GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Weiss: Antisemitizam cvjeta u javnosti, posebno na internetu

Weiss: Antisemitizam cvjeta u javnosti, posebno na internetu
INTERVJU
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 27.01.2015 / 20:02
Autor: Domagoj Margetić
INTERVJU - Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, već smo tradicionalno razgovarali sa Ljubom R. Weissom, predsjednikom Židovske općine Virovitica, piscem, novinarom i publicistom.

SEEbiz: Ovih dana obilježavamo 70 godina od oslobođenja Auschwitza, što je svakako prilika za iskazivanje pijeteta prema žrtvama, ali i svojevrsnu inventuru aktivnosti suzbijanja antisemitizma, neofašizma i edukaciju o Šoah. Čini li se u Hrvatskoj dovoljno u tom smislu? Postoje li pomaci u pozitivnom ili negativnom smislu?

Weiss: Prvo, želim zahvaliti portalu SEEbiz što se preko Vas javlja sa pitanjima povodom Međunarodnog dana Holokausta odnosno interesirajući se za obilježavanje 70 godina od oslobođenja Auschwitza jer upravo ove godine navršava se 70 godina od tog povijesnog dana (27.01. 1945. – 27.01. 2015.). Iskazivanje pijeteta u Hrvatskoj prema svim žrtvama ratnog nasilja, nažalost, često se odvija u sjeni dnevno - političkih događanja pa evo, i u Hrvatskoj kada je u pitanju ovaj okrugli datum na djelu je svojevrsna stihijnost i improvizacija. U siromašnoj zemlji gdje je većina stanovništva već sedmu, osmu godinu suočena sa egzistencijalnim brigama očekivati veliku pažnju i publicitet medija spram  70 godina od oslobođenja Auschwitza zamalo je iluzija. Nas koje je Auschwitz dotakao manje ili više izravno taj datum se itekako tiče – protekao je cijeli ljudski vijek od tada – ali eto, meni se čini kao da se to dogodilo jučer. Zašto? Jer je cijela druga polovica 20 stoljeća u sjeni je Auschwitza, sve do današnjih dana kada osim velikog Auschwitza u prilici smo komemorirati brojne  tzv. male auschwitze, a tu se onda  postavlja pitanje koliko smo i kao hrvatsko društvo i država učinili na suzbijanju  bujanja raznoraznih stereotipa i govora mržnje. Pozivajući se na slobodu govora i izražavanja dio ljudi je zloupotrebljava, zbog preopterećenosti sudova, ali i nedovoljne političke osviještenosti neonacizam, neofašizam pa i neousaštvo kao njihov derivat, prolaze kao nešto oko čega se ne treba posebno uzbuđivati. Što se tiče edukacije o Holokaustu pokušajte učiniti test u Hrvatskoj: zaustavite nekog srednjoškolca ili srednjoškolku i pitajte ih što je to Auschwitz, Holokaust ili Šoah, pa ćete odmah zaključiti da se u prosvjećivanju školske mladeži  itekako zakazalo i da je društvo, posebno obrazovni sustav, u tom pogledu nedovoljno učinio i čini.

SEEbiz: Stječe se dojam kako u društvima u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, jačaju radikalno desničarske snage, grupacije, organizacije. Točnije, kako se situacija radikalizira u pogledu nekakvog novog uzleta neofašizma na ovim prostorima. Kako ocjenjujete pojave antisemitizma u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije u prošloj 2014. godini, dakle u vremenu od našeg zadnjeg razgovora?

