GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Bonetti: Promjene dolaze kad svatko krene od sebe

Bonetti: Promjene dolaze kad svatko krene od sebe
INTERVJU
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 13.05.2018 / 19:31
Autor: Krešimir Butković
INTERVJU - Potaknuta mojim ponekad zloslutnim kolumnama na SEEbizu javila mi se poduzetnica Nika Bonetti. Veli, nije sve tako crno kako se piše. 

Ne odlaze baš svi mladi van u potrazi za materijalnom sigurnošću. Ima i onih koji su spremni uhvatiti se ukoštac s današnjim (ne)prilikama u Hrvatskoj. Štoviše, Bonetti je napustila uspješan i dobro plaćen posao tražeći zanimanje kojim bi dosegla duhovnu vertikalu u svijetu novca i materijalizma pomažući ljudima u nevolji. Njezin život ima zanimljivu priču koja otvara drugu dimenziju stvarnosti kojoj pripadamo. Stvarnosti za koju nas Bonetti uči da je se ne moramo bojati. 

SEEbiz: Odrastali ste u velikoj obitelji diplomate. Mogli ste birati gdje ćete se školovati, no odluka je bila Hrvatska. Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo i koje ste škole završili? 

Bonetti: Svi smo završili škole u Hrvatskoj, moja braća, sestra i ja. Tata je putovao da bi mi mogli ostati u Zagrebu i školovati se. Odrasla sam igrajući se sa braćom i prijateljima. Kuća je uvijek bila puna djece koja su dolazila k nama, sjećam se kućice na drvetu koju smo gradili s prijateljima, igre u pijesku i kako su me vodili svuda sa sobom  i kako smo svi skupa išli bosi na plažu. Odrastajući s dečkima, naučila sam voljeti nogomet, igranje u dvorištu, penjanje po drveću. To me naučilo da se ne bojim i da, kad padnem, dignem se, otresem prašinu i idem dalje. Korisna lekcija za poduzetništvo.

Introvert sam u velikoj mjeri, volim čitati i učiti. Ustvari, nikad nisam prestala ići u škole. Nakon osnovne i srednje škole upisala sam Filozofski fakultet, njemački i talijanski, ali sam prekinula jer sam otišla u Toronto na duže vrijeme. Nakon toga sam upisala Ekonomski fakultet i završila ga brzo i bez problema. Radila sam u Electroluxu, poslije u veledrogeriji i tamo sam dobila stipendiju za magisterij. Izabrala sam internu reviziju. Nakon  akvizicije, ostala sam raditi u Hospitaliji trgovini.

Hospitalija mi je bila interesantna jer je plasirala vrijednosnice na tržište kapitala. S vremenom se pojavila potreba da se netko u firmi obrazuje pri Ministarstvu financija u vezi carina i tako su izabrali mene.  U međuvremenu je došla Udruga Nikolina pažnja, a s njom i logoterapija.  Uz logoterapiju sam učila o drugim metodama psihoterapije i sada sam zadovoljna i želim nastaviti raditi s ljudima. 

SEEbiz:  Jedno vrijeme, nakon srednje škole, ste bili i vani. Možete li povući paralelu s Hrvatskom? 

Bonetti: Živjela sam i radila kratko u Italiji, u Francuskoj, Kanadi. Najduže sam bila u Torontu. Radila sam u uredu kod jednog Hrvata, učila engleski, učila o poslu i drugačijim ljudima. 

Drugačiji je mindset, mislim da veći broj ljudi u Hrvatskoj tek mora do toga doći. Čini mi se da cijela njihova ekonomija funkcionira kao igra u dvorištu. Otvoriš kompaniju, ako ide - super, ako padneš - digneš se i ideš dalje. I tako cijelo vrijeme. Prilike sami stvaramo. Ljudi stvaraju kompanije, zatvaraju ih, otvaraju nove i stalno stvaraju dodanu vrijednost. Ali su stalno vani, na tržištu, dogovaraju se, trguju, trude. Odgovorni smo za svoj život. Pasivnost, bježanje od odgovornosti, strahovi, čekanje...nije dobro za pokretanje poduzetništva. Postoji puno izbora vani, samo ih treba prepoznati. Logoterapija kaže da čovjek mora pronaći svoj osobni smisao kroz svakodnevne situacije i slijediti ga, a on se mijenja i treba ga stalno iz početka tražiti.

