U godinu se dana dug bolnica veledrogerijama udvostručio s 2,6 na 5 milijardi kuna, a ukupan dug zdravstvenog sustava popeo se na deset milijardi kuna. To je otprilike polovica godišnjeg budžeta za zdravstvo tako da je posve jasno da ga bolnice i HZZO nemaju odakle platiti te će država opet morati podmetnuti leđa i zadužiti se, kao što to uostalom čini posljednjih trideset godina. Razlika u odnosu na ranija razdoblja u tome je što se, poput korone, dug očito širi eksponencijalno, pa ga ni farmaceuti više ne mogu progutati a da i sami ne dođu u poslovne probleme.
Tržište lijekova i odnos države sa svojim glavnim dobavljačima uglavnom je izvan fokusa stručne javnosti. Objavljuje se jedino ukupna potrošnja lijekova koja je, primjerice, od 2014. godine skočila s 5 milijardi kuna na 7,6 milijardi kuna u prošloj godini. Institut za javne financije i njegova tri autora Anto Bajo, Sanja Čavić i Marko Primorac u zajedničkom su radu o tržištu lijekova i farmaceutskoj industriji (2017.) zaključili da su "sudionici na tržištu lijekova, unatoč duljim rokovima naplate svojih potraživanja, strpljivi su jer znaju da će se i uz prekoračenje rokova dospijeća ipak naplatiti, uz uvećane troškove penala zbog prekoračenja rokova".
"Državne zdravstvene institucije ipak su glavni klijent s kojim vrijedi poslovati i kojega vrijedi čekati jer je naplata potraživanja zajamčena uz dobre marže. Te su institucije ujedno glavni uzrok problema koji nastaje zbog neodgovornog ponašanja, lošeg planiranja i upravljanja potrošnjom lijekova. HZZO se pritom ponaša prilično bezbrižno jer na kraju država, posredovanjem Ministarstva financija, podmiruje sve obveze", zaključili su autori istraživanja, piše Večernji list.
Otkako je Hrvatska ušla u EU, cijene lijekova određuju se prema usporednim cijenama u Sloveniji, Češkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. Kolike se cijene lijekova ugovaraju po bolnicama, to znaju samo oni i HZZO, no gledaju li se lijekovi u slobodnoj prodaji po ljekarnama, hrvatske su cijene znatno više nego u svim susjednim državama. Njihovu smanjenju nije pomoglo ni to što je država smanjila PDV na sve lijekove samo na 5 posto, no cijene i dalje skaču. Rast izdataka za lijekove nije samo hrvatski već i globalni problem jer je financijska moć farmaceutskih giganata golema. Tako i izvještaj OECD-a i Europskog zdravstvenog opservatorija upozorava da bi smanjivanje proizvođačkih cijena i rezanje veleprodajnih i maloprodajnih marži trebale biti prve dvije mjere za ograničavanje porasta potrošnje lijekova u svijetu. Tek su kao treću mjeru istraživači spomenuli veću participaciju korisnika u plaćanju cijene lijeka. Bivši ministar financija Slavko Linić našao se u sličnoj situaciji kao i Zdravko Marić danas kad je Milanovićeva Vlada preuzela vlast te je tada otplatio pet milijardi kuna dugova.
- Uvjeren sam da farmaceuti jednim dijelom zaračunavaju nešto više cijene te daju manje rabate, čime kompenziraju dugo čekanje. Nama ni kamatu nisu htjeli otpisati, ali neovisno o tome, dug je dug i mora se podmiriti. Stvaranje ove razine duga je neodrživo i ključno je pitanje zašto dug nastaje i kako kontrolirati potrošnju u zdravstvu - kaže Linić.
Ima mišljenja da je do dramatičnog porasta duga posljednjih godina došlo i zbog izlaska HZZO-a iz državne riznice, za što se izborio Milanovićev ministar zdravstva Varga, no i kasniji ministri zdravlja branili su taj koncept te obećavali da će stabilizirati sustav.
- Dva su moguća rješenja, ili kontrola potrošnje ili povećanje zdravstvenih prihoda - kaže Linić te opet podsjeća da njegov propali plan uvođenja poreza na nekretnine, kojim bi lokalne jedinice financirale svoje potrebe, među ostalim, i lokalne bolnice. Reklama: 0:22 Godinama su lokalne i županijske bolnice najveći dužnici, neke duguju i po tri godine, a Linić kao velik problem izdvaja i to što plaće zaposlenih u bolnicama idu na teret države, a odluke o broju zaposlenih donose lokalne vlasti.
- Sada županije zapošljavaju, a država financira, što nije održivo - ističe Linić.
