etike koja iza tih zakona stoji. Nije toliko problem inspekcija koliko toleriranju i nesankcioniranju svakodnevnog lošeg pristupa radu i drugim živim bićima. Problem Dumovca je isti onaj od kojeg boluje čitava ova naša zemlja.

(opet) 3. Zašto je volonterka s početka članka ispričala javnosti o stanju u skloništu tek godinu dana nakon događaja za koje tvrdi da im je svjedočila?

Volunterka s početka članka iznjela je iskustva kojima je svjedočila tada kada je. Ostali sugovornici iznjeli su svoja iskustva koja se tiču i sadašnjosti i prošlosti. Njihova iskustva svjedoče o kontinuitetu problema. Volonterka s početka priče prijavlila je i prijavljivala nepravilnosti “vodstvu azila”, koja su po standardnom postupku odbačene kao neosnovane. Isto se nebrojeno puta dogodilo i drugim ljudima. Kad zanemarujete nešto takvo što se godinama taloži, s vremenom se dogodi kritična masa problema. Da ponovimo, ovo s čim se uvrijeđeno vodstvo Dumovca sada suočava je rezultat isključivo njihovog rada.

4. Zašto volonteri nisu novinaru rekli da se psi najčešće pokolju kad ih upravo volonteri šetaju i koliko je pasa eutanizirano upravo krivicom volontera?

Zato što to nije istina. Psi se otrgnu otprilike u istom omjeru i zaposlenicima azila i volonterima. Što također nema smisla jer bi zaposlenici trebali biti vještiji u postupanju s psima. Također, to isto tako nema smisla jer velika večina zaposlenika s psima ne radi ništa, osim što ih sajlom dovuku u bokseve. Najveći broj ozljeda pasa u azilu prouzrokovanih ljudskom rukom ipak dolazi od strane zaposlenika azila. Dobrim dijelom zbog toga što nekoliko zaposlenika nema baš nikakav osjećaj za rad s psima, a neki ih se čak i boje. Ovo se ne odnosi na sve zaposlenike, već na one kojima u azilu nikad nije bilo niti mjesto.

5. Zašto je novinar pojedine dijelove članka od riječi do riječi prepisao iz članka koji je lupiga.com objavio prije devet godina bez navođenja izvora i datuma?

Također, zato što to nije istina. Pročitajte još jednom “od riječi do riječi” jedan i drugi članak. Ništa se nije “prepisivalo”. Lupigin članak iznosi i neke gore stvari koji bi prema nekim iskazima ljudi koji su u azilu tada boravili mogli biti istiniti. Sada, iznjeli su se iskazi o stanju koje traje nakon Lupinog članka, stanju koje je trajalo do izlaska osmero ljudi u Jutarnjem listu. Sličnost s Lupiginim člankom Vas ne bi trebala smetati nego jako brinuti jer ukazuje na već spomenuti kontinuitet problema.

6. Zašto se današnju voditeljicu napadalo za stanje u skloništu prije devet godina kada je bila zamjenica voditelja, umjesto da se napadalo samog voditelja?

Vjerojatno iz istih razloga kao i sada. Vjerojatno je ona tada, bez obzira na titulu, bila glavna osoba na terenu, dok “voditelj”, možda kao sadašnji zamjenik voditelja, uopće svakodnevno ne boravi u azilu. Obično se “napada”, tj. ukazuje na nepravilnosti onome tko je za njih odgovoran. Tako se sada nije išlo napadati Damira Skoka niti Milana Bandića zato što oni nadređeni i po toj logici odgovorniji od voditeljice. Na kraju svega, uopće nije važno koja su imena u priči. Nema ovdje nikakve agende niti lova na vještice, ako na tako nešto ciljate. Ako znate zašto bi netko htio ciljati baš voditeljicu, slobodno nam svima podijelite i pojasnite, jer u ovom slučaju, radi se samo o psima. Teško je to razumijeti, isto tako je to bilo teško i voditeljici i direktoru ZOO-a dok su odbacivali i ignorirali prijave, vjerojatno smatrajući da ih se “osobno” napada. Ali ipak, ne radi se o njima. Niti o voditeljici niti direktoru niti gradonačelniku niti zapravo ijednom ljudskom biću. Radi se o psima. Ali hvala Vam na pitanju, jer ono otvara mnoga druga, uključujući i ona koja bi mogla zanimati inspekciju rada, kojoj neće biti nikakav problem pronaći primjere zapošljavanja bez natječaja ili ljude koje ne rade na radnim mjestima definiranim ugovorima i slično. Samo postavljajte pitanja i kopajte dalje. Naći ćete svašta.

