Aleksandar Radić: U Srbiji u ovom trenutku postoje i paravojne i paraobavještajne strukture

O tome kako se sada u Srbiji mijenja sigurnosna situacija, to jest kako su do sada funkcionirale obavještajne službe i policija i kako bi se to moglo (i trebalo) mijenjati, u novoj epizodi podcasta Prva linija govori poznati srpski vojni analitičar Aleksandar Radić.

Gospodin Radića prvo smo pitali zašto je prije nekoliko mjeseci napustio Srbiju.

- Jako sam se zamjerio vlastima u Srbiji, a u kojoj je do 25. listopada sve konce u rukama držao Aleksandar Vučić. Kada je 2012. postao prvi potpredsjednik vlade i ministar obrane odmah je primijetio da mi vojna izdavačka kuća treba izdati dvije knjige: jednu o jurišnom avionu Orao i jednu o ratnom zrakoplovstvu. Izrazio je želju da mi napiše predgovor i prvih nekoliko dana nije bilo problema, no nekoliko dana poslije već su krenuli pritisci. "Pa nisi ti naš, ti se nama ne sviđaš" i tako nešto. Onda su mi polako počeli uskraćivati pristup arhivskoj građi, pa sam ja njih "ujeo", onda su oni napali mene i cijeli je taj sukob konačno kulminirao prošle godine zbog mog stava oko reformi u sigurnosnom sustavu, govori Radić.

- Mjesec dana kasnije u Beogradu je održan najmasovniji skup u široj regiji, a na kojem je protiv prosvjednika upotrijebljeno posebno sredstvo - zvučni top. Kad su me pitale kolege što je to, ja sam im rekao - i to mi vlast nije oprostila. Od tad je pritisak bio sve veći, krenulo je stalno praćenje i snimanje, onda skupe te moje snimke i smontiraju pa ih emitiraju na televiziji. Gdje sam bio, s kim sam bio i tako dalje. Poslije toga mi je 30 ili 40 inspektora policije upalo na mjesta gdje živim i gdje se krećem, pretresli su mi stan, pažljivo su pokupili svu elektroniku, a uzeli su čak i rad iz biologije moje kćerke. No, ostavili su mi putovnicu i to je bio jasan signal - napusti zemlju. I kad sam napustio zemlju pokrenuli su protiv mene kazneni postupak i optužili me za, recimo to tako, pokušaj državnog udara. To jest, za planiranje nasilnog rušenja ustavnog poretka - detalje nikad nisam saznao, jer moji odvjetnici ništa o tome nisu dobili, ni jedan podatak. Krenula je tada i žestoka kampanja i pokazalo se da mi u "dva kruga oko Srbije" nitko nije spreman dati azil, nitko se nije htio zamjerati Vučićevom režimu, kaže vojni analitičar.

- Ta se igra vodi još i dalje, kad me RTS zvao nakon ovih izbora da kažem što mislim o situaciji u zemlji. To se Vučiću jako nije dopalo. Raznih je tu tehnika zastrašivanja bilo, Vojno-bezbjednosna agencija (VBA) ljetos je preko jedne televizije objavljivala neke nespretne AI filmiće u stilu Alan Forda u kojima prikazuju kako ja u inozemstvu planiram nove napade. Mogli su mi bar staviti neke tenkove i amfibije, budući da se već bavim vojskom, kaže kroz smijeh Radić.

Našeg sugovornika zamolili smo da nam ocrta "obavještajnu sliku" u Srbiji, to jest objasni što radi koja agencija - od BIA-e (Bezbednosno-informativna agencija), preko VBA do VBO (Vojno obavještajna agencija).

