Ili je to, možda, ista stvar. Naravno, mediji buju već prema afinitetima prepuni površnih analiza, no o pravoj prirodi stvari nitko nebu pričal. Republika je Srpska paradržavna tvorevina na gotovo polovici teritorija Republike Bosne i Hercegovine nastala etničkim čišćenjem i "humanim preseljenjima" stanovništva kaj su tijekom celoga rata nepodnošljivom lakoćom dogovarali crtajući granice na raznim salvetama akteri Daytonskoga sporazuma, a to je ono kaj moramo na ovu obljetnicu uvidjeti. Zapravo, dr. Ivo Goldstein na jednom je mjestu događanja na području BiH nazvao nepodnošljivom lakoćom historiciranja.
Bili smo svjedoci i "teorijama" raznoraznih političara kaj su tumačili pripadnost narodu prema obliku lubanje, Gazimestana kao najave provođenja u praksi Memoranduma SANU i Načertanija, onog popa kaj je u Saboru jurišao na Drinu..... I dok su knjige poput Antimemoranduma Miroslava Brandta brzo padale u zaborav iskaksle su raznorazne Zelene knjige i Zemlje Horvatske budeći srednjovjekovne mitove. Tri iskre neminovno dovode do požara.
Nekakva me tjeskoba uhvati u želucu dok o tome pišem jer dok smo mi tak gledali di bu zračna ili opća opasnost na liniji bojišnice se događala prava mala idila. Trgovalo se lažnim putovnicama, cigaretama, naftom, drogom i sličnim robama. I dok me povjesničari uvjeravaju kak je to na svakom ratištu normalno, zanimljivo je kakva je tek idila vladala među poglavicama zaraćenih strana.
Negdar si za rešavanje misterija povijesti kakvi su tajne pokretanja i tijeka ratova moral čekat pedeset let i više kak bi se otvorili arhivi, danas pak, u globalno vreme svjedočanstva i dokumenti mnogo brže cirkuliraju te je i s ovakve distance moguće dati jedan objektivan osvrt. Depresivne su to obljetnice, mislim svi smo svjedoci kak se Milorad Dodik šepuri po svetu ucjenjujući sve i svakoga kao neosporni gospodar ove paradržave. Već se pišu ozbiljne knjige o hrvatsko-srpskim bankama u inozemnim financijskim oazama koje su služile za privatizaciju bankovnih depozita iz sviju republika SFRJ, o trgovini teritorijem, dogovorima tko bu sad malo i di napasl, a mi kaj to vreme pamtimo, pamtimo i ministre raznoraznih strana kak isprobavaju minobacače na liniji bojišnice.
U tom je svom ludilu na običnoj salveti nastala ideja Republike Srpske. Na običnoj salveti su je, uvjerena je većina iako to ničim nije dokazano, nacrtali u lovištu Tikveš jedan bankar i jedan priučeni historiograf. Valjda onako masni od trećeg tanjura ladne prasetine i iločke graševine, u tom idiličnom srijemskom dvorcu ova su dvojica huntingtovaca postigla dogovor. Potrebno je razgraničiti katoličanstvo i pravoslavlje kako bi se krenulo u sveti rat protiv islamskoga elementa u Europi koji se ubrzano ojačavao raznorznim muđahedinima i idejom o izlasku na more. Jer, kakvi bi to pregovori bili kad nebi imali doktrinarnu pozadinu. A pozadinu su ovi gulanferi našli u knjizi Samuela Huntingtona "Sukob civilizacija".
E sad, kaj bumo s onima kaj se ne uklapaju u religiozno-nacionalno-lubalne teorije? E njih ćemo ili pobiti ili raseliti. Sve u stilu one rečenice Tanje Torbarine: "Franjo je bio takav državnik da bi čovjek pomislio kako su ga kriminalci postavili." Isti je bio neobično kooperativan prema kolegi iz huntingtovdskoga kluba, pa mu je odlučil prepustiti Bosansku Posavinu. Naravno, i to je područje trebalo naseliti pa je Slobo odlučil organizirat odlazak preko polovine srpskog stanovništva iz Hrvatske. Zapravo, kako prema toj doktrini stanovništvo i tornjevi crkava čuvaju teritorij. Kosovo je već tada de facto izgubljeno pa zašto bismo izgubili i Vojvodinu i Sandžak, mislil si je Slobo, pa je nabavil još malo Srba. General Stari si je nabavil time i malo Hrvata kaj bu ih naselil na raseljena područja. Jer kako pravdati novac za kampanju kradezeja iz Norvala ak fratri nebuju bar u Banovini Hrvatskoj, pardon Republici Herceg Bosni? Kak pravdati investiciju u kradezej ak se dio love podobnicima ne vrne kroz privatizaciju? Sve po huntingtonovskoj paradigmi kak su stanovnici nikaj drugo neg stoka kaj čuva civilizaciju. E ak su stoka, ni baš ni važno u kojem su toru.
S odmakom od dvadeset let jasno nam je kak je Republika Srpska bila minimalni cilj režima Slobodana Miloševića, dakako uz suglasnost i simpatije spomenute trojice gospodara života i smrti na ovim prostorima koji su se uz patronat nekoliko zagovornika razgraničenja civilizacija u Daytonu dogovorili priznati i legalizirati stanje na terenu. Zapravo, ovaj odmak stvara mučninu u želucu jer su ovom međunarodnom legalizacijom stvoreni uvjeti za male nacionalne legalizacije Srebrenice, Škabrnje, kažnjeničke bojne, šverca svega i svačega, pljačke, privatizacije....Uostalom i monete na ovom području nastajale su švercom starih uz svesrdnu podršku elita koje su, planski ili ne, zadržale kontinuitet kroz poslijendnjih nekoliko desetljeća.
I kaj sad? Karte su još u Daytonu podijeljene il možda bolje reći salvete i teško bu moguće napravit auzmeš tak da se Republika Srpska ukine. Brojem glasova kaj ih na izborima u jednoj državi i jednoj paradržavi Srba dobijaju tzv. naprednjaci i radikali jasno nam je kak romantični mitovi o svim Srbima u jednoj državi nisu prošlost. Također, poznavajući frustraciju Bošnjaka koji nisu izišli na more, a huntingtonovci im nisu dopustili stvoriti niti islamsku paradržavu u BiH kao i frustraciju hrvatske politike kaj joj je poradi mnogo loših odluka dovedena u pitanje egzistencija u BiH i kaj je tragičnom politikom oligarhije oko Franje Tuđmana postala najveći gubitnik rata, jasno nam je kak je trenutno, paradoksalno, paradržava nastala na etničkom čišćenju i humanom preseljenju jedno od rijetkih jamstava mira na ovom prostoru.
|
