Milanović: Plenković je hrvatski Vučić

Milanović je jučer iz Supetra poručio da vojnici neće ići na mimohod unatoč pozivu, optuživši Plenkovića da je poziv skrivao i da sada "sikće". S druge strane, Plenković je poručio da od načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Tihomira Kundida očekuje ostavku ako ne pošalje vojsku u Pariz.

Dame i gospodo, poštovane novinarke i novinari, posljednjih mjeseci, da naglasim očito, puno manje nastupam u javnosti, iz osobnih i političkih razloga. Želim da se politička debata u zemlji vodi između onih i među onima koji izravno sudjeluju na parlamentarnim izborima, koliko god je to moguće.

To je neka vrsta moje svjesne odluke i moje namjere. Gledam što se događa, s mnogim se stvarima ne slažem, nekih se grozim, ali kao što dani iza nas pokazuju, manje govorim.

Međutim, u nekim situacijama moram govoriti. Ovo je jedna od tih situacija.

Čuli ste što je rekao premijer. Naravno, nije rekao sve. Rekao je ono što želi reći. I to što je rekao ne stoji. Bilo je prijeteće, na neki način nasilno.

Ovdje se ne radi samo o Parizu

Krenut ću od toga što se događalo jučer, da bismo shvatili dokle je stvar otišla. Ovdje se više ne radi samo o manifestaciji u Parizu, koja je promocija jedne političko-vojne koncepcije u kojoj Hrvatska ne sudjeluje. To jasno stoji i u pismu predsjednika Macrona od 7. svibnja, gdje se točno govori koja je intencija tog skupa i što on promovira: koaliciju voljnih. NATO-a nema nigdje.

Ponavljam, 7. svibnja. Od tada do prekjučer Plenković nije imao potrebu sa mnom, kao vrhovnim zapovjednikom Hrvatske vojske, izabranim izravno od građana velikom većinom i s jasnim mandatom, o tome prozboriti ni riječ.

Nego me vjerojatno htio utjerati u neki lijevak jer vidi sebe, projicira se na nekom mjestu, u nekoj formi, u nekom formatu. To mogu i prihvatiti, politički me to ne zanima, ali ovdje se radi o reputaciji Hrvatske vojske, o osnovnom reciprocitetu, o opasnosti određenih inicijativa i izjava koje slušamo od vodećih vojnika zapadne Europe, što govori o slabosti političara koji su njihovi šefovi.

Poziv Kundidu i zadiranje u sustav zapovijedanja

Ali da se vratim na jučerašnje događaje, koji su uznemirujući i gotovo neviđeni.

Već smo vidjeli, otkako sam šest i pol godina predsjednik, da je vlast, tada preko prethodnog ministra Banožića, uz perfidnu, ali jasnu podršku Plenkovića, koji je šutio i držao se sa strane, prijetila Robertu Hranju. Hranj mu se tada obratio javnim pismom zbog strateškog zlostavljanja.

Vidjeli smo i kako je brigadir umirovljen na vrlo podmukao i prljav način, nakon što mu je isteklo postavljenje. Samo ga je potjerao u mirovinu i učinio sve da čovjek ne bude raspoređen. Osobna osveta.

Jučer popodne načelnik Glavnog stožera Tihomir Kundid, koji inače u Slunju, u prašini i na plus 40, priprema završnu vježbu Hrvatske vojske na koju sutra idem, dobio je poruku i pozive od nekih ljudi iz Ministarstva obrane, tako to funkcionira, da se izvoli pojaviti u Vladi danas u 8:30.

Kad sam bio premijer, a i sada kad sam predsjednik, s osobom tog ranga, tog statusa i te važnosti u vojsci uvijek sam komunicirao izravno. Posebno kad su u pitanju delikatne stvari. Ne preko tajnice, tajnika, od tajnice od strine, nego izravno.

Načelnik se čuo sa mnom i zaključili smo da se radi o izravnom zadiranju u sustav zapovijedanja jer ga premijer poziva da bi razgovarali, i to tko zna u kakvom formatu. Dakle, on sam, okružen vjerojatno sa sedam ili osam ljudi, o najdelikatnijem pitanju vojske, a to su subordinacija i jednočelništvo.