Weiss: Gotovo je katastrofalna situacija kada se radi o  društvenim istraživanju jačanja radikalnih, tzv. desničarskih, neonacističkih, fašističkih strujanja pa i pokreta u zemljama jugoistočne Evrope odnosno državicama bivše Jugoslavije. Dominiraju političke ocjene a one mogu biti nepouzdane. Ovo što ću vam sada reći može vas iznenaditi: s obzirom na  dublje uzroke bujanja naci-fašizma (a njih je najlakše prepoznati uspoređujući zadnjih 7 - 8 godina u nas pa i u Evropi sa stanjem u Njemačkoj od recimo 1927 – izdavanje Mein Kampfa, do  1933. – dolasaka Hitlera i NSDP-a na vlast, osnivanje prvog konclogora (Dachau)) može se reći da bi na ovim prostorima bilo za očekivati jače totalitarističke tendencije odnosno bujanje grupa, grupacija, organizacija sa kukastim križem kao simbolom i idejom vodiljom. Zašto? Nezaposlenost, besparica, beznađe, apatija, dekadencija sve do pojave gladi – pučkih kuhinja, nedovršeni procesi vezano za suočavanje sa ratnim događanjima u ex-Jugoslaviji 1990 – 1995. idealno su tlo za  val  ultra - desnih i desnih skretanja, kratko, naci-fašizma. Mi u Hrvatskoj imamo čak i situaciju da je na vlasti vlada lijevog centra, dakle socijaldemokracija, koja je sasvim elegantno otvorila vrata tim desnim skretanjima. Volio bih da konačno na prostoru ex-Jugoslavije imamo rezultate ozbiljnih društvenih istraživanja antisemitizma pa da možemo od zadnjeg intervjua 27.01. 2014. do danas egzaktnije mjeriti stupanj povećanja antisemitizma, uz koji ide obično ksenofobija, rasizam te razni oblici netolerancije. Nažalost, možemo govoriti o dojmovima, a dojam je da antisemitizma od strane državica ex-Jugoslavije, dakle, državnog antisemitizma nema više nego ranije ili ga ima vrlo malo, dok on kao latentni pa i manifestni antisemitizam u javnosti, posebno onoj koju nije moguće striktno kontrolirati (portali pa i FB) bukvalno, cvjeta.

SEEbiz: Prošle godine, primjerice, mnoge su organizacije primijetile porast antisemitizma, i neofašizma u mnogim medijima, primjerice internetskim portalima, pa čak i na javnom medijskom servisu HRT-u, te nekih tiskanim medijima. Kako to komentirate?

Weiss: Mišljenja sam  da je  stanje eskaliralo na portalima, manje u tiskanim medijima i na HRT. To se posebno odnosi na kvaziznanstvene tekstove, reviziju povijesti koja nije izravni antisemitizam, ali  Židovi su prva entička i vjerska skupina koja je osjetljiva na takve pojave, i manje - više ih brzo detektira. Antisemitizam, stara bolest u novim vremenima,  manje se izražava kao „klasičan antisemitizam“, ova bolest poput epidemije bukne, pa se smiri, ali rijetko kada u potpunosti nestaje. Antisemitizam se pojavljuje često kao ksenofobija, kao govor mržnje prema nepoznatima i drugačijima, kao strah od (i)migranata, kao kolektivna fobija od  ekonomske moći Židova sve do suludih teorija zavjere gdje su Židovi često navođeni kao neki iluminati, tajna, zavjerenička društva tipa bilderbergskog i davos tipa, kao neki moćni burzovni mešetari koji su u stanju rušiti ustavne poretke, primjerice u Argentini.

Najbolji primjer u 2014. godini za pojavu antisemitizma je slučaj intervencije IDF-a u pojasu Gaze gdje smo nekoliko mjeseci svjedočili i opravdanoj kritici kolateralnih žrtvava u pojasu Gaze (djeca) ali gdje je bilo vrlo očito da se  neonacističke grupacije u nas ali u cijelom svijetu jedva čekale da svoje stereotipe prema Židovima „prilijepe“ Izraelcima. U nas se to manifestiralo i svojevrsnom medijskom blokadom onih koji nešto drugačije gledaju na rješavanje palestinskog pitanja, a nažalost, bilo je i slučajeva da su na javnoj, državnoj televiziji  iskazani neprimjereni komentari. Neka bude i njih, ali neka se omogući i nama drugima da javnosti podastremo naše argumente i naše  viđenje slučaja pojasa Gaze, jer mi, sa drugačijim pogledom želimo naglasiti samo jedno – Izrael ima pravo, kao i svaka druga suverena zemlja i  država - braniti se. Meni osobno jako je žao svakog palestinskog djeteta koje strada u pohodima izraelske vojske, ali treba pokušati razumjeti i Izraelce koji DESETLJEĆIMA žive u psihozi i frustracijama zbog paralizirajućeg straha od Hamas i džihad terorizma. Stoga, kao što radi godinama jedna naša književnica, ne treba palestinsku temu bojati u boje koje izraelsko vodstvo prikazuju kao nacističko, Gazu kao najveći konc-logor na svijetu itd. Znam reći, da je moj otac uAuschwitzu i u Dachauu imao mogućnost koristiti  bogate tržnice kakvih ima u Gazi, ne bi oslobođenje dočekao kao – kostur! Ponavljam – manje huškanja spram Izraelaca, a više konstruktivnih prijedloga za rješenje zamalo stoljetne krize na Bliskom istoku poželjnije je od snatrenja  i insinuacija o „pičkinom dimu nad Gazom“  Članci i knjige mogu se prodati i bez dolijavanja ulja na  bliskoistočnu vatru.