- Srbija nije prošla 1991. godinu. Rat koji se vodio u to vrijeme ticao se "svih osim Srbije" i Slobodan Milošević je naglašavao da Srbija nije u ratu. Što god da se događalo, on je igrao manipulativnu igru koja je sačuvala stari sustav u Srbiji i zapravo se ništa nije promijenilo. Taj sustav je 1990-ih sudjelovao u vrlo složenom ratnom mozaiku na prostoru bivše Jugoslavije, zapravo od 1991. pa sve do 2001. i sukoba u Makedoniji. Dakle, riječ je o periodu od 10 godina kontinuiranog angažmana i to je stvorilo sigurnosnim strukturama vrlo jake pozicije. Kada je pao Milošević, oni su se uspješno snašli. Reformska struja bila je na nivou Srbije u tadašnjoj krnjoj Jugoslaviji (SRJ), ali nije imala nadležnosti na federalnom nivou, na pitanju vojske. Tako da tvrdoglavost Zorana Đinđića nije "dotaknula" taj dio sustava, kaže Radić i nastavlja.

- Tada su nastale službe pod današnjim imenima. Civilna Bezbednosno-informativna agencija (BIA), a vojska ima dvije agencije - Vojno-bezbednosnu agenciju namijenjenu za unutarnje zadatke i kontraobavještajnu djelatnost, a onda i Vojno-obavještajnu agenciju koja obavlja one konzervativne zadatke - dakle, gleda prema van. Problem je što postoji još jedna agencija, a koja nema ime, a to je tajna služba do sad vladajuće Srpske napredne stranke. Čitav taj mehanizam koristio je iste softvere izraelskog podrijetla - a čudno zvuči kad u jednoj državi iste softvere koriste civili, ljudi u uniformi i neke pseudoobavještajne organizacije. To govori da možda postoji ista zajednička podloga, kaže Radić.

Prema njemu su sve strukture bile upregnute u jedan zadatak, a to je vođenje hibridnog rata čiji je cilj održati vlast. Kaže da su uloženi ogromni resursi, a otvarani su i regionalni centri "partije" koji su sami po sebi bili "jači od mnogih službi u regiji".

- Tamo je radilo do 150 do 180 ljudi koji su prikupljali informacije, obrađivali ih i donosili odluke što činiti po pitanju propagande. Ta sprega između obavještajnog rada i propagande je zapravo osobina Vučićeve vlasti. Svi resursi, BIA, VBA (VOA-u ostavimo po strani) i partijske strukture imali su centralizirano vođenje i zapovijedanje. A to ste mogli primijetiti i površnim gledanjem vidjeti da desetine televizija i pisanih medija koordinirano objavljuju neke informacije koje služe blaćenju političkih protivnika, a čiji sadržaj dolazi od obavještajnih struktura. Na primjer, vidite snimke koje su mogli napraviti samo profesionalci. Imao sam to iskustvo da je i mene čekala kamera ispred zgrade. Mislite li da su tamo stajali 24 sata i čekali kad ću izaći? Nisu, nego su me prisluškivali i znali su kad ću nešto učiniti, tumači Radić.

Istaknuo je kako je vlastima omiljeni izmišljeni scenarij bio "hrvatski problem":

- Glavna teorija zavjere bila je da hrvatske obavještajne službe organiziraju pokušaj destabilizacije Srbije. Zašto hrvatske? Zato što se računa na javno mnijenje koje ima animozitet prema Hrvatskoj, a s druge strane ne možete optužiti velike sile. Vučić je, naime, imao zaštitu velikih sila pa mu je zgodnije bilo optužiti Zagreb, govori Radić i objašnjava kako je ciljana publika tih informacija bio dio populacije koji ionako vjeruje da su za sve u Srbiji odgovorne strane obavještajne službe.

- To je bila glasačka mašina od koje su očekivali da taj brak između politike i službi drži na vlasti, dodaje.

Što se sada događa?

Radića smo pitali što se trenutno događa u sjedištima obavještajnih službi, ima li još vremena da se spriječi uništavanje ili iznošenje dokumentacije koja bi mogla kompromitirati aktualne ešalone.

