Domino efekt pogađa hrvatsku industriju

Vidi se to i po podacima Eurostata i DZS-a, prema kojima je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u studenom prošle godine bila 0,7 posto manja nego u listopadu te 0,4 posto slabija nego u studenom 2018. godine. Iako se radi o prvom padu industrijske proizvodnje u Hrvatskoj na godišnjoj razini nakon dva uzastopna mjeseca rasta, valja reći kako je cijela 2019. godina, što se industrije tiče, u Hrvatskoj bila više u znaku stagnacije, nego rasta.

O tome dovoljno govori i podatak po kojem je industrijska proizvodnja u nas u prvih 11 mjeseci prošle godine porasla samo 0,8 posto u odnosu na isto razdoblje godinu ranije. Premda je i takav podatak, školskim rječnikom rečeno, dobar u odnosu na trendove u industriji EU, čija je proizvodnja u istom razdoblju potonula 0,8 posto, stručnjaci tvrde kako nemamo razloga biti zadovoljni. Štoviše, upozorava Damir Novotny, ekonomski analitičar, u ovoj i narednim godinama trendovi u hrvatskoj industriji mogli bi biti još i gori.

- Dugoročno gledano, Hrvatska se suočava s padom industrijske proizvodnje, a to će u sljedećim godinama biti još i izraženije. Kod nas se ne ulaže dovoljno u industrijske kapacitete, nedostaju nam greenfield investicije. I Njemačka ima problema s industrijskom proizvodnjom i sigurno je da se to odražava i na hrvatske proizvođače, posebno one koji su uključeni u njemačke proizvodne lance, no to se sve samo nadovezuje na strukturne probleme hrvatske industrije - kaže Novotny.

I sami hrvatski industrijalci ističu kako problemi s kojima se domaća industrija suočava ponajprije proizlaze iz njenih vlastitih problema. To se prije svega odnosi na tehnološku zaostalost, zbog koje hrvatska industrija teško može konkurirati drugima na europskom i globalnom tržištu.

- Nije problem pad narudžbi iz Njemačke, već pad konkurentnosti Hrvatske. Hrvatska industrija teško da više može konkurirati i zemljama na istoku Europe, a kamoli na zapadu - poručuje Zdravko Jelčić, prvi čovjek požeške tvornice namještaja Spin Valis.

Smatra kako hrvatskoj industriji, općenito govoreći, nedostaju vlastiti proizvodi i dizajn, kao i jačanje imidža. Sve to, međutim, dodaje, prilično košta, a malo koja hrvatska tvornica ima za to potreban novac. Ipak, smatra kako će domaća industrija morati uložiti upravo u to želi li opstati.

- U Hrvatskoj je previše 'no name' proizvoda, poslova dorade, a tu nema napretka - zaključuje Jelčić, dodajući kako su u hrvatskoj industriji namještaja to shvatili pa su se odmakli od starog modela poslovanja i sada stranim tržištima nude proizvode s većom dodanom vrijednošću.

I Vjekoslav Majetić, ključni čovjek Dok-Inga, smatra da bi se hrvatska industrija trebala više okretati izvaneuropskim tržištima, odnosno 'misliti i ponašati se' globalno.

- Mi s Njemačkom poslujemo jako malo, a s Italijom gotovo uopće ne. Zato se na nas i ne odražava pad njemačke ili talijanske industrijske proizvodnje. Idemo tamo gdje ima posla, a to su uglavnom zemlje izvan Europe - ističe Majetić.

Dodaje kako u Dok-Ingu u ovoj godini imaju velika očekivanja.

- Ova nam je godina već sada krenula na zanimljiv i aktivan način. Imamo narudžbe iz Malezije, Afrike i niza izvaneuropskih zemalja - zaključuje Majetić.

Moglo bi se reći kako se hrvatska industrija nalazi na svojevrsnoj prekretnici: želi li opstati i jačati svoju prisutnost na europskom i svjetskim tržištima morat će više ulagati u vlastitu tehnološku i poslovnu preobrazbu. Isto tako, država će morati poraditi na privlačenju stranih ulaganja, posebno onih 'od nule', koja rezultiraju novom proizvodnjom, povećanjem izvoza i zaposlenosti.

S druge strane, hrvatski će industrijalci morati osmisliti način kako se oduprijeti izazovima koje pred njih stavlja pad industrijske proizvodnje u Njemačkoj, Italiji i ostalim glavnim vanjskotrgovinskim partnerima jer će posljedica toga biti i pad narudžbi, a time i poslovanja. Jedan od načina za to je veće okretanje izvaneuropskim tržištima.