Upoznala sam tamo puno Hrvata koji su se borili i uspjeli. Tako sam nekako i započela razmišljanje o Udruzi. Vidjela sam koliko su Hrvati razdijeljeni i koliko im treba zajedništvo.  Kasnije sam i uspjela osnovati Udrugu s tim ciljem. Naučila sam da treba sanjati i željeti i da se snovi ostvaruju. Sad imam Nikolinu pažnju i jako sam zadovoljna.

Ipak, kako pratim situaciju na tržištu, vidim da se rađa nova generacija poduzetnika i da se situacija u Hrvatskoj pomalo mijenja.

SEEbiz:  Bili ste uspješna poduzetnica, no onda se dogodio bitni zaokret?

Bonetti: Osjećala sam duže vrijeme da želim promjeniti život i raditi s ljudima na njihovom napretku, tako sam uz svakodnevni posao radila u svojoj Udruzi. Bila sam iscrpljena, ali neopisivo sretna. S vremenom sam shvatila da je to novi osobni, jedinstveni životni poziv. Kad sam ostala kod kuće financijski sam bila sigurna i mogla sam se posvetiti onom što volim i za čim sam čeznula. Onog časa kad se stvorila prilika za to, oživjeli su moji snovi o poduzetništvu. Sasvim sam se smirila.

Htjela sam prije novog posla i nove kompanije nadoknaditi sve ono što sam oduvijek htjela pročitati i naučiti, a nisam imala vremena ili snage na kraju iscrpljujuće monotonog dana na poslu, koji mi je najprije ubijao duh. 

Kupila sam knjige, odlazila na predavanja, upoznavala nove ljude, razgovarala s korisnicima, surađivala s drugim udrugama, pridružila se radu u savjetovalištu i učila sve što sam mogla. Rasla sam u duhu i pomalo sam slagala u glavi sve što me zanimalo. Dobila sam odgovore na sva svoja neodgovorena pitanja. Iz mira i ispravnog osjećaja ljubavi za sebe, došla je snaga za čišćenje, ali i za nove odluke.

Srećom, ova priča je moja priča, koja neće više prestati. Kad si jednom na dobrom putu i znaš koji osjećaj pratiš – ideš samo prema gore. Danas sam zaljubljena u Nikolinu pažnju koja izvrsno napreduje i donosi mi ogromnu radost i ispunjenje.

SEEbiz: Duhovnost Vam je bitna. Zbog nje ste i pokrenuli udrugu Nikolina pažnja. O čemu je riječ? 

Bonetti: Tako nešto sam zamislila dok sam bila u Torontu, prošlo je puno vremena, ali uspjela sam.  Rađanju tog projekta pomogao je čovjek kojeg sam upoznala u Kanadi, još kao dijete. On mi je bio uzor, njegova hrabrost i snaga da nikad ne odustaje. Pružao mi je podršku cijelo vrijeme. Htjela sam da udruga bude za psihosocijalnu pomoć, da uči duhovnosti i da se pomaže djeci. Tražila sam nišu u moru udruga i s vremenom je našla. 

S prijateljima u Zagrebu sam i osmislila takav projekt. Prijatelj koji je isusovac je bio glava cijele priče. Ali on je bio „zapeo“ u Španjolskoj, a u Hrvatskoj se tada mijenjao zakon o neprofitnim organizacijama, pa smo priključili nekog drugog, tko je kasnije smislio ime udruge za mene. Sviđalo mi se to što je osmislio, još čuvam svu dokumentaciju o tome kako je on to napravio, pa sam stavila to ime i novoj kompaniji. 