7. Zašto je bilo važno da Dumovec baš upravo sada postane medijska platforma za frustracije građana?

A zašto ne bi? Jel ima neko vrijeme kad to ne smije biti? Što je to što se sada iznimno važno događa osim epidemije korone da se o nečem poput Dumovca ne bi smjelo pričati? Izbori za grad nisu još dovoljno blizu da bi ovo bilo ciljano. Ako ciljate na nešto takvo, u tom ste pogledu u pravu, kada bi bilo nekakve političke agende iza svega, strateški bilo bi bolje malo pričekati. Ako imate odgovor ili ideju kako odgovoriti na Vaše pitanje, slobodno ga podijelite s javnošću. Zanima nas. Ako mislite to povezivati s objavom u Jutarnjem o novom projektu, koje je izišlo nekoliko dana prije članka o Jutarnjem, imajte na umu kako je vodstvo Zoološkog i Dumovca gotovo dva tjedna ranije znalo kako se o njima sprema izići članak, te je ovaj prethodni o projektu pušten vjerojatno preventivno. Teško je to sa sigurnošću znati, ali najvjerojatnije je ta objava bila pokušaj direktora Damira Skoka da na svoje ime navuće vijest o tome kako se radi nešto važno. Po svemu sudeći, ne očekujući reakciju građana, i more nevjerojatnih priča, što samo ukazuje na potpunu krivu perspektivu koju odgovorni ljudi, svjesni problema, grade, kao i njihovu nevjerojatnu samouvjerenost i osjećaj nedodirljivosti. S ovom objavom su si samo zabili nož u leđa, ugrozivši buduće malverzacije s ovim projektom, tj. stavili ga pod povečalo (što je u principu dobro). Iako, što se njih tiče, tada, baš kao i sada, bolje bi im bilo da su šutjeli.

8. Zašto su psi u skloništu Dumovec važniji od pasa u drugim skloništima o kojima se piše (As Eko, Luč Zagorja, Ottova kučica, Animalis Centrum (Filipović)) i dr. de se digla takva bura?

Lijep pokušaj skretanja s teme. Nije nimalo za pohvalu. Nigdje nije rečeno da su psi u Dumovcu važniji, zašto bi to itko govorio? Dobrobit pasa jednako je važna svugdje i sva slična mjesta se uvijek i bez prestanka moraju držati pod kontrolom. Ali trenutno se pisalo o Dumovcu, a reakcija građana je takva kakva je zato što oni to skonište financiraju iz gradskog proračuna. Gradsko sklonište, porez, javni novac, subencionirana društvena korisnost i tako dalje. Takvo što ne bi trebalo nikome više pojašnjavati. Nikad. Teme vezane uz druga skloništa su jednako važna, a na uvijete boravka pasa valja svugdje biti osjetljiv. Uvijek. U prvom redu to znači mijenjati ljude kojima u takvim poslovima tamo jednostavno nije mjesto.

Šteta zbog one greškice s numeracijom (dupli broj “3.”) i toga što nema još jednog pitanja, da sve bude zaokruženo na 10. Ali nema veze. Dodamo jedno sami.

9. (10.) Koja je svrha bila gradonačelnikovog brzog pojavljivanja u azilu s demonstrativnim iskazima povjerenja i jedinstva, tapšajući po ramenu voditeljicu i direktora, te samouvjerenim izjavama kako nikakve inspekcije nisu potrebne, kada bi puno veći kredibilitet prema građanima imao da je najavio barem nekakvu inspekciju? Onako, za svaki slučaj?

