Ivo Sanader, koji trenutačno služi objedinjenu zatvorsku kaznu iz slučajeva Fimi Media, Planinska i Ina Mol, bio je optužen i da je da je krajem 1994. i početkom 1995. kao zamjenik ministra vanjskih poslova zloporabio položaj te uzeo proviziju od 3,6 milijuna kuna od austrijske Hypo banke prilikom ishođenja kredita za kupnju zgrada za hrvatska diplomatska predstavništva. Kako se radilo o vremenu u kojem je zemlja bila u neposrednoj ratnoj opasnosti, Sanader je bio optužen i za ratno profiterstvo na temelju Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Sanader je od početka tvrdio da nije kriv i da nije primio nikakvu proviziju. Međutim, nadležni sudovi ipak su utvrdili njegovu odgovornost i proglasili su ga krivim. Presuda je bila i pravomoćna, ali ju je onda ukinuo Ustavni sud.
Drugu osuđujuću presudu ukinuo je Vrhovni sud, a onda je 2022. Županijski sud nepravomoćno oslobodio Sanadera krivnje ne smatrajući spornim da je primio proviziju, ali je zaključeno da se nije radilo o ratnom profiterstvu. A s obzirom na to da se stoga više nije mogao primjenjivati Zakon o nezastarijevanju, optužba je "pala" zbog nastupa zastare.
- Da bi se djela smatrala ratnim profiterstvom, osim vremena njihova počinjenja, potrebno je da je počinjenjem ostvarena nesrazmjerna imovinska korist i koja mora biti takva da ozbiljno dovede u pitanje funkcioniranje države i da ugrožava osnovne fundamentalne vrijednosti u ratu, kao i uvjete života stanovništva. Iako iznos od 3,6 milijuna kuna predstavlja znatnu imovinsku korist u smislu odredbe Kaznenog zakona, istovremeno takav iznos ne predstavlja, prema Zakonu o nezastarijevanju, iznos nesrazmjerne imovinske koristi koji bi doveo u pitanje funkcioniranje države u vrijeme rata - istaknula je tada sutkinja obrazlažući nepravomoćnu presudu.
Sada je Visoki kazneni sud potvrdio takvo stajalište.
"Riječ je drugom ponovljenom suđenju, nakon što je ranije pravomoćnu osuđujuću presudu ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske i nakon što je u nepravomoćnu osuđujuću presudu donesenu u ponovljenom postupku nakon odluke Ustavnog suda ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske vrativši predmet Županijskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.
Visoki kazneni sud utvrdio je kako je žalba državnog odvjetnika neosnovana. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nisu ispunjeni uvjeti iz Zakona o nezastarijevanju uslijed izostanka stjecanja "nesrazmjerne imovinske koristi". Optuženik je spornu proviziju primio iz sredstava banke. Zato je ovdje riječ o neimovinskoj šteti kakvu može počiniti svaki državni dužnosnik činjenjem kaznenog djela bez obzira da li ono čini u vrijeme rata ili u mirnodopsko vrijeme. Kako zbog toga nema mogućnosti primjene Zakona o nezastarijevanju, to je zastara kaznenog progona za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti nastupila 22. ožujka 2022. Stoga je argumentacija na kojoj je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku u potpunosti pravilna i utemeljena na zakonu", objavio je Visoki kazneni sud.