Ali Bog je imao nove planove za mene. Partner je preuzeo druge projekte, a originalna postava udruge Nikolina pažnja je nastavila dalje u drugom formatu. Sad napokon sve izvrsno funkcionira! Tu sam naučila koliko je važno imati kvalitetne ljude oko sebe. Bez toga ne ide. Očistili smo sve pogreške i mirno krenuli dalje.

Danas se stvaraju nove udruge i nove prekrasne prilike i kontakti. Najviše se veselim radu s djecom. 

Sad Nikolina pažnja polako raste i ja skupa s njom. Trebalo se samo usuditi i krenuti. Puno novih ljudi, novih prilika, velika gužva! Ponovno je dvorište puno djece koja se igraju. 

SEEbiz: Što je to ''Trening asertivnosti''? 

Bonetti: To je ciklus radionica za usvajanje modela asertivne komunikacije. Dok sam radila s roditeljima koji su tražili bolji kontakt sa svojom djecom, shvatila sam da sistem „davanja informacije“ o asertivnosti nije dovoljan da bi usvojili tu kompetenciju. To se zove “spray and pray”, objasniš što treba i nadaš se da im je nešto od toga ostalo. U prijevodu, nije dovoljno reći niti pojasniti pojam, ma koliko se trudili, jer čim izađemo u vanjski svijet, pod prvim opterećenjem vraćamo se na stare uhodane, nesvjesne obrasce, pa smo ili agresivni ili se povlačimo. 

A djeca nas gledaju, slušaju i uče od nas. Poslije oni ponavljaju naše pogreške, a mi se čudimo otkud im to. Obitelj je važna stanica društva i prvo mjesto gdje učimo. Možemo ljude motivirati, ali oni to moraju ugraditi u sebe, uvesti asertivnost u svoju dobru naviku.

Kad sam to shvatila, krenula sam od sebe, kad je meni falilo to, kako sam se tada osjećala, koje su bile dugoročne posljedice za mene radi tog manjka i sastavila sam pitanja i tražila mišljenje psihologa s više iskustva u tome : profesoricu psihologije i kolegicu koja se bavi grupnom terapijom i s vremenom smo stvorili ključne informacije i shemu za vježbanje asertivnosti.

Ciklus ima šest radionica. Podsvijest uči na osnovu iskustva ili ponavljanjem određenih radnji puno puta i zato je teško doći do promjena, pa vježbamo u grupi, da malo više čujemo i druge. Grupna dinamika uvijek jače djeluje od individualnog rada. Čujem druge i učim od njih, veća je mogućnost prilagoditi komunikaciju s okolinom kroz druge ljude. Shvatili smo da su rezultati najbolji kada osjetite razliku u sebi. Prepoznati potrebu, granice odgovornosti, prepoznati usađivanje krivnje, manipulaciju, kad je trenutak okrenuti se i otići.

Jednoobrazni savjeti ne pomažu ako ih ne prilagodimo korisniku i ako ih on ne osjeti, jer sve ovisi o okruženju, našoj inteligenciji, ali postoje i granice asertivnosti koje su sasvim individualne i različite od slučaja do slučaja. Različiti ljudi imaju različite načine komunikacije, različite specifične ciljeve, ono što nas pokreće ili načine na koji volimo raditi stvari. I opet povratak na duhovnu dimenziju i logoterapiju, svatko ima svoj smisao trenutka i svoju stvarnost.  

Zadovoljstvo kad uspijete i kad dobijete kvalitetan feedback od sugovornika je najbolja motivacija.

SEEbiz: Spominjali ste svoju ''Pustinju''. Kako da mi svi prijeđemo nju i pronađemo neki smisao u životu? Postoji li način da pronađemo sebe, čujemo sebe?

