Basara: Đinđićevo ubojstvo rezultat je nespremnosti društva da izađe iz poludivljaštva

"Nema više takvih ideja, nema više takvih ljudi s toliko energije, nikome više ne pada na pamet krenuti političkim putem kojim je krenuo Đinđić", rekao je Svetislav Basara na promociji svoje knjige Đinđić: memoari s onu stranu groba, koja je održana 12. ožujka, na dan ubojstva premijera, piše Vreme.

"I postoji razlog. Jer na dva metka koja su ga ubila bila je poruka: tko god želi učiniti ono što je učinio Zoran Đinđić, tako će završiti - i poruka je dobro prihvaćena", rekao je Svetislav Basara, jedan od najpopularnijih suvremenih autora.

 Kako Zoran vidi svoje ubojstvo

 Ideja ove knjige, kako je rekao Basara, jest vizualno istražiti okolnosti ubojstva i kako Zoran Đinđić vidi svoje ubojstvo, "ali ova knjiga treba pokazati kako je ovo društvo, trulo, korumpirano u svim segmentima u prvoj, drugoj, trećoj, petoj Srbiji, u krugu dvojke, u selima. Cijela ova zbrka, zavjera da se ubije Zoran Đinđić proizašla je iz nespremnosti ovog društva da izađe iz poludivljaštva."

"Đinđića sam razumio tek nekoliko godina nakon njegove smrti", rekao je Basara. Tek kada sam sustavno čitao njegove sabrane tekstove. Vidio je nedovršenost države, vidio je naše mentalne probleme, vidio je gdje leži problem i htio je nekako potaknuti ljude da izađu iz pakla. Njegov je posao, kako je rekao Max Weber, bio deziluzirati Srbiju, ukloniti maglu, osloboditi ljudski potencijal. Ali on je bio pravi tragični lik, osoba koja se bori i nema šanse protiv sudbine, bogovi se igraju s njim, s tim da se u toj ulozi nalaze ološ, dileri droge i prevaranti, a to dodatno povećava tragediju."

Ubijeno je moderno društvo

 Veljko Lalić, glavni urednik Nedeljnika, koji je u vrijeme Đinđićevog ubojstva bio mladi novinar, rekao je na promociji da smo, kada je Đinđić bio premijer, imali tri godine modernizma.

"Na dan kada je ubijen, moderno društvo za koje se on zalagao prestalo je postojati. Znao je da će izgubiti na sljedećim izborima i razmatrao je ponudu da ode na Harvard kao profesor. Nedostaje mi taj filozof i politolog Đinđić, jer je tamo imao samo toliko toga za pokazati. I uvijek sam se pitao kako bi taj intervju s Đinđićem izgledao, što bi danas rekao." Čitajući ovu knjigu, bilo je kao da čitam intervju s Đinđićem koji sam zamišljao."

U ovom romanu čitatelj pronalazi Basaru iz romana Kontraendorfin i Rekapitulacija, prema riječima Ivana Milenkovića, književnog kritičara i filozofa.

"Apsolutno sam siguran da nitko ne piše kao Basara. Basara nije vezan stvarnošću, nijedan veliki pisac nije vezan stvarnošću. Iskra književnosti ne leži u samoj stvarnosti. Ono što me najviše fascinira kod Basare jest to što nitko nikada nije pisao kao što on piše. Istina nije u odnosu književnosti prema samoj stvarnosti, književnost nije sudska istina koja se utvrđuje. Stvarnost ne bi imala značenje bez jezika, stvarnost bez jezika ne bi značila ništa." Nitko nije dekonstruirao jezik bolje od Basare, a koliko je ta dekonstrukcija temeljita, možemo vidjeti upravo kroz rešetku Basarinog jezika, vidimo sebe u stvarnosti kakvi jesmo, nitko, kukavice, da imamo puno toga za naučiti, ali se ne usuđujemo naučiti i vidjeti zašto smo došli do mjesta gdje smo sada."

 Dekonstrukcija mita o Rusiji

Fahrudin Kladničanin, politolog, Basarinu novu knjigu vidi kao politički triler i pitanje stvarnosti u kojoj Srbija živi. Na promociji je istaknuo da knjiga "nudi raznolikost likova, događaja, narativa u basarijskom stilu, pripovijeda kroz humor koji je toliko težak i grub da se smijete, ali zapravo vas Basara udara. Nevjerojatno je kakav nam horizont pisac otvara, takav da možemo razumjeti zašto smo danas u ovoj situaciji." I kad sve to uzmemo u obzir, ova zemlja i ovo društvo nisu zaslužili Đinđića".

Kladničanin smatra da Basara potpuno "dekonstruira mitove na kojima počiva društvo u Srbiji, mit o Rusiji, mit o nebeskoj Srbiji, velikoj Srbiji. Ovo je crna knjiga, ovo je knjiga o nama, o Srbiji, o našem društvu".

"Laguna", izdavač koji je objavio Basarinu novu knjigu, kaže da je Đinđić: Memoari s onu stranu groba duhovit kao i gorka vizija današnje Srbije koju s onu stranu groba vidi sam bivši premijer: poput nadvojvode Franza Ferdinanda u Basarinom romanu Anđeo atentata, on predstavlja vlastitu, i sasvim jedinstvenu, anatomiju uzroka, predpovijesti i posljedica strašnog čina koji je zadesio njega i, prije svega, njegove povijesno utemeljene inspiratore.