Španjolska: Može li se preživjeti s 800 eura mjesečno?

U okrugu Villaverde u Madridu oko 50 ljudi čeka u redu ispred ureda „Žute patke". To je naziv građanske inicijative koja ovdje postoji više od deset godina. Hranu ova inicijativa za pomoć ljudima u nevolji dijeli onima kojima je potrebna. U redu stoji i Verónica Fuentes. Ova Španjolka živi sa suprugom, šestero djece i unukom u trosobnom stanu. Otkako je ostala bez posla, socijalna pomoć madridske regionalne vlade i dječji dodatak su jedini prihodi od kojih ova obitelj živi. To je ukupno 800 eura.

Verónica spada u 25 posto ljudi u Španjolskoj koji, prema statistikama iz 2019., žive na rubu siromaštva i socijalne izolacije. Organizacije za socijalnu pomoć pretpostavljaju da je broj ovakvih slučajeva, zahvaljujući krizi koju je donijela pandemija korone, porastao.

Zbog pandemije je više od milijun ljudi izgubilo posao.Kako bi ublažila ovakav razvoj situacije, vlada u Madridu velikodušno odobrava ovu vrstu novčane pomoći ne samo za ljude u radnom odnosu, već i za samostalne poduzetnike. Skoro 3,4 milijuna Španjolaca dobilo je u lipnju ovu pomoć. U srpnju je broj primatelja pomoći pao za nešto više od pola milijuna. Prije svega zato što su se vlasnici restorana i hotela nadali gostima i turistima tokom ljeta i stoga zaposlili jedan broj ljudi

Konceptom skraćenog radnog vremena zaposleni zadržavaju svoj posao i primaju od ureda za zapošljavanje 70 posto od svoje plaće. Tarifni partneri pregovaraju s predstavnicima vlade o nastavku primjene ovog programa pomoći, koji ističe krajem rujna.

Zanimljivo je da je stopa nezaposlenosti za vrijeme financijske krize odnosno krize s nekretninama u Španjolskoj 2013. bila znatno veća i iznosila je gotovo 27 posto, dok trenutno zbog korone iznosi15,33 posto. Ali za vrijeme financijske krize 2013. mnogi Španjolci uspjevali su se snaći uz pomoć privremenih ili sezonskih poslova. No, tokom pandemije korone ta mogućnost je otpala.

Verónica Fuentes, koja stoji u redu za hranu, do nedavno je radila kao čistačica, prodavala voće ili se brinula o starim i onemoćalim ljudima. No nikada nije imala ugovor o radu. Zato nema pravo na novac za nezaposlene ni na isplatu naknada za skraćeni rad u vrijeme korone.

U 17 autonomnih španjolskih regija za takve slučajeve predviđen je tzv. "novčani minimum" (na španjolskom: renta mínima de inserción - RMI). Ali u svakoj regiji su uvjeti i visina isplata različiti. Tako regija Navarra isplaćuje najveći iznos koji se kreće između 610 i 1.221 eura, dok skupo gradsko područje i okolica Madrida daju najmanju pomoć koja se kreće od 400 do 735 eura.

Španjolska vlada je na vrijeme shvatila da je pandemija mnoge obitelji gurnula u siromaštvo. Zato je u lipnju uvela još jednu vrstu socijalne pomoći, tzv. minimalac ili "minimalni životni dohodak" (ingreso mínimo vital-IMV). Ovisno o veličini obitelji, država isplaćuje od 461,50 do 1.015 eura socijalne pomoći pored pomoći koju isplaćuju španjolske regije.

Većina onih koji stoje u redu za hranu u Villaverdeu ima pravo na državnu pomoć i beneficije, ali do sada nisu mogli ispuniti zahtjev odnosno molbu za pomoć. Čini se da se birokracija preraučunala. Uredi za socijalnu pomoć daju građanima termine, ali se na red čeka enormno dugo. Razlog, kako kažu sindikati, je nedostatak osoblja. Zbog smanjenja proračuna uredi za socijalnu skrb izgubili su 6.000 državnih službenika u proteklih deset godina. Do sada je odobreno svega 80.000 zahtjeva za pomoć.

Pri tome, situacija je takva da perspektive za dobivanje posla nisu ružičaste, naprotiv: s rastućim brojem infekcija gospodarska kriza će se produbiti. Tako će devetočlana obitelj Verónice Fuentes i dalje biti upućena na donacije hrane i morati izlaziti na kraj sa svega 800 eura mjesečno.