Bonetti: Otprije sam poznavala karmelsku duhovnost i divila se pustinjacima – izdaleka. Pustinjaci po predaji odlaze u pustinju da se (duhovno) očiste od sebe i vanjskog svijeta (materijalno).  Mislila sam da nisam dovoljno hrabra ni jaka da izdržim teret „Pustinje“. Osluškujući svoje potrebe, odjednom sam shvatila da sam već bila spremna za Pustinju. Samo ja to nisam, u buci užurbanog života, mogla vidjeti. Bilo mi je potrebno povlačenje u tišinu i zatvoriti vrata za sobom na neko vrijeme. To je bilo osvježavajuće.

Karmelska duhovnost kaže da se ponekad pojave situacije u kojima ne moramo ništa raditi. Samo pustiti Boga da radi u nama. Promatrala sam sebe kako sve stvari u srcu i glavi sjedaju na svoje mjesto, same od sebe. Samo sam mirno puštala da se to samo odvija. Bilo mi je ponekad teško provoditi dane u samoći i tišini, ali sam znala koliko duh može biti jak –  samo kad dođe pravi trenutak. Sv.Terezija Avilska u Petim odajama Zamka duše kaže da gusjenica postaje leptir -  kad mi uništimo čahuru. Mislim da je to ključ, moramo odlučiti  razbiti čahuru i biti čvrsti.

Logoterapija kaže da smisao u širem smislu vidimo tek nakon nekog vremena. Danas vidim da ni jedan dan moje pustinje nije bio prazan. Ni jedan dan nije prošao, a da se nije dogodilo nešto „značajno“ , da se nije dogodio susret koji je baš prenio pravu poruku. Tako sam u okviru toga upoznala jednog Poglavara koji me naučio kako je jednostavnost ugodna . Svakome bih preporučila da pojednostavi sve što god može u svom životu. 

Meni je pomoglo povlačenje u tišinu, to je bio takav trenutak, ali sam znala što mogu očekivati od sebe i do koje granice mogu izdržati samoću. Znala sam svoj temperatment, svoje boje, znala sam sve svoje vrste inteligencije, svoje kapacitete da učim, radim.  Vjerujem da svatko na svoj način može proći svoju „Pustinju“, očistiti svoje srce i izrasti iz „gusjenice u leptira“, to će mu njegova intuicija i savjest reći kako.

Logoterapija također kaže da je dio psihohigijene povući se u danu na desetak minuta u svoj mir negdje i pustiti da ti podsvijest ispriča što trebaš znati. Da je to važno za zdravlje. Ako čovjek osjeti nelagodu u tome, znači da ti nešto ne da mira i važno je  pustiti to da izađe. Tišina me naučila da mogu utjecati na svoje misli i oblikovati ih. I otpustiti one koje mi više ne čine dobro.

Neki ljudi džogiraju, neki voze bicikl, neki planinare, neki pišu, neki pjevaju....svatko ima svoj specifičan način da se „očisti“.

SEEbiz: Ima li života u Hrvatskoj? Kako postati hrabriji u pokretanju posla? Vi ste povukli novac iz EU fonda. Ima li tu još prostora za oživljavanje realnog sektora kojeg nemilice pritišću neodgovorni hedonisti iz javnog? 

Bonetti: Gledajući sa svojeg mikrostajališta, svakako ima života u Hrvatskoj.  Svatko od nas ima svoju percepciju što ta riječ za njega znači. Ali, to i jest jedini način da nešto napravimo – krenuti od sebe. Svatko od nas je ona mikro-ćelijica koja pokreće veliki mehanizam. 

