Fiskalna analiza multiplog mijeloma: Napredak je vidljiv, ali Hrvatska i dalje zaostaje

Analiza procjenjuje da je ukupni fiskalni teret bolesti u Hrvatskoj dosegnuo gotovo 45 milijuna eura godišnje, ističe glavni autor studije, slovački zdravstveni ekonomist prof. PhDr. Róbert Babeľa, PhD., MBA, MSc. (HTA), FISAC.

"Nova međunarodna analiza pokazuje da multipli mijelom, rijetka bolest koja se često smatra 'malom' zbog broja oboljelih, vlade Češke, Slovačke, Hrvatske i Mađarske godišnje stoji ukupno 236 milijuna eura, pri čemu do 80 posto tereta pada izvan zdravstvenih proračuna, na financijski, radni i socijalni sustav. Nalazi potvrđuju da u suvremenom zdravstvu ne postoji 'mala' bolest te da pravodoban pristup liječenju nije trošak koji treba ograničavati, već ulaganje koje donosi korist cijelom državnom proračunu“, naglasio je prof. Babeľa, s kojim su u Hrvatskoj surađivali izv. prof. dr. sc. Luka Vončina, izv. prof. dr. sc. Šime Smolić i izv. prof. dr. sc. Ana Bobinac.

Uoči međunarodnog stručnog skupa održanog u organizaciji udruge MijelomCRO i pod pokroviteljstvom neformalne skupine europarlamentarnih zastupnika MEPs against cancer, ekonomski i zdravstveni stručnjaci upozorili su da onkološki pacijenti u Hrvatskoj na nove terapije, već odobrene na europskoj razini, čekaju prosječno 549 dana. Sudionici skupa poručili su kako je potrebno unaprijediti model odlučivanja o dostupnosti liječenja kako bi pacijenti brže dobili pristup inovativnim terapijama koje mogu produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu.

Multipli mijelom zloćudna je bolest krvi koja zahvaća koštanu srž, a prema podacima iz studije, u Hrvatskoj s njom živi oko 2300 osoba. Iako bolest još uvijek nije izlječiva, pravodoban pristup suvremenim terapijama može značajno produljiti život i poboljšati njegovu kvalitetu. Teret bolesti pritom ne nose samo pacijenti, nego i njihove obitelji i njegovatelji, kojih je prema procjenama oko 5.000.

Napredak je vidljiv, ali Hrvatska i dalje zaostaje

„Hrvatska je posljednjih deset godina ostvarila značajan napredak u liječenju multiplog mijeloma, uz bolje stope preživljenja, raniju dijagnostiku i širi pristup terapijama nego ranije, no prostor za napredak i dalje postoji. Ulaganja u liječenje od 2009. porasla su za 296 posto, ali taj rast treba promatrati u kontekstu gotovo udvostručenog broja pacijenata koji danas žive s bolešću zahvaljujući ranijem otkrivanju i učinkovitijem liječenju. Procijenjeno petogodišnje preživljenje pacijenata povećalo se s oko 35 posto na današnjih 60 – 65 posto“, pojašnjava izv. prof. dr. sc. Luka Vončina s Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci.

Nova fiskalna analiza otkriva gospodarski teret odgođenog pristupa liječenju i nudi rješenja

Iako najveći dio od spomenutih 45 milijuna eura godišnjeg fiskalnog tereta multiplog mijeloma otpada na izravne troškove zdravstvene skrbi, više od 5 milijuna eura godišnje gubi se zbog smanjene produktivnosti i manjih poreznih prihoda – troškova koji su danas uglavnom nevidljivi u procesu donošenja odluka. Odgođeni pristup liječenju stoga ne uklanja troškove, već ih prebacuje na pacijente, njihove obitelji, njegovatelje i cjelokupno gospodarstvo.

Makroekonomist prof. dr. Dennis A. Ostwald iz WifOR Instituta, neovisne institucije specijalizirane za ekonomiku zdravlja i tržište rada naglašava da i dalje postoji nesklad između političkog shvaćanja zdravlja kao troška i znanstvenih dokaza koji dokazuju da je zdravlje investicija. „Početni, najočitiji troškovi vidljivi su u većim zdravstvenim izdacima poput kasnog početka liječenja. Neizravni troškovi povezani su s gubitkom produktivnosti i sudjelovanja u radu, jer zbog bolesti ne gubimo samo radnika, već I poreznog obveznika. Tu su i skriveni troškovi unutar obitelji i zajednica, koji često koriste vlastite financijske resurse kako bi se mogli brinuti za bolesne rođake“ pojašnjava Ostwald.

„Svaki euro uložen u bolje upravljanje multiplim mijelomom generira 1,14 eura ukupne fiskalne vrijednosti, a uz korekcije temeljene na modelu povrata sredstava* taj iznos raste na približno 1,18 eura“, ističe prof. Babeľa.

Pretvaranje napretka u dugoročnu održivost

Kako bi se to i ostvarilo, stručnjaci predlažu nadogradnju postojećeg napretka kroz primjenu fiskalnog modela za multipli mijelom – alata koji mjeri puni trošak bolesti, uključujući zdravstvene izdatke, izgubljene porezne prihode, gubitak produktivnosti i socijalne transfere. Autori ističu da analiza ujedno pokazuje potrebu za kvalitetnijim nacionalnim registrima i sustavnijim praćenjem ishoda liječenja kako bi buduće procjene bile još preciznije.

Fiskalni model već se koristi u nekoliko europskih zemalja te omogućuje donositeljima odluka širi pogled od usko definiranih proračuna pojedinih sektora.

„Danas se odluke često donose unutar pojedinačnih proračuna, dok posljedice snosi cijeli sustav. Fiskalni model omogućuje donošenje odluka na temelju šireg zdravstvenog i gospodarskog učinka liječenja“, zaključuje izv. prof. dr. sc. Luka Vončina.
Prijedlog uključuje nekoliko konkretnih koraka: osnivanje međuresorne radne skupine, usvajanje metodologije fiskalnog modela kao standardnog alata, skraćivanje vremena čekanja na inovativne terapije na manje od godinu dana te provedbu ciljanog pilot-programa optimizacije skrbi za oboljele od multiplog mijeloma.

„Da bismo razumjeli što znači živjeti s multiplim mijelomom, dovoljno je pogledati svakodnevicu naših pacijenata i njihovih obitelji. Mnogi oboljeli nastavljaju raditi i nakon dijagnoze, ali uz znatno smanjenu radnu sposobnost zbog umora, poteškoća s koncentracijom i čestih liječničkih pregleda. Istodobno, teret bolesti često preuzima cijela obitelj. Članovi obitelji uz vlastiti posao i svakodnevne obveze organiziraju terapije, odlaske liječniku i skrb tijekom najtežih razdoblja bolesti. Multipli mijelom ne pogađa samo pacijenta – on postupno utječe na kvalitetu života, radnu sposobnost i financijsku sigurnost cijelog kućanstva“, ističe Mira Armour, direktorica udruge MijelomCRO.

Fiskalna analiza predstavljena je na prvoj regionalnoj konferenciji udruga pacijenata oboljelih od multiplog mijeloma iz srednje Europe i zemalja Balkana, održanoj u Zagrebu. Predstavnici pacijenata, zdravstveni stručnjaci i dionici sustava raspravljali su o nejednakostima u dostupnosti liječenja, rastućem teretu bolesti i potrebi za bržim pristupom inovacijama u regiji.