Vojska funkcionira po principu jednočelništva

Vojska funkcionira po principu subordinacije i, još važnije, jednočelništva. To znači da u danoj situaciji konačnu odluku može donositi samo jedna osoba. To je vrhovni zapovjednik kada se radi, naglašavam, o raspolaganju Oružanim snagama.

To je jedan dio posla u ovom sustavu. Ogroman dio posla su tehničko-materijalne stvari, provijant i logistika. Tu ministar donosi masu odluka. Ja to samo promatram i u to se u pravilu nikada ne uplećem, dok ne odlučim da nešto ne može.

Inače, koji je smisao vrhovnog zapovjednika?

Pokušaj mobbinga nad načelnikom Glavnog stožera
Nakon toga, načelnika, koji ima posla, počela je zvati osobna tajnica premijera, kao da joj duguje nekadašnjih sto maraka. Pet puta ga je zvala i na kraju je rekao da ne može doći te da sam ja, predsjednik, poručio da je to problem koji premijer mora raspraviti sa mnom.

Može biti prisutan i načelnik, ali nikako se o tome ne može razgovarati bez mene. Ne dolazi u obzir. To je pitanje jednočelništva i subordinacije.

Nakon toga, oko 10 sati, zove ga Frka-Petešić, francuski državljanin, osoba za sve i ništa Andreja Plenkovića, osoba koja nema veze sa sustavom zapovijedanja i koja u tom sustavu ne predstavlja baš ništa.

Za premijera neću reći da ne predstavlja baš ništa, to naravno nije točno, ali u članku 70. Zakona o obrani nigdje ga se ne spominje u zapovijedanju vojskom. Spominje se samo ministar, uz određena, vrlo jasna ograničenja.

Prema Kundidovim riječima, Frka-Petešić mu je zaprijetio da će ga, ako se danas u 8:30 ne pojavi na pranju na kojem će doći pola kartela i pola HDZ-a, smijeniti, što je potpuno nemoguće, i umiroviti.

To je ono što mi je rečeno i u to potpuno vjerujem.

Načelnika se ne može tako smijeniti ni umiroviti

Umiroviti načelnika na dužnosti? To je nemoguće. Načelnika na dužnosti ne može se umiroviti na taj način.

Ali kao što znamo, time se prije nekoliko godina prijetilo Hranju, koji je također imenovan na tu dužnost na četiri godine. Dok mandat ne završi, ne može se ništa. Time je prijetio Banožić, naš poznati ponavljač trećeg razreda srednje škole, učenik u privredi, uz podršku Plenkovića.

To je propalo. Ništa se nije dogodilo.

Međutim, ovdje imamo čovjeka koji je na dužnosti, kojeg sam imenovao prije četiri mjeseca, koji nema 60 godina života i koji će po završetku ove dužnosti ići u mirovinu. Ali neće se šutjeti. I neće se rušiti sustav jednočelništva u vojsci.

Ovo je narušavanje obrambene moći zemlje

Vlada drži sve poluge vlasti i mnoge od njih zlorabi. Upravlja milijardama novca. I baš se Frka-Petešić, koji je izravno uključen u pregovore, našao pozvati Kundida i prijetiti mu.

Osim što je to nemoguće po zakonu, mogu zamisliti situaciju u kojoj kartel odluči ne isplaćivati plaću, da ga natjeraju na nekakvu nesmotrenu odluku. To je razaranje sustava, upravo onako kako Plenković već šest i pol godina radi u diplomaciji i svodi je na otpremnu službu.

A zašto je to, po meni, opasno, zabranjeno i kažnjivo? Zato što je to narušavanje obrambene moći zemlje. Nemamo jasno zapovijedanje u tom trenutku.

Dakle, činiš sve da s položaja potjeraš osobu čiji je posao donositi odluke i zapovijedi te provoditi moje zapovijedi kada ih izdam. U najvećem broju slučajeva provodi ministrove odluke. Ja to gledam i u to se ne uplećem. Ali ministar, po stoti put, nije vrhovni zapovjednik. Može biti samo jedan kada je u pitanju upravljanje Hrvatskom vojskom.