Kad sam pokretala posao, pogledala sam sve što se nudi i izabrala ono što mi je naviše odgovaralo. Ostale ponude sam ostavila  na stand-by.  Iskustvo je govorilo da treba krenuti, usuditi se, biti „hrabar“. A i nije bilo teško, svatko to nosi u sebi samo što to treba aktivirati i prihvatiti odgovornost.....i onda će dobre stvari doći, pa je tako meni kod pisanja projekta pomogla Nataša Žitnik (Alfacapitalis). Bez njenih uputa, pogubila bi se. Naučila me da smo tu da pomažemo jedni drugima i da su u moj život ušli kvalitetni ljudi koji donose promjenu.

Danas upoznajem puno ljudi koji kreću s početnim kapitalom dobivenim od fondova, a došli su iz velikih sustava. Čini mi se kao da cijela jedna generacija zrelih i obrazovanih ljudi odustaje od velikih kompanija ili predstavništava i ipak započinje svoj život u poduzetništvu u Hrvatskoj. Razgovori s njima su mi potvrđivali da sam na dobrom putu i da svi prolaze iste probleme u početku. To je puno kvalitetniji život, upravljamo svojim vremenom, imamo društveni život, zarađujemo, plaćamo poreze, dajemo podršku jedni drugima i, što je najvažnije, svi zajedno rastemo. U jednom trenutku to prestaje biti posao i postaje moj život u kojem uživam, ona punina života koju tražimo. Skupa sa svim problemima koje to nosi. Shvatili smo da možemo jedni drugima pomoći u tome i da ti se uvijek na putu nađe netko tko ti baš treba. Važno je biti vani i među ljudima.

Logoterapija pita: što mogu napraviti za život, a ne što život može napraviti za mene.

U školi učimo da se samo uspjeh nagrađuje, a da je neuspjeh sramota. Pa naša djeca postaju perfekcionisti i zatvaraju se u sebe. I boje se nečeg što ima neizvjestan ishod ili što nije uvijek „ugodno“. Ali dio fenomena ljudskog postojanja je i sposobnost vjere. Vjere u sebe, vjere u dobar ishod. Ali, i neuspjeh definira naš život, pa ga okrene u drugom smjeru. To je isto u redu, naučili smo lekciju i idemo ponovno, iz početka, na novi, bolji način. Svi znamo na kognitivnom nivou da je rizik dio života, a ipak bježimo od njega. Ima u psihoterapiji i za to rješenja.

Roditelji s kojima sam radila, odmah su dolazili i s vrata govorili: „kriv je sustav, škola, društvo, mediji“...ali smo onda radili upravo na tome da prihvatimo da sami sebi prvo pomognemo, tako da ćemo sagledati situaciju iz drugog kuta, dati novi smisao situaciji, pa će se i drugo presložiti. Tako je i bilo. Neki se ne bi više vratili na razgovore, ali to je pitanje izbora i prihvaćanja odgovornosti. Oni koji su ostajali i radili, imali su dobre rezultate. 

SEEbiz: Želite pokrenuti još dvije udruge?

Bonetti: Planiram pokrenuti dvije terapijske grupe.  A surađujem s dvije udruge s kojima radim logoterapiju i pomažem im svojim iskustvom u radu na projektima. To mi je dovoljno. Opet rastemo svi skupa, ja kroz njih, oni kroz ono što rade. Svi zadovoljni. A dolaze nove ponude i novi upiti. 

SEEbiz: Diplomant ste Studija logoterapije. Logoterapija Vam puno toga znači u životu i želite ju implementirati u rad udruga. O čemu je riječ?

Bonetti: Logoterapija je došla u okviru projekata Udruge Nikolina pažnja. Pokazala se potreba na projektima da se osmisli inovacija za projekte i olakša korisnicima shvaćanje duhovne dimenzije u nama: ljubav, snaga, vjera, hrabrost, povjerenje, shvaćanje da mogu izabrati svoj život, da nisam samo pasivni promatrač i žrtva... Dolazili su ljudi koji su postavljali pitanja i ja nisam znala povesti razgovor. Shvatila sam koliko im je to bitno jer sami ne mogu pronaći odgovore i koliko im treba dobar sugovornik. 

