GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Vjetroviti Hannover i sunčani Berlin

Vjetroviti Hannover i sunčani Berlin
GRADOVI I LJUDI
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 29.03.2015 / 20:28
Autor: Maša Breckwoldt Malus
KOMENTAR - Bilo bi zaista smiješno uspoređivati Hannover s Berlinom. Berlinci bi čak rekli da je Hannover “parkiralište Berlina”. Mozda zvuči malo pretjerano, ali nisu daleko od istine.

Stvarno je čudesno i za Njemačku jako iznenađujuće vidjeti koliko različitih nacija sretno živi u Berlinu i koliko je to tolerantan grad. To nisam doživjela nigdje u Njemačkoj, pa tako ni u Hannoveru. Nijemci su obično poprilično distancirajuće i oprezno raspoloženi prema nama strancima, uvijek nas gledaju s visine. Čim čuju naglasak (a imamo ga baš svi koji nismo rođeni u Njemačkoj i odmah nas skuže da smo stranci), promijene boju glasa i kao da nas počnu gledati drugim očima.

U Berlinu ne postoji taj problem. Ljudi su jednako ljubazni sa mnom, kao i sa nekim "čistim" Berlincem, koji priča berlinskim naglaskom. A berlinski naglasak je uz to i jako simpatičan i smiješan, za razliku od svih drugih užasnih i manje užasnih njemačkih naglasaka. Dovoljno je reći da u Njemačkoj skoro svako selo ima svoj naglasak!

Hannover je što se naglaska tiče iznimka, jer u tom gradu govore čisti njemački književni jezik, kakav se uči u školama. I to je jedna prednost Hannovera, tamo se jednostavno priča najljepši njemački. Osim toga, Hannover ima najljepši i najuređeniji zoolosši vrt, koji sam ikad vidjela. A kao velika ljubiteljica životinja vidjela sam stvarno puno zooloških vrtova pa znam o čemu govorim. Iako mi je žao tih životinja zatvorenih u kaveze kao u zatvoru, u Hannoveru one imaju prostora i nisu u kavezima, već žive na otvorenim površinama, koje dijele posjetitelje od njih duboko iskopanom jamom i strujom na ogradi.

No, životinje ipak izgledaju sretno i imaju prostora. Postoje i brodići kojima se može ploviti po umjetnim kanalima i prolaziti pored nekih životinja. Pored lavova baš i ne, ali pored zebri itekako da. To je pri lijepom vremenu stvarno lijep doživljaj. Sve ima svoju cijenu, tako i ulaznica za taj zoološki vrt košta visokih 25 eura. No, ovaj doživljaj vrijedi tog novca.

Hannover ima i jedno poveće umjetno jezero “Maschsee”, čije je iskopavanja naredio Adolf Hitler. I tamo je stvarno lijepo šetati. Na tom jezeru postoji i škola jedrenja, te kajaci i pedaline za unajmljivanje. U jezeru žive ogromni šarani, plivaju patkice i labudovi. Na dijelu tog jezera nalazi se naš omiljeni hannoverski restoran „Insel“ – odlična hrana uz pogled na jezero.

Posebno ugodno je sjediti tamo kad je lijepo vrijeme, jer imaju jako lijepu terasu s direktnim pogledom na jezero i novu vijećnicu. Posluga je super ljubazna, hrana izvrsna, vina dobra, ali skupa, Isplativije je doći u vrijeme ručka, nego navečer, jer navečer su i cijene više. Preporučam špagetine sa bolonjez umakom od mlade teletine posipane tartufima. Nude se i odlične slastice i torte.



Tamo smo slavili i našu svadbu u malom krugu obitelji i prijatelja i nismo ni tada ostali razočarani kvalitetom hrane i poslugom. Pored tog restorana se nalazi ekskluzivni fitness- & wellness-club “Aspria”. Prekrasno uređen i na samom jezeru, s terasom za sunčanje, plažom i bazenom. Odlični tečajevi, preuređena dvorana sa strojevima za vježbanje, restoran, kafić, dječja igraonica i čuvanje djece, raznovrsni tečajevi za djecu od baleta do kick-boxinga, masaže svih vrsta, kao i pregršt sauna i parnih kupelji. Čak u sklopu kluba postoji i hotel, gdje se mogu unajmiti sobe s pogledom na jezero. Sve u svemu vrlo ugodan klub sa prekrasnim pogledom na jezero.