- Za to je, nažalost, "prošao voz". Problem je nastao jer su službe odmah počele s uništavanjem dokumenata - pa to je čak radio i ravnatelj jedne srednje škole u Beogradu koji je usred noći pokušao iznijeti uništene dokumente u vreći za smeće. Sad samo zamislite kako to izgleda kad to rade službe. Studenti nisu htjeli radikalizaciju situacije pa su pustili da se stvari odvijaju same od sebe. S jedne strane to nije bilo loše jer unutar sustava postoje konfliktne struje koje jedne druge hvataju za vrat, ali propuštena je prilika da se spriječi uništavanje i da vidimo što se događa.

Radić napominje kako je plan A za službe bio pobjeda Vučića, a sad su morale prijeći na plan B.

- Oni su 25. listopada (dan izbora, op.a.) bili nabrijani na nasilnu opciju. Minute su nas dijelile od toga da Vučić proglasi izvanredno stanje i da na taj način sebi osigura pobjedu. On je od toga odustao i te službe su shvatile da je to kraj. Sada se pokušavaju prilagoditi i predstaviti studentskom pokretu kao nezamjenjivi branitelji države, kao "neophodne profesionalce". No, naivno bi to bilo vjerovati jer su to službe koje su se bavile tim studentima zadnjih godina, a ne nečim svrsishodnim. Dakle, obračunavale su se s unutarnjim političkim protivnicima i to su kvalificirale kao "neprijateljsku djelatnost". Što znači da tu osobu želite uništiti - i kako sad da vam ti ljudi objašnjavaju da su patrioti, ali eto to nisu smjeli pokazati, govori vojni analitičar.

Veza s kriminalom
Radić ističe da u Srbiji u ovom trenutku postoje i paravojne i paraobavještajne strukture. I kaže da tu vrlo bitnu ulogu igra brat Aleksandra Vučića, Andrej Vučić.

- To je čovjek koji je imao operativno vodstvo nad takvim organizacijama. One bi radile po svome i naslanjale se na službene organizacije kada bi trebale resurse. Primjer njihova djelovanja je incident u Banjskoj, kada je nekoliko desetaka ljudi u sivo maslinastoj odjeći ušlo na sjever Kosova do manastira Banjska. Došlo je do incidenta i na mini je nastradao jedan od pripadnika albanske granične policije nakon čega se razvio sukob. Tada je snimljen i zapovjednik snaga koje su bile dolje, a to je Milan Radoičić, čovjek koji je u prvom desetljeću 21. stoljeća u srpskoj policiji bio vođen kao kriminalac. Takvi ljudi su postali uvaženi građani, govori Radić i potom objašnjava kako su bili uvježbavani na vojnom poligonu Vojske Srbije. Kako kaže, sve je to dio priče o paraobavještajnim i paravojnim organizacijama.

- Oni čak imaju i svoj helikopter, naoružanje s dugim cijevima... Oni su bili prisutni i u Beogradu i drugim gradovima i bili su prepoznatljivi kao takozvani Ćaciji. Dakle, organizirane grupe u crnoj odjeći, a opremu su nabavljali u "military shopu" Horus koji je blizak SNS-u. Svjedoci iz njihovih redova već su rekli da su nosili oružje i da su bili spremni na akcije. No, 25. listopada ipak su pobjegli iz Ćacilenda, kaže Radić i napominje da ih je stotine bilo te večeri u centru grada.

- Oni su i dalje opasni i sada je pitanje kako to dovesti u red. Navikli su lijepo živjeti i prvi ispit za Studentsku listu bit će kako da se izbore s tim ljudima. Temelji preostale Vučićeve moći je kontrola nad tim strukturama, a one su integrirane i u organizirani kriminal. A tu govorimo o ekipama koje su problem za Europu, o tržištu kokaina koje ima veze s klanovima s područja Balkana. Uvjetno se zovu Škaljarski i Kavači, prema dva mjestašca kod Kotora. No, to je beogradska igra i mnogo toga se o tome saznalo putem Sky aplikacije i radom francuske policije koja je vidjela što su ljudi sa specifičnim telefonima i softverom komunicirali. Tu se vidi transnacionalna mreža s ogromnim kapitalom, većim od obrambenih proračuna nekih zemalja u regiji. Sada postoji opasnost da će se neki ljudi iz onih ranije spomenutih struktura potpuno odmetnuti u kriminal - a imaju strukturu, kontakte i tehniku. I zato te strukture treba temeljito raščistiti, govori Radić.

