Tko je odgovoran za krizu na tržištu žitarica?

Čak 345 milijuna ljudi trenutno prijeti glad, to je podatak Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda (UN). Cijene žitarica, koje su eksplodirale od veljače ove godine, vjerojatno će dovesti do daljnjeg rasta broja ugroženih. Zapadne zemlje kao glavni razlog za krizu vide ratnu strategiju Kremlja. Kremlj pak krivi zapadne sankcije za ovakav razvoj događaja. Osim toga, postoji mišljenje da bi se nedostatak isporuka žitarica iz Ukrajine lako mogao kompenzirati. Kritički pogled na argumente.

„Rusija je odgovorna zbog globalne krize gladi, a krivac je Putinov rat", napisao je njemački kancelar Olaf Scholz na Twitteru početkom lipnja. Slične izjave dali su i drugi zapadni političari.

Američki državni tajnik Antony Blinken rekao je da nema drugog razloga za rast cijena hrane širom svijeta osim ruske blokade ukrajinskih crnomorskih luka i ograničenja Moskve po pitanju izvoza pšenice.

Ukrajina je treći po veličini svjetski izvoznik kukuruza i sedmi izvoznik pšenice, pa su svjetska tržišta reagirala na strahovite nestašice žitarica još na početku rata: cijena kukuruza je porasla za skoro 20 posto od sredine veljače do početka ožujka, a pšenice čak 60 posto. U međuvremenu su cijene ponovno opale, ali cijene pšenice su i dalje skoro 60 posto iznad prošlogodišnje razine. Međutim, pogoršanje krize gladi nije izazvano ovom eksplozijom cijena, rekao je u intervjuu za DW Martin Frick, direktor ureda Svjetskog programa za hranu za Njemačku, Austriju i Lihtenštajn.

Broj ljudi kojima akutno prijeti glad drastično je porastao posljednjih godina - sa 150 milijuna u 2019. na 279 milijuna do kraja prosinca 2021., a sada na 345 milijuna. „Ovo je posljedica tri K, kako uvijek kažemo: konflikt, klima, kovid. A tu su još i troškovi", kaže Frick i naglašava da je rat u Ukrajini još više povećao troškove, ali su bili visoki i prije početka rata 24. veljače.

Zaključak: Kriza gladi ima različite uzroke – ratovi koji su u tijeku, klimatske promjene i pandemija korone. Rat u Ukrajini samo je dodatno pogoršao situaciju.

„Na svijetu ima dovoljno hrane i nitko nije primoran da se preda Putinu", citira BR24 (br.de) vojnog ekonomista Markusa Keuppa iz Švicarske tehničke visoke škole u Zürichu. Kao dokaz za svoju tezu, Keupp se, između ostalog, poziva na globalne zalihe hrane i udio ukrajinskog izvoza žitarica na svjetskom tržištu, koji čini oko 8,4 posto svjetskog trgovinskog volumena. To sugerira: gubitak ukrajinskog izvoza bi se mogao kompenzirati.

No, ono što se ne uzima u obzir je: „Najveći skladište žitarica na svijetu je Kina, ali ona praktično samo sudjeluje u svjetskoj trgovini kao kupac", rekao je Frick u intervjuu za DW. On također ne prihvaća argument da bi zemlje koje su do sada gotovo isključivo uvozile pšenicu iz Ukrajine i Rusije mogle jednostavno „prijeći" na druge dobavljače.

„Postoji teoretska mogućnost zamjene, ali to ne govori u prilog praktičnoj mogućnosti da se to može priuštiti", rekao je Frick, misleći pritom na ogromno povećanje cijena na svjetskom tržištu. Značaj Ukrajine kao izvoznika žitarica, nije samo njezin udio u globalnom trgovinskom obujmu, već i geografski položaj. Ovo objašnjava značaj Ukrajine kao opskrbljivača žitom, posebno za zemlje Bliskog istoka, sjeverne Afrike i podsaharske Afrike.

I još jedan važan aspekt kada se pogleda gole brojke FAO-a: Rusija je sada najveći svjetski izvoznik pšenice s tržišnim udjelom od skoro 20 posto. „Naravno, i to igra ulogu, jer Rusija može kontrolirati svoj izvoz kako joj to odgovara", rekao je Frick.

Zaključak: Gubitke zbog ukrajinskog izvoza žitarica nije tako lako nadoknaditi u pogođenim zemljama kao što sugeriraju podaci o proizvodnji, trgovini i skladištenju. Pogotovo zato što visoki transportni troškovi za isporuke iz udaljenijih zemalja čine ionako (rastuće) troškove kupovine još većim.

Ruska vlada je više puta izjavljivala da je spremna doprinijeti rješavanju prehrambene krize – pod uvjetom da Zapad ukine sankcije Rusiji. Sankcije su utjecale na cijene osiguranje brodova, plaćanja, pristup ruskih brodova stranim lukama i stranih brodova ruskim lukama.

No, „poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, uključujući pšenicu i gnojivo" izuzeti su od izvoznih sankcija. EU je to izričito potvrdila u odluci od 21. srpnja – uoči Istanbulskog sporazuma o žitu. Konkretno, navodi se da su dozvoljene transakcije nužne za kupovinu, uvoz i transport. Pored toga, ruski trgovački brodovi koji prevoze poljoprivredne i prehrambene proizvode mogu nastaviti koristiti luke u EU.

Direktor Svjetskog programa za hranu za Njemačku, Austriju i Lihtenštajn kaže da Rusija u Africi čini sve da „opravda vlastiti argument da su zapadne sankcije krive" za probleme u isporuci namirnica. „Očigledno se vodi geopolitička igra s cijenama žitarica."

Zaključak: Sankcije Rusiji nisu izričito usmjerene na poljoprivredne proizvode, kao što je EU eksplicitno (ponovno) pojasnila prošli tjedan. No, nije bilo moguće razjasniti da li sankcije i dalje u praksi utječu (i kako) na realizaciju plaćanja ili premije osiguranja.