Kazneni zakon i podrivanje vojne moći

Da vam pročitam članak 345. hrvatskog Kaznenog zakona. Naslov je: Podrivanje vojne i obrambene moći države. O tome ovdje govorim. Pa neka paze što rade.

Tko uništi, učini neupotrebljivim ili omogući da prijeđu u neprijateljske ruke obrambena postrojenja, objekti, položaji, naoružanje ili druga vojna obrambena sredstva, ili preda trupe neprijatelju, to nas ovdje ne zanima, ili na drugi način omete ili dovede u opasnost vojne i obrambene mjere i moć Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora od tri do 15 godina.

To je to. Takva vrsta prijetnji, s mogućim ishodom uništavanja čovjeka, kazneno je djelo.

Predsjednik je vrhovni zapovjednik

Ponovit ću još jednom svoje razloge za ovu odluku, ako je to uopće potrebno. A prije toga da raščistimo jednu stvar.

Ustav je vrlo jasan. Zakon ne toliko, ali dovoljno. U Ustavu i zakonu stoji da je predsjednik vrhovni zapovjednik i nitko drugi. Premijer se i ne spominje, a posebno ne konzistorij i praonica u kojoj se sa šest svojih suradnika maltretira i u biti iznuđuje odluka od načelnika Glavnog stožera.

U vrijeme mandata ministra Krstičevića, a to je tendencija HDZ-a cijelo vrijeme, bilo je određenog prčkanja po Zakonu o obrani. Ja sam tada bio privatna osoba.

U tom Zakonu o obrani stoji da predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik predstavlja Hrvatsku vojsku u zemlji i inozemstvu. Što tu nije jasno? I još je vrhovni zapovjednik. Dakle, koje su tu ovlasti ministra? Trivijalne ili manje trivijalne, do onog trenutka dok se predsjednik ne odluči uključiti.

Puštaš igru da se razvija kao arbitar. Ako postoji dilema, imaš VAR sobu i sve vidiš. I to se upravo sada dogodilo. Tu više ministra nema jer je, po principu jednočelništva, za odluku nadležna jedna osoba.

HDZ želi uzeti i ono što nema

Kako HDZ ima tendenciju sve grabiti, otimati i prisvajati, dogodilo se 2018. godine da je u izmjene Zakona o obrani ubačena dosta mutna formulacija. To je bilo zajedno s odredbama o izlasku Hrvatske vojske na granice u slučaju potrebe potpore policiji, s čime je bila suglasna predsjednica Grabar-Kitarović.

U tadašnji članak 69. ubačena je formulacija koja govori o nekakvom ministrovu pravu da raspolaže vojskom u protokolarne i ceremonijalne svrhe ili do razine voda i do određene razine troškova.

Hoćemo li to tumačiti kao isključenje predsjednika iz zapovjednog lanca u običnim okolnostima? Ja to vidim isključivo kao pokušaj operiranja predsjednika, odnosno kao trivijalnu odredbu koja funkcionira u realnom svijetu dok se ne pojavi iznimka.

Iznimka se pojavila.

Ovo je predstavljanje Hrvatske vojske u Parizu na vrlo visokoj razini, s vrlo visokim i značajnim političkim porukama i posljedicama. O tome će odlučivati vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske, a to sam ja, voljom hrvatskih građana.

Ono malo što Vlada nije dobila Ustavom i zakonima, ili što nije prigrabila, otela i izvukla, sada bi htjela uzeti.

Prijete prvoj osobi u uniformi

Prijete prvoj osobi u uniformi, načelniku Glavnog stožera, ratnom veteranu, zapovjedniku bojne u Drugoj gardijskoj, osloboditelju Petrinje zajedno s Petrom Stipetićem. Prijete čovjeku koji živi isključivo za ovaj posao kao rijetko tko i koji nakon ovog posla ide u mirovinu.

