Pupovac: Rijeke koje slijedimo, bojim se gdje će nas odvesti...

Za početak, nije mogao ignorirati činjenicu da se plakati njegove stranke uništavaju, samo zato što na njima piše “Hrvatska treba Srbe”.

“Kampanja je dobro krenula i bila je dobro primljena, kako u medijima, tako u relevantnim krugovima. A onda je nekako iz pozadine neke vrste našeg političkog ili društvenog podzemlja krenula devastacija i vandaliziranje naših malobrojnih plakata, njih svega oko 30 za cijelu zemlju. Uništeno ih je najmanje trećinu”, kazao je Pupovac za N1 televiziju pa nastavio:

“Ne samo da su uništeni nego su poruke izrazito zabrinjavajuće, na jednu pozitivnu kampanju, na jednu kampanju u zemlji gdje toliko nedostaje ljudi, kojoj toliko nedostaje stanovništva, gdje je broj manjina, naročito srpske, sveden na povijesni minimum… Kad se vidi potreba građana za normalizacijom i nekom vrstom razmjene kulturnih, umjetničkih i raznih dobara, a događa se ovo, to je vrlo zabrinjavajuće.”

Kakve bi to moglo imati posljedice?

“Kad bismo imali političku pouzdanu i sigurnu perspektivu, rekli bismo da se posljedice mogu sanirati, ali s obzirom da sve više brinem o našoj političkoj perspektivi i budućnosti da sačuvamo barem minimalne okvire ponašanja i demokratskih vrijednosti, bojim se da posljedice mogu biti teže od ovoga”, kazao je Pupovac pa objasnio zašto je zabrinut:

“Neke politike čvrstih i pouzdanih vrijednosti, koje svako društvo želi razvijati, kao tolerancija i upravljanje sukobima, su po strani i dovedeni smo do stanja bezumlja.”

No, SDSS je dio parlamentarne većine pa nije da nema nikakvu moć mijenjati stvari na bolje. Barem se tako čini.

“Parlamentarna većina ne može odlučivati o svemu, niti imati utjecaj. Mediji i neke osobe šire i produbljuju mržnju. Svjedočili smo pernarizmu, koji je bio rubna pojava pa se pojavio na neko vrijeme u mainstreamu.”

Nije spomenuo Zorana Milanovića, ali odnos njih dvojice posljednjih godina je narušen pa ga možda gleda kao opasnog.

“Brine me politika u kojoj nema ideja i u kojoj su sve riječi dopuštene. U kojoj se dopušta savez svih ideja i politika”, izjavio je Pupovac, koji je i sam u većini s ljudima raznih ideja i politika, u kojoj je jedan Hrvoje Zekanović i u kojoj su ljudi koji ne štite prava žena ili manjina:

“Malo ljudi se usudi o tome govoriti. Stvoreno je stanje u kojem što god da kažete, a govorim iz perspektive koju vodim i politike koju zastupam, postoje ljudi koji će vas napasti i stigmatizirati. To je stanje lova i potpune fiksiranosti.”

Netko mora snositi odgovornost za sve to, ali tko?

“Odgovorni ljudi. Oni koji imaju najveću odgovornost. Biskupska konferencija se oglasila na sve načine. A oni drugi su oni koji misle da sve ideje mogu zajedno”, smatra Pupovac.

Biskupska konferencija se oglasila jučer, no nije se osvrtala na nasilje protiv manjina.

“Volio bih da je istup protiv onih koji krše Ustav obuhvatio one koji se koriste govorom mržnje i nasiljem. Do toga nije došlo jer kako nije jednostavno biti Srbin u Hrvatskoj, nije ni jednostavno biti sa Srbima u Hrvatskoj. Braniti njihova prava na miran život i političko djelovanje, makar u reduciranoj formi.”

U jednom istupu je izjavio da je glasao za ljude koji su mu lagali u oči. Mislio je pritom na Ivana Turudića. Dakle, dojam je i da Pupovac sam jest dio problema.

“Mislio sam na neka moja ranija iskustva, na iskustva s ljudima koji su vodili važne institucije kao Državno odvjetništvo, za one od kojih se očekivalo da imaju najviše moralne vrijednosti. Ali one su bile pristrane i nisu proizlazile iz logike zakona ili Ustava nego iz logike drugih vrsta vjerovanja i drugih uspostavljenih zakonitosti u političkom, pravosudnom i svakom drugom ponašanju. Moj smisao je bio da je problem dublji od izbora jednog državnog odvjetnika”, objasnio je lider SDSS-a.

Ipak, negdje treba početi, zašto nije bilo snage ne glasati za onoga tko mu je lagao u oči?

