Industrija flaširane vode je u procvatu, nakon povećanja od 73% u razdoblju 2010.-2020. Ovo povećanje povećava pritisak na sve manje zalihe podzemne vode u Europi i drugdje, prema istraživačima. Plastika koja se koristi u bocama također pridonosi onečišćenju. Autori izvješća tvrde da bi trebalo pronaći alternative za pakiranje i da bi globalno trebalo donijeti snažnije politike o vodi.
Svake minute u svijetu se proda više od milijun boca vode. Industrija je jedna od najbrže rastućih u svijetu, s povećanjem prodaje od 73% između 2010. i 2020. Ali u svijetu sve većeg broja suša i onečišćenja povezanog s plastikom, UN je izrazio zabrinutost uoči Svjetskog dana voda Srijeda.
Dok je poljoprivreda i dalje najveći potrošač podzemnih voda, mnoge tvrtke za flaširanu vodu također je koriste kao izvor diljem Europe, dodajući pritisak na ovu opskrbu, tvrdi UN. Zalihe podzemne vode u Europi ostale su niske od 2019. zbog ponovljenih suša, a jedna je austrijska studija zaključila da je "situacija s vodom postala vrlo nesigurna".
Flaširana voda predstavlja vitalni izvor za ljude gdje nedostaju pouzdane lokalne zalihe. Ali u SAD-u i Europi, na koje se odnosi 40% potrošnje, flaširana voda često se smatra luksuznim artiklom koji je zdraviji od opskrbe vodom, sugerira UN.
Njemačka u Europi troši najviše flaširane vode, na nju godišnje potroši između 4,6 i 18,6 milijardi eura. Francuska, Španjolska i Italija troše flaširane vode u vrijednosti od 1,8 do 4,6 milijardi eura godišnje. No podaci o potrošnji nisu dostupni za veći dio Europe, uključujući baltičke i mnoge balkanske države, Austriju, Češku i Slovačku.
Svake godine proizvede se oko 600 milijuna plastičnih boca, a oko 25 milijuna tona tog plastičnog otpada odlazi na odlagalište ili se odlaže. Boce za vodu za jednokratnu upotrebu čine 5,5% ukupne proizvedene plastike, prema podacima UN-a. Alternativa koja se široko koristi još se nije pojavila, pa će se ova razina plastičnog onečišćenja vjerojatno nastaviti, zaključuje se u izvješću.
Znanstvenici tvrde da treba dovesti u pitanje percepciju na globalnom sjeveru, pojačanu marketingom, da je flaširana voda luksuz i sigurnija od većine opskrbe vodom. Na globalnom jugu, gdje možda nedostaju zalihe vode, pozivaju vlade da uspostave protokole za sigurnu vodu, s nadom da će smanjiti ovisnost o flaširanoj vodi.
