Srbija se prekomjerno naoružava, Hrvatska nije ni blizu

Srbija se posljednjih godina ubrzano naoružava i vrlo promišljeno stvara sposobnost za rat koji se danas vodi u Ukrajini.

Na ovo su jučer na Godišnjoj konferenciji veleposlanika, generalnih konzula, konzula i vojnih izaslanika upozorili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i ministar obrane Ivan Anušić.

"Moramo izvještavati i upoznati naše partnere s tom situacijom kako bi izvršili politički pritisak na Srbiju", rekao je Anušić.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je krajem prošle godine da će njegova zemlja "imati jednu od najmoćnijih malih armija na svijetu". S obzirom na to da je srbijanski obrambeni proračun u posljednjih deset godina porastao s 567 milijuna eura na 2,36 milijarde, odnosno 316 posto, nema sumnje da se Vučićeva najava ostvaruje.

"Hrvatska nije ni blizu onome što je Srbija nabavila u posljednje vrijeme. Nema nikakve sumnje da je Srbija u zadnjih pet godina kupila naoružanja i sustava koji objektivno nisu neophodni za nacionalnu sigurnost i čuvanje granica. Srbija nabavlja sustave koji u ovakvoj konstelaciji međunarodnih i regionalnih odnosa uopće nisu potrebni", rekao je za Index dr. sc. Marinko Ogorec, profesor sigurnosti i obrane na Veleučilištu Velika Gorica, vojni analitičar te umirovljeni brigadir HV-a.

Srbija se posljednjih godina "prekomjerno naoružava"

"Situacija kad se prvi susjed prekomjerno naoružava u politološkoj teoriji naziva se sigurnosna dilema. Prekomjerno naoružavanje znači da nabavlja više nego što mu je potrebno za vlastite obrambene potrebe. I onda se počinjete i vi ponašati na isti način i dolazi do utrke u naoružavanju. Hrvatska je sada u toj sigurnosnoj dilemi", dodaje Ogorec.

Srbija više ne provodi samo modernizaciju zastarjele vojske, nego gradi više novih sposobnosti istodobno: dalekometni precizni udar, masovnu uporabu dronova, slojevitu protuzračnu obranu i moderno borbeno zrakoplovstvo.

Srbija, dakle, ne samo da nadomješta ili modernizira postojeće kapacitete, nego Beograd želi stvoriti nove masovne udarne sposobnosti kakve je rat u Ukrajini pretvorio u jednu od ključnih karakteristika modernog ratovanja. Vučić je čak najavio da Srbija za nekoliko godina želi imati 70.000 do 80.000 kamikaza-dronova.

"Svaka zemlja ima obvezu ravnomjerno razvijati i opremati svoje oružane snage zbog vlastite sigurnosti. Ni Srbija u tome nije iznimka i to nitko ne osporava. Međutim, Srbija i inače ima izuzetno kvalitetnu vlastitu vojnu industriju, a sada se ubrzano naoružava i kupuje praktički od svih koji joj oružje žele prodati", objašnjava profesor Ogorec i nastavlja:

"Kupuje od Francuske, Izraela, Kine, Rusije... Kupuje naoružanje koje nikad nije imala. I normalno je da se postavlja pitanje: zašto to Srbiji treba? A politička retorika predsjednika Srbije i drugih dužnosnika dodatno potiče tu našu sigurnosnu dilemu."

Pristiže oružje iz svih geopolitičkih blokova

Malo koja europska vojska kupuje sofisticirano oružje iz toliko različitih geopolitičkih blokova kao Srbija: zrakoplove Rafale iz Francuske, višecijevni raketni sustav za precizne udare na velikim udaljenostima PULS i izviđačke dronove Hermes iz Izraela, protuzračni raketni sustav FK-3 i mobilni raketni sustav HQ-17 iz Kine te raketno-topnički sustav Pancir i razne sustave za elektroničko ratovanje iz Rusije. Potvrdio je to i sam ministar obrane Bratislav Gašić, rekavši kako je "rezultat srpske politike to što ima prijatelje na sve četiri strane svijeta".

"Potencijalno najveća prijetnja za Hrvatsku su kineske rakete zrak-zemlja CM-400AKG dometa do 400 km. Nosi ih MiG-29, za koje će netko reći da su zastarjeli, ali svaki borbeni zrakoplov današnjice je u stvari samo platforma s kojih se lansiraju borbeni sustavi. I naši Rafali su platforma. Sam avion nije toliko važan, koliko ono što na njega možemo montirati", govori Ogorec i dodaje da svako naoružanje može imati dvostruku namjenu, pa treba biti oprezan kad se govori o obrambenim i napadačkim sustavima.

Pancir može štititi vlastiti teritorij, ali i napadačke postrojbe

"Najbolji primjer je ruski sustav protuzračne obrane Pancir S1. To je visokomobilni sustav koji se, primjerice, može rasporediti oko Beograda i povezati s radarskim sustavima za praćenje i navođenje. Onda je to klasični obrambeni sustav. Međutim, ako se Pancir S1 koristi kao zaštita za napredovanje napadačke kolone, onda se radi o ofenzivnom oružju", kaže Ogorec za Index.

Srbija je tijekom 2025. uvela u naoružanje izraelski raketni sustav PULS (Precise and Universal Launching System), koji se teško može nazvati obrambenim sustavom. PULS je posebno značajan zbog mogućnosti preciznih udara na velikim udaljenostima: proizvođač Elbit za njega nudi rakete ACCULAR dometa do 35 kilometara, EXTRA do 150 kilometara te Predator Hawk do čak 300 kilometara. Srbija je nabavila dvije potonje inačice, što joj omogućuje izrazito ofenzivnu udarnu sposobnost duboko iza protivničkih linija.

Čak 54 posto obrambenog proračuna ide na investicije

Vučić je u siječnju ove godine rekao da Srbija za obranu i sigurnost izdvaja rekordnih 2,65 posto BDP-a (Hrvatska 2,1 posto), odnosno čak nešto više kada se uračunaju indirektna izdvajanja. Još je važnije da je rekao kako čak 54 posto tog iznosa odlazi na investicije, a samo 46 posto na osoblje i održavanje postojećeg sustava.

Drugim riječima, Beograd ne financira samo vojsku koju ima, nego "kupuje" vojsku koju tek želi imati. Beograd pritom više ni ne skriva da dio sigurnosne prijetnje vidi upravo u hrvatskom susjedstvu. Tamošnje Ministarstvo obrane vojnu suradnju Hrvatske, Albanije i Kosova nazvalo je sigurnosnim izazovom za Srbiju.

Degradacija hrvatskih oružanih snaga prije 20 godina

"U Srbiji će reći da se i Hrvatska isto naoružava. No, mi jednostavno imamo obvezu slijediti NATO standarde, odnosno sve ono što nam savez na neki način diktira. Mi smo prije 20 godina, kada je započela određena degradacija oružanih snaga, ostali praktički na sustavima iz Domovinskog rata, odnosno oružju iz JNA", kaže Ogorec i zaključuje:

"Normalno je da se moramo modernizirati s novim sustavima koji su kompatibilni s NATO standardima. Da ne kažem da je ono što smo imali, uglavnom, ne samo tehnološki zastarjelo i dotrajalo, nego je i zaista potrošeno još u Domovinskom ratu. Ako ste zlonamjerni kao naši istočni susjedi, onda ćete to potencirati u stilu: 'Eto, to nas ugrožava.'"