Što bi značilo pridruženo članstvo Kanade u Europskoj uniji?

„Svijet vidimo istim očima“, rekla je von der Leyen u svom govoru o stanju Europske unije koji je održala u srijedu (16.9.) u Europskom parlamentu. Kao konkretna područja za moguću tješnju suradnju von der Leyen je navela tehnologiju, proizvodnju naoružanja, kao i umjetnu inteligenciju i politiku prema Arktiku.

Kanadski premijer Mark Carney bio je počasni gost na govoru von der Leyen u Strasbourgu. On će ovoga četvrtka također održati govor u Europskom parlamentu. No već prije nego što se zaputio u Europu dao je naslutiti što mu je cilj: teži "jedinstvenom savezu" s Europskom unijom. Ta je izjava uslijedila nakon izvještaja Wall Street Journala prema kojem Kanada razmatra postati "pridruženom članicom" EU-a — no ne želi punopravno članstvo.

Koji su oblici suradnje u načelu mogući?

Članice Europske unije gospodarski su snažno povezane. Postoji zajedničko tržište te zajednička trgovinska i carinska politika.

Punopravno članstvo Kanade u EU-u nije moguće jer prema članku 49. Ugovora o Europskoj uniji njoj mogu pristupiti samo europske države.

U odnosima s državama izvan EU-a postoji širok raspon mogućih oblika povezivanja: od ukidanja carina i trgovinskih prepreka putem sporazuma o slobodnoj trgovini, preko sporazuma o pridruživanju koji uključuju i političke komponente, pa sve do sudjelovanja na europskom tržištu — poput slučaja Islanda, Lihtenštajna ili Norveške.

Sporazumi o pridruživanju postoje, primjerice, s Turskom, Izraelom ili Ukrajinom. Ti sporazumi imaju različite ciljeve i mogu, ali ne moraju, biti prvi korak na putu prema punopravnom članstvu.

Gospodarski stručnjak Patrick Leblond sa Sveučilišta u Ottawi ima zamjerke na terminologiju "pridruživanja". Smatra malo vjerojatnim da bi Kanada preuzela europske zakone ili pristupila jedinstvenom tržištu EU-a odnosno carinskoj uniji, što bi značilo da bi EU i Kanada uvele zajedničku vanjsku carinu.

Prema njegovom mišljenju, Carneyju je zapravo stalo do neke vrste saveza, s pojačanom suradnjom posebice u pitanjima gospodarske sigurnosti i obrane.

Intenzivnija suradnja na području obrane?

"Na neki smo način s obje strane uzimali američki zaštitni kišobran zdravo za gotovo", kaže Leblond u razgovoru za DW. Zbog toga ni EU ni Kanada nisu dovoljno ulagali u svoju vojsku, kaže stručnjak za međunarodne gospodarske odnose. Sada je cilj udružiti snage, primjerice u proizvodnji naoružanja ili razvoju novih tehnologija.

I sigurnosni stručnjak Anand Sundar iz European Council on Foreign Relations (ECFR) vidi velik potencijal za europsko-kanadsku suradnju na području obrambene politike.

Trenutačno Kanađani oko 70 posto svojih obrambenih izdataka troše u SAD-u. Carney to želi promijeniti, kaže Sundar. Za Kanađane bi se isplatilo sudjelovati u europskim obrambenim projektima kako bi za isti novac dobili više.

Kanada je pristupila takozvanom SAFE programu EU-a. SAFE ("Security Action for Europe") osigurava državama članicama EU-a do 150 milijardi eura zajmova za zajedničku nabavu naoružanja. Kod financirane nabave najviše 35 posto troškova komponenti smije potjecati iz zemalja izvan EU-a, Europskog gospodarskog prostora (EGP) ili Ukrajine. U načelu. No budući da je Kanada pristupila SAFE programu plaćanjem naknade, za kanadske tvrtke vrijede velikodušnija pravila.

Ipak, i dalje postoje velike prepreke za kanadske tvrtke koje žele zajedno s europskim poduzećima proizvoditi i kupovati oružje, kaže Sundar za DW. Veliko je pitanje koliko je EU spreman ublažiti svoja pravila. To bi, prema Sundaru, moglo imati posljedice i za druge zemlje izvan EU-a, poput Ujedinjenog Kraljevstva ili Norveške.

Pritom i EU ima što dobiti: Kanada za obranu izdvaja više nego 14 najmanjih članica EU-a zajedno. To vrijedi već sada, iako Kanada troši samo dva posto svog bruto domaćeg proizvoda. Prema Sundaru, ti će izdaci u sljedećim godinama dodatno rasti.

Kanada se, poput drugih članica NATO-a, obvezala da će do 2035. ukupno izdvajati pet posto — od čega 3,5 posto za naoružanje, a 1,5 posto za druga područja povezana s obranom.

Zaštita kritične infrastrukture i jačanje trgovine

Druga područja o kojima se raspravlja u kontekstu suradnje uključuju izgradnju kritične infrastrukture — poput zajedničkog upravljanja satelitima u svemiru ili optičkim kabelima u sjevernom Atlantiku, kaže Leblond. I ovdje je cilj postati neovisniji o SAD-u i američkim tvrtkama. Kanada također posjeduje zalihe nafte i plina kojima bi mogla opskrbljivati EU.

Trgovinski odnosi između EU-a i Kanade već su uređeni sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom, sporazumom CETA. Privremeno je na snazi od rujna 2017.

Sporazum jamči gotovo potpunu slobodu od carina između Kanade i EU-a. Osim toga, regulira uzajamni pristup tržištu za industrijske i poljoprivredne proizvode i usluge. Europskim tvrtkama omogućuje sudjelovanje na javnim natječajima u Kanadi.

Gospodarski stručnjak Leblond smatra da potencijal sporazuma CETA još nije u potpunosti iskorišten. Mnoge se kanadske tvrtke tradicionalno i dalje više orijentiraju prema SAD-u nego prema Europi. On smatra da je zadatak vlade informirati o CETA-i i njezinim mogućnostima. Također bi se, prema Leblondu, mogla intenzivirati razmjena predviđena u okviru tog formata.

Zašto Mark Carney traži blizinu Europe?

Mark Carney je početkom godine na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu održao zapaženi govor u kojem je govorio o "prekidu" starog svjetskog poretka te pozvao srednje velike sile da djeluju zajednički kako ne bi završile na "jelovniku" velikih sila. Upravo se posljednjih tjedana trgovinski sukob između SAD-a i Kanade dodatno zaoštrio, kao i verbalni napadi američkog predsjednika na sjevernog susjeda.

Iako je jasno da se Kanada ne može potpuno odvojiti od SAD-a, u zemlji prevladava mišljenje da su potrebni dodatni saveznici, kaže Leblond. Europljani se pritom smatraju pouzdanima. U konačnici je Kanađanima ipak stalo do toga da se savez — u kojem god obliku — pretvori u konkretne projekte i pothvate kroz koje bi Europljani i Kanađani mogli međusobno pomagati jedni drugima.