Uopće je u okolini jezera Maschsee lijepa četvrt u kojoj bi bilo zgodno živjeti. Pogotovo je lijepa ulica Güntherstraße, koja je neposredno uz jezero. Samo sporedna cesta dijeli tu ulicu  od jezera. U ulici se nalaze prekrasne starinske vile i puno drveća, no cijene nekretnina tamo su prilično visoke, pogotovo za grad poput Hannovera.

U Hannoveru postoji još jedan izvrstan obiteljski restoran „Wichman“ s dugogodišnjom tradicijom i hranom kao u naših baka, a i ambijent restorana je takav – starinski stil. Čovjek se osjeća tamo kao da je došao u posjetu baki, koja je za nedjeljnji ručak pripremila svoju najbolju hranu. Starinske slike na zidu, kao i antikvitetni satovi, a najbolje od svega je što restoran ima puno manjih i većih odvojenih prostorija, koje se mogu zagrnuti zavjesom, pa se može uživati u intimnoj atmosferi. Tako smo tamo već proslavili mnoge rođendane ili jednostavno sjedili u dvoje (ili kasnije u troje, kad se rodila naša kćerkica) i uživali u privatnosti. U toplim mjesecima je milina sjediti u njihovom dvorištu, punom prekrasnog cvijeća i drveća. Super ljubazna posluga i prava domaća hrana, no cijene poprilično visoke.



Najveći nedostatak Hannovera je neugodna klima. Gotovo uvijek puše hladan vjetar ili pada kiša. Ili oboje. Mi smo živjeli u centru Hannovera, nasuprot Glavnog kolodvora i igrom slučaja bili najviši stanovnici Hannovera, živjevši na 23. katu nebodera s ogromnom krovnom terasom (250 četvornih metara). Upravo zbog tog odvratnog vremena, prekrasna terasa nije nam puno značila. Ipak, proveli smo u četiri godine, koliko smo tamo živjeli, puno prekrasnih sunčanih dana na toj terasi s pogledom na grad, roštiljali s prijateljima ili sami, ili sev jednostavno izležavali i hvatali sunčeve zrake na našoj dvostrukoj bračnoj ležaljci. Na terasi je raslo puno raznolikog cvijeća. Ugradili smo i vanjski tuš – stvarno je bila uživancija, ali, nažalost, rijetko smo mogli koristiti terasu između svibnja i rujna, zbog neprestanog vjetra i lošeg vremena.



Svejedno smo s te terase gledali fantastične izlaske i zalaske sunca. U Hannoveru, u svakom slučaju, ova je terasa bila pravi raj.

Postoji i jedna nezaboravna priča vezana uz tu terasu i onu ležaljku, koju sam prije spomenula. Jednom se iz vedra neba pojavila orkanska oluja i to takav olujni vjetar, koji je savijao biljke do poda. Mi smo baš prilegli te nedjelje, no zvižduk vjetra me natjerao da izađem iz spavaće sobe i pogledam na terasu iz koje su dopirali zastrašujući zvukovi. Odjednom spazih kako se nasa velika dupla, pa i prilično teška ležaljka uzdize s tla kao onaj krevet iz filma „Egzorcist“, zajedno s teškim kamenom, koji je položen na nju služio baš tome da ležaljka slucajno ne odleti.

Uhvatila me panika, htjedoh izaći i povući ležaljku nazad, ali snaga vjetra me spriječila u tome. Odjednom sam vidjela kako je uzdignuta ležaljka doslovno odletjela iza nebodera i lebdjela iznad krovova obližnjih kuća. Onaj kamen s ležaljke je, na sreću, pao na rub terase. Bespomoćno smo promatrali s prozora gdje će pasti. Imali smo sreće. Da je pao, mogao je vrlo lako nekome oduzeti život. Ležaljka je pala na tlo jedne od obližnjih ulica i to između parkiranog Mercedes SL-a i jednog taksija. Kakva sreća!

Suprug je otrčao po ležaljku kad se vjetar smirio. Prolaznici su vjerojatno pomislili da je neki luđak koji krade ležaljke koje padaju s neba! Otad je ležaljka s jedne strane malo savinuta, ali nije pukla i još je koristimo.