“Nije realno očekivati da tako ranjive grupacije kao što su manjine ponesu sav teret moralnih vrijednosti koje Hrvatskoj u ovom trenutku trebaju. Mi smo mnogo bolje plivali kad je u Hrvatskoj postojao dijalog. Razgovaralo se i dolazilo se do boljih rješenja. To je prestalo. Zašto? Jer su se pojavile političke grupacije koje su retorikom nametnule odsustvo dijaloga.”

Nije želio reći o kome se točno radi jer smatra da bi to bio rizik za njega i one koje predstavlja. Ali, kako se to dogodilo?

“Žao mi je što je dio političkih stranaka postao taoc toga, naročito na strani opzicije, ali i na strani vladajuće većine. Moramo se zamisliti hoćemo li tako nastaviti. Ako se to nastavi, destrukcija će uništiti ovo društvo.”

Pupovac je upravo na N1 izjavio da Plenkovića treba platiti suhim zlatom pa je čudno da govori ovako nešto oko dijaloga i stanja u Hrvatskoj.

“Ne bih volio da skupo platimo spoznavanje vlastitih grešaka i traženje političkih promjena koje će završiti gorim od onoga što imamo. Hrvatska ima ozbiljan potencijal da završi s mnogo gorim od ovoga što imamo. Ne govorim to zato što sam pripadnik i predstavnik manjine koja osluškuje i ono što drugi ne mogu čuti. Govorim to zato jer sam dugo u hrvatskoj politici, s razvijenim instinktima i sluhom, a i osjećajem brige za politički život, koliko god ona povremeno bila obilježena odlukama i postupcima koji nam nisu uvijek bili dragi, niti u skladu s našim vjerovanjima. Ali, izrazito se brinem da ljudi koji misle da se s crnim vragom može dovesti do vladavine anđela.”

Iako je svjestan da izbor Ivana Turudića nije neupitan, ponajprije jer priznaje da mu je lagao u oči, proziva oporbu zbog reakcija. Dakle, to bi značilo da oporba mora prihvatiti loše poteze vladajućih…

“Zar zbog nezadovoljstva izborom jedne osobom treba razoriti sustav i Ustav”, pita se Pupovac, no glavni državni odvjetnik dokazano je lagao i činio zakonski upitne stvari pa je ta pomirljiva retorika ipak pomalo promašena i dio problema, na što se morao lider SDSS-a posebno osvrnuti:

“Otvarate temu koju ne bih htio, ali reći ću jednu rečenicu. Svjestan sam da odlučujem, ali manje nego mi se pripisuje. Volio bih da vi (mediji, op.a.) shvatite koliko odlučujete i koliku odgovornost imate. Mnogi od njih žele biti na mjestu Sabora ili Vlade.”

Kako onda u tom svjetlu vidite medijsku sliku u Hrvatskoj, za koju će novinari reći da nikad nije bilo loša, ali i da se parlamentarnom većinom izglasao lex AP? Kako objašnjavate mogućnost praćenja i ucjenjivanja novinara?

“Ne vjerujem da se s ovom parlamentarnom većinom i ovom vrstom politike Vlade došlo do toga da se prisluškuje. Ali, rijeke koje slijedimo… bojim se da bismo time došli do koječega. Kako se dogodilo da SDP od respektabilne stranke prolazi putem kao HSLS? Ne bi li to trebalo zabrinuti svakoga od nas? Može li se revitalizirati kao lijeva stranka desničarskom retorikom?”

No, ponovno, SDSS je u većini sa strankom koja je pravomoćno osuđena.

“U koaliciji sam sa strankom koja ima mnogo kompleksniju povijest hrvatsko-srpskih odnosa od jedne presude. Hoćemo li završiti već jednom s tim ili nasjesti na retoriku onih čije su politike otpočetka nejasne i sakrivene? Znamo koja im je retorika i koji su im ciljevi.”

Ključno pitanje je kakva će biti pozicija SDSS-a i manjina nakon izbora.

“Mi ćemo se držati zajedno i bez obzira hoćemo li svi ostati na okupu, takav je dogovor. Nema nikakve sumnje da ćemo tražiti rješenja koja neće samo biti rukovodeća interesima pojedinih nacionalnih manjina u Hrvatskoj nego i ispunjavanjem minimalnih demokratskih vrijednosti u političkom životu Hrvatske. Hoće li to dovesti do toga da možemo napraviti izbor koji će značiti podršku onima koji dobiju većinu ili ćemo se opredijeliti drugačije, kao u nekim kriznim razdobljima, to ćemo vidjeti”, zaključio je Milorad Pupovac.