Zajecu će trebati i sreće i mudrosti. Želimo mu oboje

Nije mogao Zdravko Mamić, a bogme ni njegov duhovni tata Mirko Barišić. Otpast će i njihovi trabanti. Nekih su se već sami riješili u ogorčenim borbama za vlast, a neki tek trebaju dobiti cipelu. Nadajmo se da se neće nastaviti praksa ostajanja ljudi koji su za sve režime. Takvi jamče siguran moralni i ini sunovrat, kad-tad, piše Ivica Medo za Gol.hr.

Opet se pokazalo da nekim ljudima vlasti i moći nikad dosta. I da ne znaju kada je vrijeme za povlačenje. Barišić je mogao davno otići kao gospodin, imao je barem tri-četiri šanse, a ovako je doživio da Skupština u prvotnom glasovanju odbije prijedlog jednog od njegovih pobočnika da postane počasni predsjednik Dinama. Ipak, ta se odluka odgodila do sljedeće Skupštine, pa postoji mogućnost da mu se dodijeli ta počasna dužnost.

Pomalo tužno bilo je gledati ostarjelog, sada već bivšeg predsjednika kako potpuno izgubljen sjedi na stolcu za čelnim stolom kada su se čitali rezultati izbora. Ponestalo mu je poslovične drskosti i cinične duhovitosti kakvu je znao pokazivati na nekim prošlim sjednicama kada je bio siguran da čvrsto drži fotelju.

Jasno mu se s lica moglo iščitati da se osjeća poniženim i uvrijeđenim. Sve je to mogao izbjeći da je iskazao malo više mudrosti. No vlast je jako slatka, a moć je vraški afrodizijak. Nekima se očito jako teško rastati od takve meze.

Moram priznati da sam bio skeptičan da će konačno pasti nakon suspektnih izbora za listu 35. Barišić i njegova klika doimali su se kao aždaja sa sedam glava. Mnogo puta su se izvukli u zadnji trenutak, činilo se da bi valjda preživjeli i nuklearni udar. Skrojili su listu kako su željeli, pomoću šalabahtera i po principu podobnosti. Izbacili su ljude kojima nisu vjerovali, odnosno one koji su otvoreno razmišljali svojim glavom.

Napravili su sve da smanje rizik kod glasovanja i ostanu na vlasti, no nije im uspjelo. Već jučer su stizale informacije da su na jako klimavim nogama, da im se opasno trese, da su u panici, a da bi mogli izgubiti postalo je posve jasno kada su sazvali izvanrednu sjednicu Izvršnog odbora sat vremena prije početka sjednice Skupštine. Jer zašto bi je sazivali ako su sigurni da imaju većinu!?

Kada se vidjelo da Hanžel, glavni Barišićev sufler, uopće nije ušao u dvoranu gdje se održavala Skupština, bilo je jasno da Velimir Zajec pobjeđuje. Ipak su se pronašla šestorica pravednika na listi 35 i Barišić je otišao u ropotarnicu povijesti. Kako ćemo ga pamtiti, to će vrijeme pokazati, ali prokockao je šansu da ode sa stilom.

Izabran je i novi Izvršni odbor u kojem dominira lista Dinamova proljeća. Sad se postavlja pitanje što će biti s Upravom? Teško da dvovlašće može egzistirati neko dulje razdoblje. Neki će zacijelo morati otići, a možda i svi članovi Uprave.

Vlatka Peras i Zajec teško da mogu zajedno, bolje rečeno nikako, a ni za ostale nismo sigurni. Činjenica je da imaju ugovore do 2027., ali to ništa ne znači. Otkaz im se uvijek može uručiti. Sami otići neće, i to je prilično sigurno. Na taj način izgubili bi pravo na otpremninu, a s Maksimira je bez otpremnine onomad jedini otišao, ako se ne varam, Zvonimir Soldo.

Sigurno će biti kadrovskih promjena u vrhu, to je apsolutno logično, ali Zajec je naglasio da neće biti nikakvih osveta. Ljudi koji su pošteno i savjesno radili svoj posao nemaju se čega bojati. Ukratko: vlada se mijenja, a administracija ostaje više-manje ista.

Kako će se sve ove promjene odraziti na svlačionicu i rezultate, to ćemo tek vidjeti, ali logično je zaključiti da cijela situacija može biti samo poticajna za momčad. Dinamo opet postaje klub svojih navijača, a to je ono što će velika većina plavog puka sigurno podržati.

Treba očekivati puno masovnije članstvo i povratak u život nekih podružnica koje su se ugasile ili gotovo ugasile. Sve to treba nanovo oživjeti i utisnuti im novi modri plamen. Treba imati na pameti da Dinamo nije samo zagrebački klub, on je oduvijek i svehrvatski, građanski, narodni klub, za koji se navijalo gdje god ima Hrvata.

Kada na Maksimir svaku jaču utakmicu bude dolazilo, kao u neka stara vremena, po dvije-tri tisuće Vinkovčana i Brođana, pa na tisuće Gospićana, Pazinjanina, Metkovaca, Varaždinaca ili Šibenčana, Dubrovčana, Livnjaka, Posavljaka, Posušaka ili Mostaraca, da ne nabrajam dalje, shvaćate što želim reći, iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tek tada će se moći proglasiti potpuna pobjeda.

Kako god, novoj vladi neće biti lako jer tek treba snimiti cijelu situaciju, napose financijsku. Nije teško pogoditi da će ih dočekati kojekakvi kosturi u ormaru. Tko zna što se tu sve krije. Neki će reći da se ne radi o ormarima, već o šleperima. Zajecu i njegovim ljudima želim puno sreće. I mudrosti. Trebat će im oboje.