Mesnoj industriji nedostaje radnika

Osamnaestogodišnji Klaudio Kocijan iz Domašinca odmalena je znao što želi raditi u životu. Dok su mu prijatelji vozači, automehaničari i trgovci on je - mesar.

- Prije nego sam se upisao, stric me na to potaknuo. Doista sam to želio, dao mi je motivaciju i zavolio sam to. Ostat ću ovdje, odgovara mi okolina, atmosfera i ljudi su dobri, rekao je za HRT Klaudio Kocijan.

Kod njegova kolege Filipa, diplomatskih odgovora nema. Za mesara se školovao iz jednog jedinog razloga.

- Izabrao sam zanimanje mesar zbog stipendije, zbog novaca sam išao za mesara. To je bio traženi posao u to vrijeme, nitko nije htio ići u to vrijeme pa sam ja išao, rekao je Filip Biškup iz Novog Sela na Dravi.

Možda nekada to ne bi bila zapažena vijest - no zapošljavanje pet mladih mesara u našoj mesnoj industriji nije svakodnevna pojava.

- Zanimanje nije lagano, dosta je teško, svi mladi ljudi traže zanimanje koje bi omogućilo lagodniji život. Mesara će uvijek trebati. Mladima pokušavamo to približiti kroz projekt stipendiranja, imaju siguran posao, naglasio je Vilim Simon, predsjednik Uprave Mesne industrije Vajda.

Kriza, mizerne plaće, teški i ne baš ugodni uvjeti rada proteklih godina otjerali su naše mesare preko granice, ali i obeshrabrili mlade da u ovome poslu vide budućnost. Pa smo danas tu gdje jesmo.

- Ostao sam zbog obitelji. Sad su bolje plaće nego su bile prije. Kad je došla kriza mnogi su otišli, ali sad se polako vraćaju, istaknuo je mesar Igor Silaj.

- Dečki koji su završili školovanje, nekakva njihova startna plaća mogla bi se kretati ovisno o odjelu gdje jesu, od 6 tisuća kuna i onda se samo nadograđuju, a poslije kad stasaju u prave mesare, imaju dobre plaće. I više od 10 tisuća kuna s prekovremenim satima, rekao je Simon.

I za tu plaću baš i nema mesara, a i pitanje je što nas ček najesen. Poskupljenje energenata, sirovina - neizvjesnost je velika.