U Hannoveru je oblačno i kišno nebo bilo sasvim normalno, a neprestani vjetar, kojeg rijetko kad nije bilo, pogotovo kod nas na terasi, te česte orkanske oluje nisu bile nikakva nepoznanica.

A u Berlinu? Nisam još nigdje doživjela toliko sunca i vedrog neba u cijeloj Njemačkoj. Ovdje sam se zaista preporodila, nisam mogla vjerovati da je tako blaga klima. Prije neki dan sam doznala da je Berlin najtopliji grad u Njemačkoj. Napokon ne moram podnositi hladan vjetar. Berlin ima jako puno zelenila, šuma i parkova. Baš ovdje gdje živimo, u zapadnom dijelu Berlina koji se zove Westend (nazvala sam ga berlinski Črnomerec), famozan je svježi zrak, čisti šumski zrak, jer su gotovo nasuprot nas ogromni parkovi i šetnice pune drveća, te velika šuma.

Kvart je super, zapadni dio grada je ipak zapadni dio grada, znamo mi koji smo odrasli na Črnomercu kako je to... Budući da je Berlin ogroman grad, ipak treba malo duža vožnja busevima, tramvajima ili podzemnom željeznicom s jedne destinacije na drugu, no grad je odlično prometno povezan, pa se u 20-30 minuta dođe s jednog dijela grada na drugi. Nama treba recimo 15-20 minuta busom ili podzemnom željeznicom do Ku´damm-a – takozvanog centra zapadnog Berlina. Bus vozi do kolodvora Zoo, od kojeg ima par minuta pješačenja do Ku´damm-a.

Da, baš do onog kolodvora Zoo, koji vam zvuči poznato iz one stare šokantne knjige „Mi djeca s kolodvora Zoo“! U današnje doba taj kolodvor Zoo nije više Glavni kolodvor i nema više narkomanske populacije. Ono što je ostalo kao i u knjizi jest ona ulica, gdje se Christiane F. prostituirala: ulica Kurfürstenstraße, koja je već onda, sedamdesetih godina bila poznata kao „baby-štajg“, jer su se tamo prostituirale curice od 13-16 godina, sve redom heroinske ovisnice. Da, i danas tamo stoje mlađahne curice u kratkim hlačicama koje čekaju svoje mušterije. Pretpostavljam po izgledu da se i tu u puno slučajeva radi o ovisnicama. Sve je više Poljakinja, Rumunjki, Mađarica, Bugarki i ostalih istočnoeuropskih prostitutki. Posebno je veliki broj Poljakinja.

Vratimo se Hannoveru. Hannover ima ogromni problem s beskućnicima najgore vrste – notornim alkoholičarima i narkomanima, koji spavaju po haustorima ili nasred pločnika zamotani u prljave deke, te pored njih teku ili rijeke njihovog urina ili stoje svježe hrpice bljuvotine ili u najgorem slučaju oboje! Jednostavno, bilo je to odvratno gledati. Nisam htjela da mi dijete odrasta u takvoj okolini. Okupljalište tih likova nalazilo se u našoj neposrednoj blizini – upravo na Glavnom kolodvoru. Nikad nisam vidjela toliko smrdljivih, pijanih ili drogiranih propalica i beskućnika kao na tom kolodvoru.

U centru grada su pak bile hrpe pankera koje su ispred trgovina žicali novce. Doslovno su se zalijetali u ljude, čim bi netko izašao iz trgovine, žicali su lovu sa svojim čašicama za sitniš. Centar Hannovera je bio uvijek prepun ljudi. Mislim da je centar grada jednostavno premalen. Te dvije-tri ulice  s trgovačkim centrima i raznim trgovinama bile su vječito pune, kao i same trgovine, tako da se u kupovinu isplatilo ići samo ujutro, kada su se tek otvarale, znači oko 10, jer je kasnije značilo čekati na blagajni pola sata. Izdvojila bih robnu kuću “Mäntelhaus Kaiser” za one koji vole visoku modu, te outlet “TK Maxx”, koji drži veliki asortiman robe, od lonca do ručnika, te mušku, žensku i dječju dizajnersku odjeću i obuću. Svašta se može naći, ali ukoliko dođete radnim danom oko 10 ujutro i investirate vrijeme u “kopanje” po stvarima i isprobavanje robe. Inače, taj “TK Maxx outlet” lanac trgovina postoji u cijeloj Njemačkoj, ali nema ga u svim gradovima. U Berlinu je prisutan na više lokacija.

