Kuhar: Prodaja Panvite hrvatskom Mplusu nije iznenađenje

To što su hrvatski državni mirovinski fondovi sada postali i vlasnici Panvite čini mu se izrazom nezrelosti i nerazboritosti kako na razini struke, a posebno onih koji odlučuju u politici u posljednjih dvadeset godina.

Kuhar Panvitu vidi kao stup poljoprivredno-prehrambenog sustava u Sloveniji, a značajna vrijednost tvrtke je u više od 3000 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta u zakupu.

“To je potencijal koji su vidjeli vlasnici, a sada i novi investitor. Integrirana je kako treba, ima primarnu proizvodnju i preradu, svinjogojstvo, peradarstvo, ima jako dobre robne marke, izvrsnu kvalitetu proizvoda”, naveo je.

Prisjetio se početka Panvitine priče prije dva desetljeća koja je nastala na ruševinama tadašnjeg političkog cilja. To se, kazao je, temelji na uništavanju socijalističkih poduzeća, poput Poljoprivrednog gospodarstva Rakičan, Radgonske mesne industrije i Agromerkura, koja su bila "u relativno lošem stanju". Tada su obitelj Polanič i neki drugi povezani igrači odlučili integrirati te entitete. Kako je bila strukturirana financijska situacija, druga je priča, kaže.

“Riječ je o klasičnom postsocijalističkom privatizacijskom ciklusu, koji je u slučaju Panvite bio jako dug i završio je tek sada ulaskom hrvatskog vlasnika, kojeg je krajem prošle godine kapitalizirala Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) s financijskom injekcijom od 60 milijuna eura", rekao je dodavši da EBRD ima jaku tendenciju ulaganja u poljoprivredu.

"Često je bio vrlo važan investitor u agrosustavu Hrvatske i Srbije", rekla je Kuhar, dodavši da snažno podržava i tajkunske priče koje su se odvijale u prošlom desetljeću, istaknuvši među ostalim primjer Agrokora i Delta holdinga.

Prema Kuharovim riječima, slovenska politika, za razliku od ovih velikih primjera nacionalnog formata u spomenutim zemljama, ali iu Slovačkoj, Mađarskoj i baltičkim državama, nije razumjela "pogrešnu političku orijentaciju iz 1990-ih u smjeru malog, obiteljskog, ruralnog ili retro pogled na proizvodnju hrane”. Istodobno, nije promicao jačanje ili očuvanje velikih prehrambenih sustava u Sloveniji (ABC Pomurka, MIP), rezultat čega je, po njegovim riječima, "devastiran i uništen hranidbeni lanac".

U svjetlu prodaje Panvite spomenuo je i prodaju Žita i Droge Kolinske, koje su također pripale hrvatskim vlasnicima. Podsjetio je na odluke državnih banaka u kojima je država igrala važnu ulogu, gdje su se "bez kritika prodavale tvrtke-stupci s ciljem sanacije slovenskog financijskog sustava".

Ovime na slovensko tržište ulaze zemlje koje znatno bolje razumiju te stvari, rekao je Kuhar. Činjenicu da su hrvatski državni mirovinski fondovi preko Podravke vlasnici Žita, a sada i Panvite, čini mu se "vrhunskim izrazom nezrelosti i nerazboritosti kako na razini struke, a posebno odluke - proizvođači ili politike u posljednjih dvadeset godina".

Povodom neslužbenih informacija Financia da će Celjske Mesnine uskoro biti u hrvatskim rukama, pod okriljem Mesne industrije Braća Pivac, Kuhar ističe da je, slično kao i u slučaju Panvite, riječ o tvrtki koja je u velikim dugovima.

Da je opća klima za poljoprivredno-prehrambenu industriju u zemlji povoljna, time bi i sklonost ulaganju raznih potencijalnih investitora bila veća. No, budući da to nije na radaru države, ovo je dobar nagovještaj za "teško racionalnog investitora da ga potakne na ulaganje". Hrvatski mirovinski fondovi shvatili su da su dugoročna ulaganja u prehrambene tvrtke idealna. Za razliku od banaka i osiguravajućih društava, ne radi se o visokim, nego niskim, ali sigurnim prinosima, napominje.

U slučaju Panvite ukazao je na veliku zaduženost u trenutku prodaje. Prema njegovim riječima, da je Slovenija zrela država i da je političarima jasan smisao prodaje takve tvrtke, morali bi pronaći nacionalni kapital u duhu kriznog menadžmenta. Tržište privatnog kapitala u Sloveniji je nisko, a malo je spremnosti za ulaganja, dodao je.

Vrijednost investicije u grupu Panvita je 50 milijuna eura, a kako su ovaj tjedan objasnili iz kompanije, nakon dobivanja svih potrebnih suglasnosti, omogućit će rast i širenje daljnjim akvizicijama. "Da petina novca ide na isplatu vlasnika, a ostatak na dokapitalizaciju, može biti relativno povoljno za tvrtku", ocijenio je, upozorivši i da će vrijeme pokazati jasniju sliku namjera novih vlasnika.

“Mi smo kao država potpuno neozbiljni u tome kako usmjeravati razvoj poljoprivredno-prehrambene industrije”, istaknuo je.

U svjetlu 20. obljetnice ulaska Slovenije u EU, naglasio je da je država kao takva uspješno ušla u EU na području poljoprivrede, ali je pacijent ili lječilište u gorem stanju nego što je bilo. u trenutku ulaska“.