Odluka se temelji na UN-ovom Programu globalnog razvoja za 2030. (Agenda 2030), posebice žurnoj potrebi da se do 2030. godine smanje velike količine otpada od hrane na globalnom nivou. Cilj je prepoloviti otpad od hrane po stanovniku na maloprodajnom i potrošačkom nivou te smanjiti gubitke hrane u proizvodnji i opskrbnom lancu. Postizanje cilja uključuje primjenu održive prakse i inovativnih rješenja za suzbijanje gubitka i bacanja hrane te usvajanje održivog pristupa prehrambenom sustavu kojim se promiče sigurnost hrane i prehrana rastućeg svjetskog stanovništva i doprinosi ublažavanju siromaštva, iskorjenjivanju gladi i zdravlju ljudi.
Proizvodnja hrane osnovni je pokretač globalnih promjena u okolišu jer koristi 25% cjelokupne naseljive površine i crpi 70% svjetske potrošnje pitke vode te je glavni uzročnik prenamjene zemljišta, a rasipanjem i bacanjem hrane svi uloženi resursi, tlo, voda, energija, vrijeme i ljudski rad te novac, propadaju. Pri tome otpad od hrane stvara snažan pritisak na okoliš, s obzirom da većina bačene hrane završi na odlagalištima i time onečišćuje tlo, vodu i zrak.
Gubitak hrane nastaje u proizvodnji, skladištenju, preradi i transportu i karakterističan za zemlje u razvoju, dok je bacanje hrane rezultat odluka i radnji trgovaca, uslužnog sektora i potrošača i fenomen karakterističan za razvijeni dio svijeta.
Ujedinjeni Narodi podsjećaju kako je jedna trećina hrane koja se godišnje proizvodi u svijetu za prehranu ljudi, što je oko 1,3 milijarde tona, izgubljena ili bačena, dok je istovremeno preko 821 milijun ljudi kronično pothranjeno te ističu hitnu potrebu rješavanja problema koji snažno utječe i na klimatske promjene i u konačnici ljudski opstanak. Stoga je jedan od najvećih izazova 21. stoljeća odgovoriti potrebi za hranom rastuće populacije uz istovremeno smanjenje nepovoljnog utjecaja proizvodnje hrane, ali i kraja njenog životnog ciklusa, na okoliš.
U Europskoj uniji svake godine se baci oko 90 milijuna tona hrane, odnosno 173 kilograma po osobi. Prema procjenama u Republici Hrvatskoj baci se oko 400.000 tona hrane godišnje. Najviše otpada od hrane proizvode kućanstva, godišnje po osobi 75 kilograma, što je manje od EU prosjeka, koji iznosi 92 kilograma po osobi godišnje.
Kao i UN, tako i EU preporučuje poduzimanje praktičnih mjera koje bi uštedjele novac, smanjile nepovoljan utjecaj na okoliš proizvodnje i potrošnje hrane te spriječile posljedice vezane uz nastanak otpada od hrane. Ambiciozni planovi smanjenja količina zahtijevaju usklađene napore kroz cijeli opskrbni lanac, ali i značajne promjene u obrascima ponašanja potrošača, pri čemu je nužna suradnja države s civilnim društvom, privatnim sektorom i akademskom zajednicom.
U tom smislu obilježavanje Međunarodnog dana svjesnosti gubitka i bacanja hrane može značajno doprinijeti podizanju svijesti o važnosti problema i njegovih mogućih rješenja na svim razinama te promovirati globalne napore i kolektivne akcije s ciljem smanjenja otpada od hrane. Prioritet je edukacija potrošača i aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o važnosti smanjenja gubitka i bacanja hrane i promjeni neodrživih obrazaca potrošnje.