Berlin ionako preporučam za šoping. Ovdje postoji što vam srce želi! Obavezno posjetite prekrasnu novootvorenu “Michael Kors” trgovinu na Ku´dammu sa  vrlo simpatičnim prodavačicama. Te ogroman Nike-Shop sa odličnim, velikim izborom robe. A NE preporučam Budapester Outlet – to je trgovina na Ku´damm-u s dizajnerskim cipelama, kao “super sniženim”, a modeli su stari nekoliko godina. Svejedno, tamo ne postoje niti jedne ženske ni muške cipele ispod 200-300 €. I iste cipele stoje unutra mjesecima, pa i godinama. To je tipična trgovina za neinformirane turiste, kojima je samo bitno da su te cipele kupljene u Berlinu. Također, na Ku´dammu NE preporučam outlet “Q 200”. Samo sam jednom igrom slučaja tamo kupila odličan kaput, koji je bio super snižen, a inače je unutra stalno ista i preskupa dizajnerska roba (traperice snižene – nova cijena “samo” 450 €), a prodavačice su pravi dosadni rotvajleri koji su ti stalno za petama i silom ti žele nesto  prodati, tako da te već taj nasilni pristup otjera van.

U Hannoveru mi baš nisu "najbolje "sjeli" ni njegovi stanovnici. Bili su toliko distancirani i hladni i bilo je stvarno teško naći prijatelje. Imali smo ih svega nekoliko. Nigdje u Njemačkoj toliko distanciranih i hladnih ljudi.

U Berlinu, kao što sam rekla, žive potpuno drugačiji ljudi. Otvoreni, nasmijani, simpatični, spremni pomoći, opušteni. Osjećam se među njima skoro kao doma, skoro kao u Zagrebu.

Zagreb je moj dom i ostat će za mene najljepši i najdraži grad na svijetu. No, Berlin se sa svim svojim ljepotama popeo na drugo mjesto! A o ljepotama Berlina čitajte više u sljedećem tekstu.

Tagovi: Berlin, Hannover, Njemačka, Maschsee, restoran Wichman, Mäntelhaus Kaiser, koldvor Zoo
PROČITAJ I OVO
Nautika u srpnju dosegla 75 posto lanjskih dolazaka
VRLO DOBRO
Nautika u srpnju dosegla 75 posto lanjskih dolazaka
ZAGREB - Kako sezona odmiče, hrvatska nautika bilježi sve bolje rezultate, naročito u srpnju. Ako isključimo podatke o mini kruzerima, ukupan pad od početka godine iznosi 59 posto, dok je u sedmom mjesecu zabilježen pad od samo 25 posto.
Španjolski restoran uveo aplikaciju virtualnog konobara
BIZARNO
Španjolski restoran uveo aplikaciju virtualnog konobara

MADRID - Restoran na španjolskoj obali odlučio se na novu mjeru borbe protiv koronavirusa uvodeći aplikaciju virtualnog konobara kako bi smanjio kontakte s osobljem i rizik zaraze.

Morgan Stanley upozorava: Investitori nisu spremni na ovu promjenu
UPOZORENJE
Morgan Stanley upozorava: Investitori nisu spremni na ovu promjenu
NEW YORK - Inflacija je više od desetljeća niža od želja monetarnih vlasti. Na primjer, u eurozoni, iznosila je samo 0,4% u srpnju (na godišnjoj razini).
Pula u srpnju dosegnula gotovo polovicu lanjskog prometa
SOLIDNO
Pula u srpnju dosegnula gotovo polovicu lanjskog prometa
PULA - Za nama je udarni turistički vikend kada je u Istru ušlo više od 116 tisuća turista, a na Poluotoku ih trenutno boravi gotovo dvjesto tisuća.
Zlato na novom rekordu
UZLET
Zlato na novom rekordu
LONDON - Cijene zlata dohvatile su jutros novi rekord na poticajjima slabijeg dolara i padajućih obvezničkih prinosa.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE