Ruski pritisak jača, sve više promatrača očekuje napad na Ukrajinu

Konferencijom OESS-a prošlog četvrtka u Beču završena je prva pregovaračka runda između Rusije i Zapada. Razgovori sa SAD i NATO u Bruxellesu i Ženevi, koje je krajem 2021. iznenađujuće inicirala Moskva, trajali su od početka tjedna. Razgovaralo se o sigurnosnoj politici u Europi, a prije svega o članstvu u NATO-u postsovjetskih republika poput Ukrajine i Gruzije.

Alijansa je ovim zemljama 2008. obećala članstvo, ali je datum prijema ostavila otvorenim. Rusija to želi spriječiti i prijeti, kako je to formulirao predsjednik Vladimir Putin, „vojno-tehničkim mjerama“.

Međubilanca: nema približavanja. A to znači da nema ni popuštanja u sukobu oko Ukrajine, na čijim granicama Rusija od kasne jeseni gomila trupe. SAD i NATO su odbacili zahtjev Moskve na pravo veta kada se radi o prijemu novih zemalja u Zapadnu vojnu alijansu. U formalnom smislu će potrajati još nekoliko dana dok Washington ne zapiše svoja razmatranja i pošalje ih Moskvi. Daljnji razgovori trenutno nisu planirani. Moskva je više puta najavljivala kako ne stremi dugim diskusijama već brzom rješenju. No, nije dala krajnji rok.

Bilo je ovo u svakom slučaju povijesni tjedan. Jer, toliko različitih sastanaka u različitim formatima za tako kratko vrijeme još nikada nije bilo između Moskve i Zapada. Rusija također retorički eskalira. Njeni vrhunski diplomati trenutnu situaciju uspoređuju s „kubanskom krizom“. S početkom pregovora, Moskva je najavila novu vojnu vježbu na ukrajinskoj granici.

Ali, i SAD grade kulise prijetnji. Još za vrijeme pregovora u Bruxellesu u SAD je predstavljen nacrt zakona, koji u slučaju eskalacije u Ukrajini po prvi put predviđa osobne sankcije protiv predsjednika Putina.

Još uoči početka razgovora ruski diplomati su upućivali oštre i grube primjedbe na adrese zapadnih sugovornika. Tako je u jednom intervjuu šef ruske delegacije u Ženevi, Sergej Rjbakov, NATO-u preporučio da „pokupi krpice i povuče se na pozicije iz 1997.".

Godine 1997. je naime nekadašnjim državama Varšavskog pakta Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj prvi put ponuđeno članstvo u NATO-u, a kasnije i drugim europskim zemljama. Moskva zahtijeva da se trupe i oružani sustavi NATO-a, koji su tamo nakon toga stacionirani, povuku iz tih zemalja. Kasnije se iz ruskih pregovaračkih krugova čulo da su svoju poziciju s Washingtonom „prežvakali“ i da su se žalili na američku „uskogrudost“.

Govori li tako onaj tko želi uvjeriti svog sugovornika? Je li to bio znak da Moskva ne vjeruje u uspjeh pregovora? „Ultimatum koji je Rusija postavila SAD-u i Zapadu je od početka osuđen na propast“, kazao je nekadašnji zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Georgij Kunadze u razgovoru za DW. Gruba retorika Moskve je, kaže, prvenstveno usmjerena domaćoj publici. Oštre riječi ne znače da će se uskoro zapucati, kaže Kunadze.

Slično na to gleda i bivši njemački ambasador u Moskvi, Riger von Firitsch.

„Ono što u ovom trenutku doživljavamo jest žestok jezik jednog veoma agresivnog nastupa“, kazao je von Fritsch za DW.

„Rusija pokušava maksimalnim pritiskom jednostrano promijeniti zajednički dogovoreni europski mirovni poredak i njegova pravila na račun trećeg.“

No ne može se u potpunosti isključiti nova eskalacija, s obzirom na „ogromna očekivanja na unutrašnjo-političkom frontu“ u Rusiji, što bi već moralo „izazvati zabrinutost", kazao je ovaj diplomat. On smatra i da će rusko rukovodstvo morati dobro razmisliti kako će se izvući iz ove situacije. von Fritsch ne vjeruje da nakon jakih riječi mora neizostavno uslijediti vojni sukob: „To se ne mora tako vidjeti. To je dio ukupnog scenarija".

No, situaciju drugačije ocjenjuju stručnjaci u Ukrajini. Nakon faktički propalih razgovora između Rusije i Zapada oni računaju s novom eskalacijom.

„Moje prognoze su da će naredni korak Rusije biti eskalacija“, kazao je stručnjak za vanjsku politiku Jevhen Mahda za DW. Ukrajina na to treba biti „spremna“. A nekadašnji ukrajinski ministar vanjskih poslova Volodimir Ohrisko od Zapada zahtijeva dalje isporuke oružja.

A kakve signale šalje Moskva? Aleksandar Gruško, koji je predvodio rusku delegaciju na pregovorima sa NATO-om, deeskalaciju vidi samo ako se ispune određeni uvjeti. Spomenuo je potpuno provođenje dogovora iz Minska, prekid isporuke oružja i obuke ukrajinske vojske. Prema tvrdnjama promatrača iz Kijeva, Ukrajina i Zapad će teško na to pristati.

Kako bi se situacija dalje mogla razvijati, skicirao je Kremlju blizak stručnjak za vanjsku politiku Fjodor Lukjanov u vladinim novinama „Ruska gazeta". Njegova procjena djeluje pesimistički. Lukjanov opisuje razlike kao „očigledno nepremostive“. Prema Lukjanovu, jaz između percepcije Rusije i Zapada je toliki da je „nova veoma opasna eskalacija potrebna ili da bi do nje moglo doći“, kako bi se obje strane „prisilile“ na nove formate dogovora. Kakao će se stvari dalje razvijati, još uvijek je nejasno.