A najvažnije je što sam shvatila da to ne može biti svatko.  Kad sam se povukla od svijeta na neko vrijeme, pročitala sve što sam mogla naći, a da se ticalo logoterapije, duhovnosti ili psihologije. 

Kako logoterapija predstavlja interdisciplinarni pristup psihoterapiji, uzela sam si vremena da proučim i druge metode psihoterapije da bih razumjela razlike i iskoristila ono što mi je korisno u logoterapijskom savjetovanju. Logoterapija prilazi svakom pojedincu kao posebnoj individui s različitim sklonostima i mogućnostima i baš zato je bitno poznavati razne tehnnike psihoterapije – ne odgovara svima isti pristup.

Posjećivala sam sva predavanja u gradu na koja sam mogla otići i tako sam, učeći, došla do suradnje s profesoricom psihologije (BKT). Učila me o  razlikama u psihoterapijskom pristupu, a poslije mi je pomogla u pisanju curriculuma za Trening asertivnosti. 

Sviđalo mi se i što sam naučila o transakcijskoj analizi, pa koristim neke njihove metode. Do ljeta se nadam prvom EU certifikatu za TA101. Nakon toga sam surađivala s psihologinjom u  jednom savjetovalištu. Ona mi je bila partnerica za vođenje grupne terapije, fina gospođa,  topla, pouzdana, predana radu, puno me naučila o terapijskom radu s grupama. Sretna sam što sam je upoznala, i dalje mi pomaže i prati me. 

Ipak, logoterapija ima jednu znanstveniju stranu i ipak predstavlja moju ljubav. Danas pišem rad na temu: logoterapijski pristup smrti voljene osobe. To je tema s kojom se često susrećem i koja nosi puno odgovora za nas.

SEEbiz: Zašto nije tako crno kako se čini ili kako to mediji prikazuju? 

Bonetti: Koncentriramo se na to „loše“ i to nam šteti. Pa na kraju samo to i vidimo.  Još kad je to kolektivno, dalekosežnije su i dugoročnije posljedice. Loše stvari uvijek postoje, takav je svijet, ali treba izabrati svoj fokus. Više vjerujem da se ljudi boje slobode i dobrog, nego tamnog i lošeg. Postoje razna objašnjenja za to. 

I uloga žrtve ima svoju „vrijednost“ za onoga koji ju izabire. Kao i u priči o slobodi i pustinji, treba preživjeti pustinju kad jednom izađeš iz ropstva lošeg. Puno ljudi se vraća u ropstvo, jer tamo ima neku dozu sigurnosti.

Kako bih pomagala ljudima da nađu ono dobro u sebi, kad bih ja sama vidjela samo ono loše? Naravno da treba raditi na promjenama i biti svjestan negativnih stvari da ih popravimo. Problemi i strah su oduvijek postojali, ali se sadržaj mijenjao kroz stoljeća. Nikad nije dobro vrijeme. Kad se stalno žalim, opet se sve vrti oko mene, a duhovnost i logoterapija vrlo jasno potežu crtu u takvim stanjima – to je neprihvatljivo i odgovori su u nadilaženju samog sebe i izlasku iz toga. 

Promjene dolaze kad svatko krene od sebe. Ne možemo promijeniti druge, ali možemo promijeniti sebe, pa će se i druge stvari oko nas promijeniti, to je pravilo. Stavljanje svih nas u ulogu žrtve ne pomaže nikom da se pokrene.

Posljednjih par godina u poduzetništvu nikad nisam imala problema s državom. Nikad ne stojim u redu niti se svađam sa službenicima. Kad nešto trebam, nazovem, pitam, pripremim i idem dalje. Nitko nije bio bezobrazan prema meni, lijen, odbio uslugu ili me prevario. 