Dautović: ‘Vučićev novi plan već se nazire‘

Vojni analitičar ističe i da su Sky prepiske vodile do vrha vlasti i da je netom prije izbora objavljeno da je čovjek koji je koristio šifru Oskar u Sky komunikaciji Aleksandar Vučić. To implicira da je on sam bio duboko upleten u kriminalne strukture, dodaje.

- Srbiju sada čeka radikalno čišćenje BIA-e i VBA, to jest faktičko formiranje novih službi. I uz to, razbijanje paravojnih i paraobavještajnih struktura, kaže Radić.

Što s policijom?
Problem veza s kriminalom protegnuo se i na policiju. Radić tumači da su i u ovom slučaju zadržane strukture formirane u 90-im godinama.

- Ovdje policija ima mnogobrojne sastave s paramilitarnim ulogama, koji imaju svoje automatske puške, laka oklopna vozila... U Srbiji odabrani policajci idu u interventnu policiju, Specijalnu antiterorističku jedinicu (SAJ) i tako dalje. Taj SAJ je u jednom trenutku također preuzela grupa ljudi odana SNS-u te je u nekoliko mjeseci ona izgubila svoju suštinu. Potom, tu je žandarmerija koja je paravojna formacija s četiri odreda - beogradskog, niškog, novosadskog i kraljevačkog. Svaki od tih odreda je zapravo jedinica pješaštva s oklopnim vozilima, minobacačima i tako dalje. Oni bi trebali imati ulogu pomaganja policiji u nekim izvanrednim situacijama, ali u praksi su bili batinaši koji su "čistili ulice" od nepodobnih. Specifičnost Beograda je pak Policijska brigada, jedinica koja se isto dosta ostrašćeno ponašala prema prosvjedima. Sve su te jedinice protekle dvije godine aktivno sudjelovale u napadima na građane.

Na kraju smo se dotakli i uhićenja načelnika Kriminalističke policije Marka Krička, a do kojeg je došlo netom nakon izbora.

- Pazite, to nisu potezi nove vlasti, ovo su sada unutarnji obračuni. Vučić je igrao opasnu igru i često je angažirao ljude koji su bili u konfliktu. Na primjer, 15. ožujka 2025. (dan velikog prosvjeda u Beogradu, op.a.), vlast je dovela mnogo kriminalaca u centar grada, i to iz grupa koje su bile sukobljene, i naređeno im je da služe obitelji Vučić. Meni je nekoliko inspektora policije pričalo da nisu mogli vjerovati - ljudi koji su bili u žestokom obračunu, koji su planirali ubijati jedni druge, sada su se našli na istoj strani i to zajedno s policijom, kaže Radić i dodaje da i unutar SNS-a ima mnogo različitih pozicija.

- I neki visoki ljudi u policiji su jedva čekali da se obračunaju jedni s drugima. Kričak je specifičan, inače Srbin iz Hrvatske, a prema njima se razvijao animozitet. On je napravio neku vrstu parapolicije u službenoj organizaciji - a to je Jedinica za osiguravanje objekata koja je narasla gotovo na razinu brigade i koja je okupila ljude koji su zbog privilegija bili spremni služiti partiji. Kričak je bio u konfliktu s Veselinom Milićem koji je bio obični policajac, ali kojeg je sustav uzdigao na više funkcije. Treći element u priči je Javno tužiteljstvo u Beogradu, a koje je zapravo partijsko tužiteljstvo. Oni tuže one za koje vlast naredi, između ostalog - i mene. Dakle, vlast drže Vučićevci, to su njegovi ljudi koji koriste priliku da se međusobno obračunaju, a još se i nadaju da će se tim potezima preporučiti novim vlastima da prema njima pokažu barem toleranciju. Na ove događaje sada Studentska lista i studentski pokreti nemaju utjecaja, ovo su sve davno podnesene prijave, kaže Radić.