Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.
Kako je Dukat d.d. u vlasništvu francuskog Lactalisa, o ovoj svojoj odluci izvijestili smo danas i članove Vijeća Jugoistočne Europe Europske federacije sindikata (EFFAT) na današnjoj sjednici gdje smo bili domaćini ovoga skupa, a kojem je predsjedao glavni tajnik EFFAT-a Kristjan Bragason, gdje smo od svih prisutnih dobili punu podršku u svim svojim predstojećim aktivnostima kao i odluci da se raskine kolektivni ugovor. Pismo podrške prenosimo u cijelosti.
Kako bi pojasnili situaciju zbog koje je do ovoga došlo, želimo istaknuti sljedeće:
Sindikat PPDIV je prije dvije godine uspio dogovoriti da se važenje postojećeg Kolektivnog ugovora produži na još dvije godine sa postojećim pravima. Pregovarajući, kao i uvijek, u dobroj vjeri, Sindikat PPDIV uzeo je u obzir obrazloženje poslodavca kako zbog situacije na tržištu, rastu cijena energenata i drugih razloga vezano uz troškove proizvodnje, poslodavac tada nije bio u mogućnosti razgovarati i dogovarati unapređenja materijalnih prava.
No, ubrzo se pokazalo kako je to bila samo predstava za javnost i kako poslodavac, za razliku od nas, nije pregovarao u dobroj vjeri i kako je namjera poslodavca bila nešto sasvim drugo, a što je za Lactalis uobičajeno.
Samo nekoliko mjeseci nakon što smo okončali pregovore, poslodavac je započeo sa isplatama svega onoga što smo tijekom pregovora tražili na što nije pristao da bude dijelom kolektivnog ugovora, osnovao je svoj sindikat i potpuno prekinuo socijalni dijalog.
Iako smo od samog trenutka dolaska Lactalisa, a prema informacijama koje smo dobili od naših kolega iz EFFAT-a, čiji smo član, znali da je Lactalis jedan od najlošijih poslodavaca ne samo u području mljekarske industrije nego i općenito, vjerovali smo kako će socijalni dijalog, koji smo do tog trenutka imali, premostiti neke politike poslodavca.
Ono sa čime smo se u posljednje dvije godine suočavali, osim izostanka socijalnog dijaloga, je to da si je poslodavac odabrao osobu uz čiju će pomoć provoditi sve svoje zamisli i uništiti sve ono što je ranijih godina stvarano. Kao što to radi i drugdje, „kupio“ je predsjednika radničkog vijeća, Igora Ciglara, na način da mu je za bezpogovornu suradnju omogućio napredovanje u poslovnoj karijeri. Za uzvrat, taj isti Igor Ciglar, dojučerašnji glavni sindikalni povjerenik Sindikata PPDIV-a u Dukatu d.d., kojega je naš Sindikat izbacio iz svojih redova nakon saznanja da je novac članova sindikalne podružnice trošio u privatne svrhe, pa čak i za kupovanje poklona određenim zaposlenicima poslodavca. Saznavši za to, cijeli smo slučaj prijavili DORH-u te očekujemo podizanje kaznene prijave protiv ove osobe.
Na ovakav način, poslodavac si je osigurao donošenje odluka, kroz savjetovanja i suodlučivanja sa radničkim vijećem na štetu radnika. Odluke su se donosile bez prisustva ostalih članova radničkog vijeća u uredu Ljudskih resursa u prisustvu samo dvije osobe od kojih je jedna bila navedeni Ciglar. Ukidala su se tako radna mjesta, umanjivali koeficijenti, prešutno se provodilo protuzakonito isplaćivanje određenih naknada na koje radnici imaju pravo, temeljem Kolektivnog ugovora i niz drugih stvari.
U želji da sve to promijenimo, nakon niza upozorenja prema poslodavcu na njegovo nezakonito postupanje, odlučili smo pokrenuti pregovore oko izmjena i dopuna Kolektivnog ugovora kako bismo to riješili.
Prvi zahtjev nam je bio da polazna točka u pregovorima budu trenutna materijalna prava, koja su regulirana posebnim odlukama poslodavca.
Poslodavac je to rezolutno odbio pravdajući se kako bi to bio „novi trošak“ za poslodavca koji oni, u ovom trenutku, financijski ne mogu podnijeti. Zanimljivo, trošak koji već imaš postaje ti novi trošak i ne možeš ga financijski podnijeti. Mislimo da ne moramo pojašnjavati koliko je ovo stupidno objašnjenje.
Pravi razlog je nešto sasvim drugo, a to je ono što stoji u pismu podrške EFFAT-a, potpisanog od strane njihovog glavnog tajnika Kristjana Bragasona.
Lactalis ima dugogodišnju praksu razbijanja sindikata i druge antisindikalne prakse koje je odlučio proširiti i na Hrvatsku.
Lactalis ne poštuje demokratske reprezentativne sindikate i vrlo često potkopava njihovu ulogu osnivanjem svojih sindikata u poduzećima čiji su vlasnici, odbijanjem socijalnog dijaloga i svime što može naštetiti organiziranju radnika kako bi se zaštitili od takvog poslodavca. Nije nepoznata činjenica kako se vrlo često, za potrebe poslodavca, vrši pritisak na radnike, kako se „kupuju“ pojedine grupe radnika da bi se radnike razjedinilo, a sve iz razloga ostvarivanja što je moguće većeg profita za poslodavca.
Na sreću, u Hrvatskoj ima i drugačijih poslodavaca. Poslodavaca koji imaju empatiju prema svojim zaposlenicima, koji poštuju socijalni dijalog, koji pregovaraju i dogovaraju unapređenje materijalnih prava za svoje radnike sa sindikatima. Neki od njih dolaze i iz ovog područja proizvodnje.
To su poslodavci kojima treba dati prostora i zato bi svatko od nas, prilikom kupnje bilokakvog proizvoda u trgovinama, trebao dobro razmisliti čiji će proizvod kupiti, jer koliko god se svima nama činilo da je možda svejedno čiji smo proizvod kupili, iz ovog je jasno vidljivo da tome nije tako.
