Državne tvrtke kontrolirat će potpuno nova agencija

Povijest nam pokazuje da smo dosad imali različite agencije za upravljanje državnom imovinom, od Fonda za privatizaciju i Agencije za upravljanje državnom imovinom, preko Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom i Centra za restrukturiranje i prodaju, pa sve do posebnog ministarstva za državnu imovinu, koje se zadnjim ustrojem Vlade spojilo s Ministarstvom graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine. Ali sve to nije dovelo do učinkovitijeg, transparentnijeg i profesionalnijeg sustava koji bi gospodario ogromnom državnom imovinom koja, samo s državnim tvrtkama, pridonosi gospodarstvu s čak pet posto udjela i čini oko četiri posto ukupne zaposlenosti, piše Jutarnji list.

No, osnivanje nove državne agencije, barem u teoriji, trebalo bi riješiti neke osnovne probleme. To nije nešto što je vladajućima tek tako palo na pamet. To od nas traži OECD, koji je detektirao najveće probleme u upravljanju državnim tvrtkama, a Hrvatska je ove godine počela pregovore o ulasku u to elitno društvo najrazvijenijih država svijeta. Kao jedan od ključnih problema koje OECD navodi u svojim smjernicama jest političko uplitanje u imenovanje nadzornih odbora koji potom biraju uprave, ali i rascjepkanost upravljanja državnim tvrtkama po ministarstvima, te previše zakonskih propisa koji se odnose na to.

A javni natječaji, poznato je, ionako su samo farsa, jer u većini slučajeva stranački ljudi upravljaju državnim tvrtkama te bez amenovanja premijera i ministara nitko ne može doći na čelnu poziciju tvrtke u većinskom državnom vlasništvu.

Novi Zakon o trgovačkim društvima u državnom vlasništvu, osim što slijedi smjernice OECD-a te je obveza koju smo prihvatili prilikom procesa uvođenja eura, dio je i Nacionalnog programa oporavka i otpornosti, pa bi za neke projekte trebali dobiti i novac Europske unije.

Taj zakon, osim uspostava nove neovisne Agencije za korporativno upravljanje trgovačkim društvima u državnom vlasništvu, koja ima za cilj postizanja određenog stupnja centralizacije modela upravljanja državnim tvrtkama, donosi i još neke novine koje bi trebale dovesti do neovisnijeg rada tih tvrtki.

Kao jedna od glavnih točaka koje bi se uvele jest uvođenje transparentnijeg postupka izbora članova nadzornih odbora putem javnog natječaja ili posredstvom headhunting agencije, s naglaskom na stručnosti i radnom iskustvu kandidata.

Osim toga, uvela bi se i obveza da u nadzornim odborima sjedi određeni broj neovisnih članova "kako bi se osiguralo efikasnije, odgovornije i objektivnije izvršavanje obveza nadzornih odbora", koji bi potom, barem tako piše, potpuno neovisno i autonomno birali članove uprava. U NPOO-u čak je navedeno da većinu članova u nadzornim odborima čine stručnjaci. To bi bilo moguće kod većih državnih tvrtki gdje uz jednog predstavnika radnika, jednog predstavnika Vlade, onda može biti i više neovisnih članova nadzornog odbora koji bi činili većinu, ali to će biti teže izvesti kod manjih tvrtki gdje će biti samo tri člana nadzornog odbora.

Nadzorne odbore u tom bi slučaju Vladi predlagala novoosnovana, neovisna agencija, no nije nam poznato tko bi onda birao upravno vijeće te agencije, i na koji bi način ona bila neovisna. Vlasnik tvrtki je država, odnosno Vlada, a jedan od načina onda bi bio da se upravno vijeće bira u Saboru, ali znamo da se i sada mnoga upravna vijeća neovisnih regulatornih agencija ili tijela bira običnom većinom u Saboru, gdje glavnu riječ ima vladajuća stranka.

Kao ostale novine koje se navode da će se uvesti ovim novim Zakonom o trgovačkim društvima u državnom vlasništvu su i uspostava sustava financijskih i nefinancijskih ciljeva koje trgovačka društva u državnom vlasništvu trebaju ispunjavati te njihovo praćenje od strane vlasničkih tijela.