Ovo je samo pretpostavka, ali smješno je koliko bi mogla držati vodu. Moguće je da Bandićeva predstava zapravo uopće nije bila usmjerena na van, nego prema unutra. Nitko do sada nije tvrdio da su svi zaposlenici azila loši i da ih sve treba mijenjati. Upravo suprotno, tvrdilo se to da u azilu ima dovoljan broj ljudi kojima tamo nije mjesto i zbog kojih životinje u toj instituciji pate. To znaju ljudi koji su izišli sa svojim pričama, kao i ljudi koji to nisu učinili, zbog razloga (straha) navedenog u odgovoru na prvo pitanje. A znaju to i voditeljica, i direktor i gradonačelnik. Iz ove perspektive, strelovita reakcija gradonačelnikovog tapšanja po ramenu svojih ljudi zapravo je vrlo vjerojatno bila prevencija veće štete, tj. jedan fini oblik zastrašivanja, ili upozorenja, ako nam treba lijepša riječ, svima koji bi možda sada bili u iskušenju nešto na sve pridodati. Uključujući djelatnika/djelatnicu za koju je, kako je to članak u Jutarnjem predstavio, još uvijek tamo radi. Gradonačelnikov naizgled nespretni ispad pred građanima, zapravo je poprilično zgodno izveden oblik pritiska da se od sad dalje u Dumovcu i Zoološkom šuti kao zaliven. Teatar na van koji smo većinom s podmjehom promatrali, imao je vrlo jasnu i konkretnu korisnu funkciju saniranja štete. Potez za svaku pohvalu.

Hvala svima na podršci ljudima koji su se usudili nešto o svemu tome nešto reći. Vaša vlastita iskustva o Dumovcu samo nastavite dalje dijeliti. Svi skupa se samo možemo nadati kako će se nešto promijeniti i nadići vjerujem skupnu misao o uzaludnosti koja je svim građanima Republike Hrvatske postala gotovo odlika nacionalnog identiteta.

Također, hvala na pitanjima.

Svjedoci iz Jutarnjeg

Tagovi: azil Dumovec, Dumovec, Milan Bandić, Prijatelji životinja, Damir Skok, Tatjana Zajec
PROČITAJ I OVO
Strani novinari javljaju o rapidnom srozavanju medijskih sloboda u Kini
MEDIJSKE SLOBODE
Strani novinari javljaju o rapidnom srozavanju medijskih sloboda u Kini
PEKING - Kina je 2020. iskoristila mjere protiv koronavirusa poput zastrašivanja i viznih prepreka kako bi ograničila izvještavanja stranih novinara, što je urodilo "rapidnim srozavanjem medijskih sloboda", priopćio je u ponedjeljak Klub stranih dopisnika iz Kine (FCCC).
Brazilski soj koronavirusa potvrđen u Britaniji
LOŠE VIJESTI
Brazilski soj koronavirusa potvrđen u Britaniji
LONDON - Zdravstvene vlasti u Engleskoj upozorile su u nedjelju da je u zemlji potvrđen novi soj koronavirusa koji je prvi puta identificiran u Brazilu, te da postoji mogućnost da on ne odgovara dovoljno dobro na postojeća cjepiva.
Puhovski: Bandić je više pozitivna nego negativna figura
ANALITIČARI
Puhovski: Bandić je više pozitivna nego negativna figura
ZAGREB - Analitičar Žarko Puhovski komentirao je u Dnevniku N1 politički put Milana Bandića, koji je iznenada preminuo u 66. godini, kao i što bi sad moglo uslijediti u kontekstu lokalnih izbora.
Pavičić Vukičević: Neću se kandidirati za gradonačelnicu
ODLUKE
Pavičić Vukičević: Neću se kandidirati za gradonačelnicu
ZAGREB - Jelena Pavičić Vukičević, koja nakon smrti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića obnaša tu dužnost do kraja redovnog mandata, rekla je u nedjelju se neće kandidirati na predstojećim lokalnim izborima.
Bandić neće biti pokopan u Aleji velikana, nego blizu nje
POGREB
Bandić neće biti pokopan u Aleji velikana, nego blizu nje
ZAGREB - Svečana komemoracija u povodu smrti Milana Bandića održat će se u utorak, 2. ožujka, s početkom u 11 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu, a posljednji ispraćaj bit će u srijedu, u 12 sati, na gradskom groblju Mirogoju, priopćeno je danas iz Grada.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE