Tim iznosom plaćena je ležarina za sekcije, limove, profile, trake, ostali materijal i opremu novogradnje 531, koji su od svibnja 2021. godine u vlasništvu države, ali se i dan danas nalaze na Uljanikovom otoku, odnosno koncesijskom području kojim upravlja tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856.
Vlada je početkom veljače donijela zaključak da će država podmiriti trošak smještaja svoje imovine te zadužila Hrvatsku brodogradnju Jadranbrod da izradi izračun svih troškova nastalih na ime naknade za korištenje kopnene površine, otvorenog i zatvorenog prostora te troškova oslobađanja radnih prostora od dijelova broda do dana izmještanja na drugu lokaciju, odnosno do dana prodaje broda. Izračunom se došlo do spomenutog iznosa, a njegovom uplatom na račun koncesionara i taj je dug zatvoren.
Zaključak vlade o plaćanju ležarine pozdravio je i direktor Uljanik Brodogradnje 1856 Samir Hadžić, podsjetivši da su dijelovi sekcija i limovi gradnje 531 smješteni na više lokacija, da se, ovisno o potrebama, moraju i premještati, te da opterećuju poslovanje brodogradilišta.
Da priča s Uljanikom nije završila kako je završila limovi razasuti po brodogradilištu već bi neko vrijeme plovili bi svjetskim morima ugrađeni u ro-ro brod namijenjen prijevozu kamiona, automobila i kontejnera na prikolicama, koji je u Puli trebao biti izgrađen za luksemburškog naručitelja.
No, i taj je naručitelj, poput mnogih drugih, poslovni odnos s Uljanikom početkom 2019. godine zaključio raskidom ugovora i od Republike Hrvatske isplatio 276 milijuna kuna protestiranih jamstava, dok su dijelovi broda, koji se još nije bio ni počeo graditi, u raznim fazama obrade ostali razasuti po brodogradilištu i završili u stečajnoj masi Uljanika d.d.
Njihova vrijednost u stečajnom postupku procijenjena je na 72,3 milijuna kuna, no ponuđača nije bilo sve do zadnje, četvrte dražbe, kada je početna cijena pala na jednu kunu. U zadnjem krugu za kupnju se zainteresirao riječki Metis koji je uplatio jamčevinu od 7,2 milijuna kuna da bi mogao pristupiti dražbi, no tada je u priču je odlučila uskočiti država te prijebojem svoje tražbine postati vlasnikom te imovine kao razlučni vjerovnik.
Budući da su elementi broda, a radi se o oko 6.500 tona obrađenog čelika, tako postali državna imovina, zaključkom Vlade oni su prešli u posjed Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine koje će se dalje baviti njihovom prodajom. U kojem obliku će to biti, odnosno hoće li za kupnju eventualno biti zainteresiran budući kupac brodogradilišta te ga iskoristiti za gradnju broda ili će se čelik prodati po sekcijama kao sirovina, zasad još nije poznato.
