Skandalozna izjava srpske ministrice nikako nije slučajna: Javno rekla ono što mnogi misle

Smjenu ministrice traži dio oporbe, a tom se zahtjevu pridružio i zastupnik Partije za demokratsko djelovanje u srpskom parlamentu Šaip Kamberi.

Oštre reakcije stižu i iz Europske unije, koja poručuje da „u Europi ne bi trebalo biti mjesta za retoriku koja opravdava i zagovara etničko čišćenje“. Takve izjave, upozorava se, nisu ni u skladu s obvezama koje je Srbija preuzela kada je riječ o dijalogu s Kosovom, piše Deutsche Welle.

Zastupnik Europskog parlamenta Sandro Gozi navodi kako „Srbija ne može vjerodostojno tvrditi da je posvećena članstvu u Europskoj uniji dok članovi njezine vlade oživljavaju retoriku i ideologiju iz Miloševićeve ere“.

Političari iz Albanije i s Kosova u toj retorici također vide potvrdu nastavka politike Slobodana Miloševića. Paunović je na Kosovu proglašena i „personom non grata“.

Ministrica se „ne odriče strategije svoje stranke“

Vlada Srbije se ne oglašava, ali to je već uobičajena praksa u trenutku kada se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nalazi izvan zemlje – jer će se vjerojatno tek nakon njegove reakcije znati kakav je stav po ovom pitanju. Ono što je sasvim sigurno jest da takva vrsta retorike i govor mržnje praktično nikad nisu bili javno osuđeni, i da su promotori govora mržnje zapravo samo ubrzano napredovali u svojoj političkoj karijeri.

Snežana Paunović je, nakon burnih reakcija, izdala priopćenje u kojem je, umjesto otklona od svojih izjava, napisala da se „ne odriče politike Socijalističke partije Srbije, koja je vodila Srbiju u neopisivo teškim povijesnim okolnostima, stranka koja je podnijela velike žrtve, stranka čije se ime najčešće spominjalo u Haagu, stranka koja nije molila nikoga ni za što da bi ostala uspravna i vjerna svojim idejama“. „Ne odričem se ni strategija svoje stranke koje su bile izabrane za okolnosti oružane pobune na dijelu kuće koja se zove Srbija“, napisala je ministrica.

Javno rekli ono što tajno misle

Dio javnosti u Srbiji smatra da su takve izjave namijenjene potiskivanju nekih drugih događaja, ali Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku, kaže da je ta izjava „jednostavno odraz kapaciteta ministrice u javnim nastupima“ i da je „ona samo javno rekla ono što većina u vlasti misli“.

„To je zapravo žal što nije došlo do etničkog čišćenja, a znamo da je njezina stranka SPS pokušala izvršiti etničko čišćenje Kosova. Prije toga došlo je do masovnih ubojstava kosovskih Albanaca i zbog toga je cijeli jugoslavenski i srpski vojni i policijski vrh osuđen na Haškom tribunalu. Došli smo, dakle, u situaciju da ministri veličaju najteža kaznena djela, što bi negdje drugdje izazvalo tektonski poremećaj, ali ovdje će to biti vijest za par dana“, ocjenjuje Popović za DW.

Stranačku kolegicu u zaštitu je uzeo potpredsjednik Vlade i predsjednik SPS-a Ivica Dačić. On je napade na ministricu nazvao licemjernima i dodao kako je „na Kosovu izvršeno etničko čišćenje Srba“, ali da to „nikoga ne zanima“.

Prema riječima Dragana Popovića, „to je samo dokaz da etničko čišćenje koje je izvršio Milošević nikome nije problem i da ne bi bilo problem ni neko novo etničko čišćenje“. „Problem je kada se to kaže javno, a onda uslijedi relativizacija onoga što je rečeno. Ako se za ministricu Paunović može reći da nije dovoljno politički iskusna, pa je rekla iskreno ono što se ne govori – to se ne može reći za Ivicu Dačića. Stoga i mislim da je njegova izjava još opasnija“, smatra naš sugovornik.

Glorifikacija politike devedesetih

Koliko god srpske vlasti pokušavale sakriti svoju pravu prirodu, činjenica je da se govor mržnje u javnom prostoru brižljivo njeguje i da je on praćen i sve otvorenijim fizičkim nasiljem. To je posebno bilo vidljivo tijekom srpanjskih dana sjećanja na Srebrenicu, a nastup ministrice Paunović uklopio se u zajednički narativ vlasti kada je riječ o suočavanju s prošlošću, ratnim zločinima i odnosima u regiji.

Zato i Dragan Popović ocjenjuje kako sve to pokazuje da „ne samo da nije napravljen otklon od politike devedesetih nego se ta politika i glorificira“.

„Tako da Srpska napredna stranka i SPS nastavljaju tu politiku radikala i socijalista, samo u promijenjenim okolnostima. Imamo radikalizaciju javnog govora i društvo koje je na rubu da eksplodira od nasilja – što verbalnog, što fizičkog. A to što imamo ovakva iskakanja posljedica je te sveopće radikalizacije društva. I to su posljedice politike Aleksandra Vučića i cijele njegove koalicije“, skreće pažnju direktor Centra za praktičnu politiku.

Klaster 3 na mukama

Izvjesne reakcije stigle su i iz Europske unije. S obzirom na to da je proteklih tjedana aktualna tema otvaranje Klastera 3 u pregovorima o pridruživanju i da je Europska komisija pokušala pohvaliti nekakav (imaginarni) napredak Srbije, retorika ministrice Paunović sve je ponovno suočila s realnošću: da sadašnja vlast baštini politiku Slobodana Miloševića, pojačanu političkim vizijama Vojislava Šešelja, i da nema nikakav problem s teškim naslijeđem prošlosti.

Dragan Popović zato i procjenjuje da će „Europska komisija, kako vrijeme odmiče, sve teže moći održavati taj realpolitički stav, gdje na svaki način pokušava zadržati Srbiju na europskom putu, iako je ova vlast s tog puta odavno skrenula“.

„Vjerojatno nije lako ni ljudima iz Komisije nastaviti žmiriti, jer je vlast Aleksandra Vučića sve gora i gora. Ali, davno je trebala biti povučena crvena linija ispod koje se ne može ići, a mislim da je Vučić prešao sve crvene linije i ne znam koliko će se moći držati ovakva pozicija prema njegovoj vlasti“, navodi Popović.

Ideologija kopanja po ranama

Traume izgubljenih ratova očito su i dalje tema na kojoj se dobivaju politički bodovi u Srbiji i naš sugovornik kaže da „to poglavlje nikad nije zatvoreno“.

„Nacionalistička ideologija upravo to i radi, ona mora kopati po ranama i stalno širiti uvjerenje da opasnost još nije prošla. Nažalost, vlast ovakva kakva jest, ima mogućnost mobiliziranja društva na vrlo opasnim osnovama. Mislim da ovo čak nije konačni znak povratka u devedesete – ovo je samo jedan jak signal koji nas na kraju samo podsjeća tko su bili akteri politike devedesetih. Dakle, isti oni koji su i danas na vlasti“, zaključuje Popović za DW.