Neke nezgodne pojave  nisu izravni antisemitizam, ali  smetaju  većini Židova.

Volim nogomet, ali ne volim da i danas Josip Šimunić pokušava uvjeriti i javnost i sud u Švicarskoj da za DOM SPREMNI, kao skandiranje publike na taj ipak ustaški pozdrav, nisu ništa loše, tu je ta nesretna misa za ustaškog „fuehrera“ Antu Pavelića krajem svake godine, iako naše pravosuđe zna da ratni zločini ne zastrarijevaju osumnjičeni ratni zločinac u Osijeku u miru proživljava starost, sve je češća pojava da se „Židov“ piše malim slovom, pa i onda kada je sasvim jasno da se ne radi o upotrebi pojma „Židov“ kao oznake za vjersku pripadnost.

SEEbiz: Javnosti je poznato i da ste kao predsjednik male Židovske općine u Virovitici, vodili višemjesečnu bitku sa Vladom Republike Hrvatske, ali i pojedincima unutar židovske zajednice u Hrvatskoj, ne samo oko statusa Vaše općine, nego i općenito oko statusa židovske manjine u Hrvatskoj. O čemu se radilo i kako je okončan taj, uvjetno rečeno, sukob? Jesu li postignuta kakva rješenja i kakav je danas status Židovske općine Virovitica?

Weiss: Nema tajni, ali pristalica sam da o unutrašnjim nesporazumima u malobrojnoj židovskoj zajednici Hrvatske, govorimo ponajprije unutar naše zajednice, u skladu sa židovskom tradicijom. Kada se vidi da je unutar zajednice duže vrijeme nemoguće riješiti sporove, onda, ma koliko nepopolurno bilo, smatram da je naša dužnost upoznati i širu javnost sa problemima. Zakoni Republike Hrvatske vrijede jednako  za sve, od tzv. malog čovjeka do grupice  tzv. židovskih etnobiznismena u Zagrebu, ali i u ponekoj drugoj židovskoj općini. Postoje na netu članci koje sam u muci i pod nevjerojatnim pritiskom ispisao, potpisao i objavio i svatko koga to zanima može ih naći preko googla. Ne tajim ni činjenicu da Židovska općina Virovitica ima više pridruženih članova nego rođenih Židova, ali svi u Virovitici smo danas zadovoljni da je sukob i sa grupicom etnobiznismenima, ali i pojedincima u hrvatskoj vladi i drugim hrvatskim institucijama okončan ishodom u našu korist, u skladu sa važećim zakonima i ugovorimo. Židovska općina Virovitica ima  danas zaista poseban status u Hrvatskoj – koliko znam, jedina smo samostalna židovska općina u RH, i vjerujem da to neće biti prepreka da i za 2015. godinu dobijemo odgovarajuća sredstva za rad i djelovanje u ovoj godini, tim više što sredstva koja su konačno stigla na naš konto svrhovito koristimo. Da je sve to koštalo mene i vremena, nerava pa i privatnog novca ne trebam posebno isticati. Mnogi bi u tom srazu Davida i Golijata odustali, ali eto, mi nismo.

SEEbiz: Govorili ste i o neugodnostima koje ste imali u pripremi i organizaciji manifestacija vezano za obilježavanje ovogodišnjeg Međunarodnog dana Holokausta, te manifestacije koju ste kao čelnik Židovske općine Virovitica organizirali vezano za obilježavanje Dana oslobođenja Auschwitza?

Weiss: Upravo danas, 27.01. 2015. završavamo veliku većinu projekta „Auschwitz, 70 godina poslije (1945-. 2015.)“ i kako radije pišem nego odgovaram na pitanja, pa bio i ovaj meni drag intervju, nadam se da ću dobiti priliku, bar u lokalnim medijima,  podastrijeti javnosti detalje o tome kako su dvije  lokalne radiopostaje pokušale opstruirati na nečuveni način ovaj niz manifestacija koji smo organizirali i realizirali. Valja razumjeti i privatne medije, i besparicu u kojoj se nalaze, prije svega zbog  dramatične socijalno-ekonomsko-političke krize u Hrvatskoj, ali i za njih bi trebao postojati javni interes, da sad ne spominjem da sam  od javne ustanove i njena direktora doživio nešto što nisam nikada i nigdje doživio, a javnim poslovima, kao židovski aktivist i publicist, bavim se više od 40 godina, uključujući i angažmane u Austriji i drugdje. Bilo bi nekorektno ne spomenuti, s druge strane, Virovitica.net , „Prizmu“, multinacionalni magazin HRT-a, Pitomi radio i još neke medije, pa i seebiz.eu koji imaju razumijevanja i za temu Auschwitza, ali i druge tzv. židovske teme.