Isticanjem samo i isključivo lošeg to je svojevrsno pitanje podijeljene odgovornosti. Činjenica je da bi mi i drugdje bilo teško, da odem iz Hrvatske.  U tom smislu dobila sam upit da govorim ljudima o asertivnosti na poslu, s obzirom da ljudi imaju problema s agresivnim kolegama ili submisivnim pasivnim radnicima, koji ne ostvaruju puni potencijal ni za sebe ni za kompaniju. To su univerzalni problemi i na njih ćemo naletjeti i radeći u drugim državama. Činimo svijet boljim radeći na sebi, svatko tko se pokrenuo već je napravio malo bolji svijet. Onda to možemo i doma.

SEEbiz:  Pokrenuli ste svoju web stranicu, pišete kolumne...?

Bonetti: Veselila sam se remakeu web stranice, treba biti pristupačnija ljudima, biti aktivnija, čišća nego prije.  Nova ekipa super funkcionira, kužimo se, svi su pozitivni i jako dobro ide. Sve se rješava brzo i lako. Javljaju se ljudi, komentiraju, pišu, predlažu. Htjela sam da sve bude jednostavno, što napokon jest.

Pisala sam o onome na što su me nadahnuli ljudi s kojima sam radila ovih godina. Uvijek sam u tome našla neku pouku za sebe, neku novu spoznaju. Pišem i neke stvari za druge.

Stavila sam dio na webu gdje oni koji požele mogu napisati svoj kratki osvrt na susrete i nazvala ga „zaljubljeni u život“. To je onaj moment kad u razgovoru osoba nađe svoj put i kad joj se lice ozari.  Daleko se može stići malim koracima. „if you want to go fast, go alone. If you want to go far, go together.“

Tagovi: Nika Bonetti, logoterapija, poduzetništvo, Nikolina pažnja, Nataša Žitnik, Alfacapitalis
PROČITAJ I OVO
Damir Vanđelić ušao u proizvodnju maslinovog ulja i voća
NOVI ISKORAK
Damir Vanđelić ušao u proizvodnju maslinovog ulja i voća
ROVINJ - Uz cestu Rovinj – Bale, nasuprot sela Čubani, na osunčanoj padini prema moru predjela Valade, prostire se jedno od najvećih istarskih poljoprivrednih kompleksa.
Gucci slavi stoti rođendan
OBLJETNICE
Gucci slavi stoti rođendan
FIRENZE - Modna kompanija Gucci koju je prije gotovo jednog stoljeća osnovao talijanski biznismen i modni dizajner iz Firenze, jedna od najvećih na svijetu, slavi 100 godina postojanja.
Mtel je namjeravao kupiti i KTV E-G-E iz Doboj Juga, ali je odustao
ODUSTAJANJE
Mtel je namjeravao kupiti i KTV E-G-E iz Doboj Juga, ali je odustao
BANJA LUKA - Konkurencijsko vijeće BiH je obustavilo postupak u vezi sa prijavom koncentracije koju je još prije dvije godine podnio Mtel a.d. Banja Luka za sticanje potpune kontrole nad privrednim subjektom "KTV E-G-E" d.o.o. Doboj Jug, objavljeno je.
Dug bolnica udvostručen u posljednjih godinu dana
LIJEKOVI
Dug bolnica udvostručen u posljednjih godinu dana
ZAGREB - Pritisak veledrogerija i farmaceuta na hrvatsku Vladu nije slučajan jer se ovih dana dovršava prijedlog rebalansa proračuna za ovu i državne potrošnje za iduću godinu i, ako se sada ne nađe novac za dug, neće ni poslije.
Potonuli prihodi Budvanske rivijere, plata smanjene 15%
TEŠKA GODINA
Potonuli prihodi Budvanske rivijere, plata smanjene 15%
BUDVA - Prihodi većinski državne hotelske grupe (HG) Budvanska rivijera od januara do kraja septembra ove godine manji su za 17,5 miliona eura, odnosno 87 odsto, dok je broj ostvarenih noćenja za 86 odsto manji nego u istom periodu lani.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE