Moramo li doista preći 10.000 koraka dnevno da bismo bili zdraviji?

Uređaji za praćenje kondicije često preporučuju da napravimo 10 000 koraka dnevno. No, cilj poduzimanja 10.000 koraka, za koje mnogi od nas vjeruju da je ukorijenjen u znanosti, zapravo počiva na slučajnosti, a ne na istraživanju.

Prema riječima dr. I-Min Lee, profesorice epidemiologije na Harvard T.H. Chan School of Public Health i stručnjakinje za broj koraka i zdravlje, cilj od 10.000 koraka postao je popularan u Japanu 1960-ih, piše New York Times. Proizvođač satova, nadajući se da će iskoristiti interes za fitnes nakon Olimpijskih igara u Tokiju 1964., masovno je proizvodio pedometar s imenom koje je, napisano japanskim slovima, nalikovalo hodajućem čovjeku.

No, današnja znanost sugerira da ne moramo napraviti 10.000 koraka dnevno, što je otprilike pet milja, radi našeg zdravlja ili dugovječnosti.

Studija koju su izradili dr. Lee i njezini kolege iz 2019. pokazala je da su žene u 70 -im godinama koje su uspjele napraviti čak 4.400 koraka dnevno smanjile rizik od prerane smrti za oko 40 posto, u usporedbi sa ženama koje su završile 2.700 ili manje koraka dnevno. Rizik za ranu smrt nastavio se smanjivati među ženama koje su hodale više od 5.000 koraka dnevno, ali su koristi ograničene na oko 7.500 dnevnih koraka. Drugim riječima, starije žene koje su imale manje od polovice mitskih 10.000 dnevnih koraka imale su tendenciju živjeti znatno dulje od onih koje su prešle više.

Druga, opsežnija prošlogodišnja studija na gotovo 5.000 muškaraca i žena srednjih godina različitih etničkih grupa također je otkrila da 10.000 koraka dnevno nije uvjet za dugovječnost. U tom istraživanju, ljudi koji su hodali oko 8.000 koraka dnevno imali su upola manju vjerojatnost da će prerano umrijeti od srčanih bolesti ili bilo kojeg drugog uzroka nego oni koji su nakupili 4000 koraka dnevno. Statističke prednosti dodatnih koraka bile su male, što znači da nije štetilo ljudima da skupljaju više dnevnih koraka, sve do i iznad oznake 10.000 koraka. No ni dodatni koraci nisu pružili mnogo dodatne zaštite od umiranja mladih.

Realno, ionako malo nas postiže taj cilj od 10.000 koraka. Prema posljednjim procjenama, većina odraslih osoba u Americi, Kanadi i drugim zapadnim zemljama u prosjeku ima manje od 5.000 koraka dnevno.

A ako ipak dosegnemo cilj od 10.000 koraka, naš podvig ima tendenciju biti prolazan. Poznato istraživanje u Gentu u Belgiji dalo je 2005. građanima pedometre i potaknulo ih da hodaju najmanje 10.000 koraka dnevno tijekom jedne godine. Od 660 muškaraca i žena koji su završili studiju, samo oko 8 posto je do kraja postiglo dnevni cilj od 10.000 koraka. No, u sljedećoj studiji četiri godine kasnije, gotovo nitko još nije toliko koračao. Većina se vratila na početnu vrijednost, imajući otprilike isti broj koraka kao i na početku studije.

Dobra vijest je da bi povećanje našeg trenutnog broja koraka za nekoliko tisuća dodatnih koraka većinu dana mogao biti razuman, dovoljan - i ostvariv - cilj, kaže dr. Lee.

Službene smjernice o tjelesnoj aktivnosti koje su izdale Sjedinjene Američke Države i druge vlade koriste vrijeme, a ne korake, kao preporuku i predlažu da vježbamo najmanje 150 minuta tjedno, ili pola sata većinu dana, uz bilo kakvo kretanje kao dio našeg normalnog, svakodnevnog života. Prevedeno na brojanje koraka, rekao je dr. Lee, taj bi se ukupni rezultat vježbao na nešto više od 16.000 koraka tjedno tjelovježbe, odnosno oko 2.000 do 3.000 koraka većinu dana. (Dvije tisuće koraka jednake su približno kilometru.) Ako, poput mnogih ljudi, trenutno napravimo oko 5.000 koraka dnevno tijekom svakodnevnih aktivnosti poput kupovine i kućanskih poslova, dodavanjem dodatnih 2000 do 3000 koraka odvelo bi nas na ukupno između 7.000 i 8.000 koraka većinu dana, što se, kaže dr. Lee, čini idealnom mjerom.

Fotografija: Pexels