SEEbiz: Zadnje gotovo dvije godine vodite i moderirate internet grupu „Socijalno, jasno i hrabro Židovstvo-Jevrejstvo“, čiji ste osnivač. Kako djeluje ta grupa, jeste li zadovoljni njenim djelovanjem i učincima grupe?

Weiss: Da,  prije zamalo dvije godine osmislio sam Internet grupu „Socijalno, jasno i hrabro židovstvo-jevresjstvo“, i zajedno sa nekolicinom osoba, uglavnom Židova i Jevreja ex-Jugoslavije  pokrenuo njen rad koji svakodnevno moderiram, volonterski. Evo, od grupe od pet-šest članova, danas smo grupa sa oko 350 članova, od Hrvatske do Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije    do Izraela, Velike Britanije, Švicarske, Kanade…“razmenjujemo informacije, postavljamo linkove, fotografije… Grupa, sam naziv kazuje, ima socijalnu, istraživačku, angažiranu dimenziju, a ne na zadnjem mjestu i edukativnu. Ranije smo imali više polemika, bilo je odličnih rasprava, ali u zadnje vrijeme kao da smo svi malo posustali. Koristim ovu prilčiku da pozovem sve one koje zanima judaizam da nam se priključe, jer znam reći, mi Židovi smo bili i ostali narod knjige a u Zuckerbergerovoj eri smo narod Neta i FB-a!

SEEbiz: Aktualna tema, nakon napada u Parizu, ponovno je džihad u Europi, odnosno radikalne islamističke skupine i njihovo djelovanje u Europi. Koliko, po Vašem mišljenju refleksa džihad ima na stanje u Europi i kod nas, posebno u regiji?

Weiss: Nije nimalo dobro da se trebaju dogoditi atentati, pa i masakri u Evropi, da bi se shvatilo kolika je opasnost od džihada i terorizma ekstremnih islamističkih skupina. Mi smo mala židovska vjerska zajednica i ne bih se upuštao u političke ocjene - postoje nadležne službe koje se time bave, kao i političari koji su, smatram, dužni realno procjenjivati opasnost od ekstremista, bilo koje vrste. Regija jugoistoka Evrope oduvijek je pomalo nestabilna, a zna se u kojim sredinama je islam zloupotrebljen (dijelovi BiH, Sandžak), što je to „balkanska ruta“ za odlazak u ISIL, Siriju itd. Valja nam vrlo precizno razlikovati esktremističke grupe i grupacije od islama kao vjere, uz napomenu da svatko onaj koji ima posao, voli ga, kao i svoju obitelj, nema što tražiti na bliskoistočnim ratištima.

SEEbiz: Kako gledate na nedavne promjene u vrhu države, nakon predsjedničkih izbora? Bojite li se da bi promjena vlasti, prvo poraz Ive Josipovića i izbor Kolinde Grabar-Kitarović, a i mogući dolazak na vlast Karamarkovog HDZ-a mogao imati negativnih posljedica za manjine u Hrvatskoj općenito, a posebno za malu židovsku zajednicu u Hrvatskoj?

Weiss: Na ovo pitanje bih radije odgovorio kao publicist, a manje kao židovski aktivist. Nema nikavih sugeriranja, niti ocjena predsjedničkih izbora od strane židovske zajednice u Hrvatskoj. Mi možemo kao individue simpatizirati jednu ili drugu osobu odnosno kandidate, odnosno dužnosnika i političku opciju i da se primijetiti da ovo malo Židova u Hrvatskoj je izrazito pluralno orijentirano. Ako smijem reći, zadnji je čas da se svi u Hrvatskoj uključimo u rješavanje egzistencijalnih pitanja stanovništva, i ako je velikoj većini u Hrvatskoj dobro, onda je dobro i nama, malobrojnoj židovskoj zajednici, ostatku ostataka nekada  cvatućih židovskih općina i organizacija. Jedan sam od onih, koji, što sam stariji, zamjećujem i pojave crvenog antisemitizma, slično kao i crnog antisemitizma, totalitarnog antifašizma kao i nepriličnih izjava, primjerice, Ruže Tomašić. Uopće, sama pomisao na ukidanje nacionalnih manjina u RH je  vrlo nepromišljena, i prije spada u retoriku bircuz pijanaca nego ozbiljne evropske parlamentarke. Manjine, ne samo nacionalne, lakmus su papir za ocjenu naše demokratičnosti i stupnja tolerancije, i vidim u ovom razjašnjavanju pojmova na Tomašićkin način brzopletost i političku neosviještenost. Nadam se da će sličnu ocjenu mojoj dati i HDZ,  a posebno novoizabrana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja ipak zna međunarodne standarde i dosege u ostvarivanju ljudskih prava.