Nema više. To i jest sudbina tih ljudi i njihova posebna pozicija: ne može ih svaka kabadahija iznuđivati i ucjenjivati jer on više nema karijeru. Karijera je završena.

Umjesto da je u miru odradio do kraja, postavit će se pitanje tko će se nakon njega uopće prihvatiti tog posla. A to neće biti kada odluči kartel.

Vidjeli smo što su napravili Hranju, iznimno vrijednom, radnom, intelektualno poštenom i nekonfliktnom čovjeku. Vidjeli smo što su napravili jednom manje-više nepoznatom brigadiru ovdje u Počasno-zaštitnoj bojni. To je predsjednička garda. Kako ga je ponavljač na prijevaru najurio u mirovinu.

Ja se tome nisam mogao suprotstaviti tehnički i instrumentalno. Nizu mjera koje vidim da se događaju ne mogu se uvijek suprotstaviti. Ali nekim stvarima ne samo da mogu i hoću nego baš želim. I tako će to biti.

Poziv iz Francuske stigao je prije gotovo dva mjeseca
Poziv francuskog predsjednika Plenkoviću, njihova stvar, došao je prije gotovo dva mjeseca. Ponavljam to: ni bu ni mu. Ni riječi, ni pisma, ni razglednice, niti potrebe za bilo kakvim razgovorom.

Pa ja kažem: o pitanjima subordinacije i jednočelništva može se razgovarati s načelnikom, i tu pokazujem dobru volju, ali samo u mojoj prisutnosti. Da raščistimo što nije jasno i što možda čovjek ne razumije.

Pozivaju se, u tom očaju da prokrče Plenkoviću put do te nesretne bine i te nesretne koncepcije koalicije voljnih, na nekakve odluke Kotromanovića iz 2013. godine.

Pa to bi i sada bila odluka ministra da se ja nisam usprotivio i rekao: ne može. To upravo dokazuje ono što govorim.

Odluka iz 2013. nije ista kao ova situacija

Godine 2013. ušli smo u Europsku uniju. Bile su potpuno drukčije okolnosti, bili smo specijalni gost, bilo je mirno stanje i ideja nam se dopala. Posebno se dopala tadašnjem vrhovnom zapovjedniku Ivi Josipoviću, mom kolegi i prijatelju, i on je otišao.

Što nije jasno?

Danas imamo situaciju u kojoj vrhovni zapovjednik koristi svoju dužnost vrhovnog zapovjednika i predstavnika Hrvatske vojske u zemlji i inozemstvu. Što nije jasno? Zašto se o tome nije razgovaralo? Zašto se prijeti?

Ministar obrane je poluzainteresirana strana
U ovoj situaciji ministar obrane je poluzainteresirana strana. Postupit će kako mu kaže predsjednik Vlade. Ali opet, čemu se čudimo?

Sjećate se prije dvije godine, kada je došao na ludu ideju da 1. kolovoza pokaže Crnogorcima kakva smo mi vojska, pa da se iskrcamo u Kuparima usred turističke sezone. Kako je to završilo? Tako što sam rekao: ne može.

I pitao sam ga: pa dobro, zašto mi to niste rekli? Zašto o tome nismo razgovarali? Pa da argumentirano dođemo do toga. Teško da bih ja promijenio odluku i stav, ali to si mi napravio iza leđa.

Ovo mi radiš na prijevaru, iza leđa. Haračiš po državi kako god hoćeš, uhićuju ti državne inspektore koji pljačkaju stotine tisuća eura, koji su visoki stranački dužnosnici, a drugima držiš lekcije.

Moja poruka je: tu sam, možemo razgovarati.

Ovo je napad na mene i na sustav
Ovo je ozbiljna tema i vrlo je jasna onome tko je želi razumjeti. Neću se ponašati kao aktualni američki predsjednik. Znate što je FAFO? Fuck around, find out. Dakle, ako želiš saznati, samo mi dođi.

Provocirate me. Ovo je tehnički napad na položaj, poziciju, dužnost i osobni integritet načelnika Glavnog stožera, ali prije svega jasno je da je usmjeren na mene.