Koji su sve trendovi u svetskim pametnim gradovima poslednjih nekoliko godina? Ko se bavi ovakvim tehnologijama kod nas? Hoćemo li i mi jednog dana biti građani pametnih gradova? Bavimo se ovom temom zahvaljujući inovacijama koje uvodi istraživački i razvojni institut Vlatacom koji je osnovao dr Vladimir Cizelj.
Kako to izgleda u svetu?
Rešenja na polju tehnologije pametnih gradova postaju sve bolja - uvode se digitalne platforme koje prikupljaju, sortiraju i analiziraju podatke koje su prikupile iz različitih izvora, uz pomoć pametnih tehnologija kreiraju se “žive mape” koje prate funkcionisanje i ponašanje urbane celine. Zatim, javna vozila koriste se kao tzv. digitalni habovi, dok javni prevoz i stanovnici pametnog grada, kao i njihovi automobili, dele podatke sa gradskom upravom/vladom radi efikasnijeg i štedljivijeg života grada koji je održiv i u kojem su kritične situacije svedene na minimum.
Na principu “isključivo kada za tim postoji potreba”, po oglašavanju senzora odnosi se smeće i koriste se energetski resursi. Gradske službe na taj način ne rasipaju ni novac ni gorivo, a time ni ne stvaraju zagađenje. Ulična rasveta se smanjuje ako nema prolaznika i automobila, a pojačava kada oni naiđu. Stanovnici grada ne lutaju uzaludno trošeći vreme, novac i gorivo u potrazi za parkingom već svoje parking mesto “naruče” putem pametne tehnologije. Senzori upozoravaju na kritično delovanje građana koji čine prekršaje i incidente, ali i na prirodne nepogode, zagađenje, požare, nesreće i sl. tako da se može reagovati u što kraćem roku i otkloniti negativne posledice. Na taj način i život žitelja pametnog grada postaje bezbedniji i mirniji.
Dokle se stiglo kod nas?
Institut Vlatacom na čelu sa dr Vladimirom Cizeljom je za sada ovakve projekte omogućio Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Taškentu i Luandi, a kod nas se već godinama bavi integracijom multisenzorskih rešenja, kriptografskim rešenjima, obradom pametnih signala slika i radio-talasa radi identifikacije lica i registarskih tablica putem video-nadzora, kao i zaštitom sigurnosno-kritičnih sredstava i sistema. Institut Vlatacom je profesionalni partner na polju državne bezbednosti u svim navedenim, ali i mnogim drugim oblastima.
ORAO - sistem za posmatranje i rešavanje problema
ORAO je skraćenica od Observe (posmatrati, nadgledati), Recognize (prepoznati), Analyze (analizirati), Operate (delovati) a predstavlja sistem koji inkorporira CCTV nadzor, radare, optičke sisteme i senzore koji reaguju na pokret.
Ova platforma instituta Vlatacom za koju je zaslužan dugogodišnji rad dr Vladimira Cizelja i stručnjaka koje na ovom institutu okuplja, ima sposobnost rane detekcije gde i kakav incident se desio. Sistem potom podeli informaciju sa ostalim sistemima i zbog te blagovremene uzbune brzo se radi na rešavanju problema. Svakog sledećeg puta vreme delovanja u otklanjanju incidenta će se skraćivati zahvaljujući prikupljenim podacima.
Automatsko čitanje i prepoznavanje tablica
Zahvaljujući statičnim i prenosnim uređajima (vANPR i vMANPR) koji u sebi imaju algoritam optičkog prepoznavanja karaktera niko više ne može da čini saobraćajne prekršaje a da prođe nekažnjeno. Lica koja su svojim vozilom prošla kroz crveno svetlo, voze preko ograničenja brzine, ne plaćaju redovno kazne, pa čak i lica za kojima je u toku policijska potraga ne mogu da izbegnu da budu van domašaja pravde, jer ova pametna tehnologija i danju i noću u svim vremenskim uslovima “čita” i automatski prepoznaje oznake na registarskim tablicama brže i tačnije od policijskih službenika.
Osim ovih sistema, Vlatacom nudi rešenja za upravljanje saobraćajem preko centralnog kontrolnog centra, a pomoću kojeg se upravlja semaforima, pokazivanjem najkraće rute, planiranjem parkinga i toka saobraćaja, izbegavaju se “saobraćani čepovi”, identifikuje se zagađenje, upravlja se saobraćajem u slučaju intervencija i prolaska vozila koja imaju prioritet itd.
Kako ističe dr Vladimir Cizelj, ne postoji razlog zašto ovakva platforma ne bi bila primenjiva i u Beogradu s obzirom da je to sa postojećom infrastrukturom i sve većim brojem automobila na gradskim ulicama poželjno i potpuno moguće. Pitanje je samo da li postoji volja da se pređe na pametna rešenja i da se ovakav jedan projekat poveri domaćim kompanijama i institutima.
Iako zvuči kao naučna fantastika, u pitanju je tehnologija budućnosti koja će pre ili kasnije stići i kod nas. Ostaje da se vidi da li ćemo i mi jednog dana uživati pogodnosti pametnog grada i učestvovati u njegovom životu korišćenjem pametne tehnologije, umrežavanjem i deljenjem podataka, a saobraćajne gužve, prekršaji, gubljenje vremena u koloni automobila i nebezbedne gradske ulice ostaće samo prošlost koja je daleko iza nas.