SEEbiz: Spominjete, u svojim javnim istupima, često grupicu židovskih etnobiznismena, pa i židovski medijski geto u Hrvatskoj. O čemu se radi? Tko su ti ljudi i grupe o kojima govorite?

Weiss: U svojim objavljenim člancima imenovao sam tu grupicu i ne bih ponavljao imena. Grupica je vezana za Palmotićevu 16,  u Zagrebu, i uvjeren sam da ćemo mi, mada ova agonija prilično dugo traje, naći rješenja unutar zajednice i ocijeniti tko koliko daje zajednici a ne samo koliko od nje uzima, na pomalo kabadahijski način. Kako držim da  svaka nesposobnost pojedinaca nije apstrakta i da odgovornost za opstanak hrvatskog židovstva nije mala i ne može biti predmet etnobiznisa niti bilo koje vrste trgovine, došlo je vrijeme da se, konkretno dr. Ognjenu Krausu, i njegovim podržavateljima kaže  da Zagreb u Praškoj 7 ima i danas, 15 godina nakon što je parcela vraćena Židovskoj općini Zagreb, urbanu ranu koja je zastrašujuća u svojoj praznini, tek stotinjak metara od Trga bana Jelačića. Prošle godine ponovo je aktualizirana inicijativa Goldstein-Lustig-Šalamon i po mom skromnom mišljenju svetogrđe je da taj prostor služi kao parkiralište. Socijalno-ekonomski grda su vremena za Hrvatsku i Zagreb, ali Hrvatska i Zagreb trebali bi bez odugovlačenja početi graditi na tom prostoru Židovski kulturni centar sa malom sinagogom, primjereno drugim srednjeevropskim metropolama.
   Što se tiče medijskog geta, bilo bi poželjno da se ne oglašavamo samo u Ruah Hadaša i Ha Kolu, Prizmi  i sl. već da one Židovke i Židovi koji imaju što za reći dobiju više šansi oglasiti se u svim relevantnim medijima. Eto, pro domo sua, nakon više od 41 godine pisanja i objavljivanja jedva da imam šansu  objavljivati u hrvatskim medijima pod komercijalnim uvjetima.

SEEbiz: I sam ste pisac, novinar i publicist. Kakvo je Vaše mišljenje o istraživačkom novinarstvo kod nas? Koliko, ako uopće, može istraživačko novinarstvo dati svoj doprinos u socijalno – ekonomskom oporavku društva i države? Treba li po Vašem mišljenju i dalje istraživati mračne aspekte povijesti, otvarati neke i danas tabu teme, istraživati i pisati, utvrđivati nove činjenice i Šoah, židovstvu?

Weiss: Za istraživačko novinarstvo u RH nažalost, ovog trenutka nema preduvjeta. Dijelom zbog opće krize koja umjesto da potiče preispitivanje okovanih istina dosadašnjih 25 godina lutanja bespućima, dijelom i zbog toga što je većini kolega komotnije pisati i objavljivati konformistički. Moj osobni motiv djelovanja je REVOLT, ukazivanje na  traumatična mjesta i smjerove društvenog razvoja, jer kritičnost je jedna od temeljnih oznaka židovstva.  Nije simpatično upirati prstom u pravosudne institucije i represivni aparat,  ali istine, ma kako neugodne bile za naše uho, trebaju se  znati i  javnost ima na njih pravo. Zataškavanje neugodnih činjenica nikome ne koristi, pa ni Židovima. U tom smislu i u židovstvu ne bi smjelo biti tabu tema. Šoah je jedno od najtragičnijih razdoblja židovske povijesti i kako ističemo naše junake i brojne kreativce koji su dali i daju nemjerljiv doprinos razvoju  društva,  kulture i civilizacije, tako nam valja govoriti i o našim promašajima sve do očitog zaobilaženja moralnih i etičkih zasada zapisanih jednostavnim riječima u Dekalogu i o „našim“ sitnim i krupnim, baš velikim “hohštaplerima“.

SEEbiz: Na kraju, kako vidite budućnost židovske zajednice u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije?

Weiss: Već smo nekoliko puta od 1945. „pokapali“ židovske zajednice u Hrvatskoj i u ex-Jugoslaviji, ali, eto,  još se čuje naš glas. Asimilacija Židova je posvemašnja, svijetom, i pored drugačijih proklamacija, dominiraju nacionalne države, kriza pogoduje dijeljenju i stvaranju potrebnih i još više nepotrebnih granica i barijera, najteže se prelaze one u glavama ljudi, posebno stereotipi koji su vrlo skupo koštali židovski narod u povijesti, ne samo recentnoj. 70 godina od oslobođenja Auschwitza držim pogodnim vremenom za inventure i rekapitulacije, i ako dućan ne radi, valja ga zatvoriti. Postoji i druga mogućnost – poštena inventura, objedinjavanje preostalih kreativnih snaga, konstruktivno  djelovanje u korist nas samih,  zajednice i društva i države u kojima živimo, konkretno, Hrvatske. Vrijeme, vjera i vizija na našoj su strani, ma koliko malo nas bilo, i s optimizmom valja gledati u budućnost.

SEEbiz: I ranijih godina pitao sam Vas za osobne planove. Jesu li se promijenili? Što planirate u skorijoj budućnosti?

Weiss: Planova ima,  želja ima, predaje nema, niti malodušja. Želim si intimno više discipline, uskoro dovršiti bar dvije zamalo završene knjige i tiskati ih (Auschwitz, i poslije, koji sadržava fragment dnevnika Marka Weissa, oca, logoraški broj 121 729, Auschwitz-Birkenau, zatim, Posljednji izvještaj, posljednjih Židova, povijesna studija o Židovima Virovitice i okolice,  na redu će biti druga zbirka poezije, u planu je i zbirka kratkih priča…). Želim ostati u kontaktu sa starim prijateljima, ma gdje bili, uživati u miru treće dobi, ali i miru  koji nam je svima potreban,  zatim paliti šabat svijeće i prijateljski  razgovarati još dugo vremena sa svoje dvije mace – Jaficom i Malkom).

Tagovi: Židovi, Ljubo Ruben Weiss, Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, antisemitizam, ustaštvo, pojas Gaze, Ante Pavelić, NDH
PROČITAJ I OVO
Što je uzrok nedjeljne katastrofe bitcoina?
RASPRODAJA
Što je uzrok nedjeljne katastrofe bitcoina?
NEW YORK - Bitcoin se u nedjelju srušio više od dvanaest posto i pao na najnižu razinu u tri tjedna. Bio je to i najteži dnevni pad bitcoina u dva mjeseca.
Coinbaseov CEO prodao dionice u vrijednosti 291,8 milijuna dolara prvi dan trgovine
PRODAJA
Coinbaseov CEO prodao dionice u vrijednosti 291,8 milijuna dolara prvi dan trgovine
NEW YORK - Glavni izvršni direktor Coinbasea Brian Armstrong prodao je dionice u vrijednosti 291,8 milijuna dolara prvi dan trgovine.
Britanski turisti mogli bi biti dobra vijest za Hrvatsku
PUTOVANJA
Britanski turisti mogli bi biti dobra vijest za Hrvatsku
LONDON - Sjedinjene Američke Države, Gibraltar, Izrael i Island naći će se na 'zelenoj' listi osam zemalja ili teritorija koje britanska vlada planira označiti sigurnima za putovanja od 17. svibnja, prema istraživanju koje je naručio tamošnji sektor putovanja.
Bitcoin potonuo dvanaest posto
KRIPTOVALUTE
Bitcoin potonuo dvanaest posto
NEW YORK - Najpopularnija kriptovaluta potonula je čak dvanaest posto u nedjelju ujutro.
Dionice Krke najjače od svibnja 2008.
UZLET
Dionice Krke najjače od svibnja 2008.
LJUBLJANA - Glavni ljubljanski indeks SBITOP ove je godine već zabilježio 16 posto rasta, a dionice Krke vratile su se na razinu iznad 100 eura prvi put od svibnja 2008.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE