GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Socijalne inovacije: Je li svijet spreman na odbacivanje iluzija i dogmi?

Socijalne inovacije: Je li svijet spreman na odbacivanje iluzija i dogmi?
INOVACIJE
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 10.08.2011 / 18:12
Autor: Damir Kušen, veleposlanik Hrvatske u Finskoj
KOLUMNA - Značaj inovacija u području visokih tehnologija, te njihova primjena u medicini, biokemiji i brojnim drugim područjima baziranim uglavnom na prirodnim i tehničkim znanostima danas se smatra  temeljem pozitivne gospodarske perspektive neke zemlje. Znatno manje pažnje posvećuje se, međutim, ulozi socijalnih inovacija, odnosno novih ideja, modela i koncepata koji nude optimalna i dugoročno održiva rješenja za sve složenije socijalne, gospodarske, ekološke i klimatske izazove s kojima je svijet suočen.
Da je svijet danas obilježen nizom vrlo zabrinjavajućih socijalnih trendova ne treba posebno elaborirati. Populacija raste, prosječna duljina života se povećava, omjer radnog i neradnog stanovništva sve je nepovoljniji, socijalne razlike sve su izraženije, a postotak stanovništva ispod granice siromaštva sustavno se povećava. Sve to ukazuje da postojeći socijalno-gospodarski model dugoročno nije održiv.

Proračunska izdvajanja za zdravstvo danas u SAD prelaze 23 posto BNP-a, s projekcijom daljnjeg rasta sa sadašnjih 512 milijardi USD na čak 1,537 milijardi USD 2016. godine. Isti trend slijede i izdvajanja za mirovinski sustav, odnosno sa sadašnjih 21 posto BNP-a ili 475 milijardi USD na oko 1,000 milijardi u 2016. Velika Britanija će za zdravstvo od sadašnjih 9 posto BNP-a kroz 15 godina dostići 12,5 posto BNP-a, a prema projekcijama do 2050. godine to bi moglo iznositi i 37 posto BNP-a. Većina zapadnih i europskih zemalja, odnosno liberalnih demokracija slijede isti trend. To, naravno, sugerira da bez značajnih promjena postojećeg socijalno-gospodarskog modela takav sustav jednostavno neće biti održiv. U tom kontekstu treba i gledati na značaj poticanja socijalnih inovacija, novih modela i rješenja koja će suvislo, održivo i odgovorno pristupiti rješavanju ključnih pitanja koja nam se svima nameću.       

Pretpostavimo li da je investiranje u stjecanje novih znanja, kvalitetnije obrazovanje i proces cjeloživotnog učenja vjerojatno najbolji putokaz kojim svijet treba ići, statistika nacionalnih proračunskih izdvajanja, na žalost, djeluje prilično depresivno. Tako SAD iz proračuna za 2011. godinu izdvajaju za obrazovanje oko 130 milijardi USD, odnosno šest puta manje nego za mirovinski sustav i četiri puta manje nego za zdravstvo. Depresivnije od toga je samo pogledati daljnje projekcije koju ukazuju da bi izdvajanja za obrazovanje  u slijedećih pet godina uglavnom mogla stagnirati. Istovremeno, izdvajanja za nezaposlene bi se u tih pet godina prepolovila, sa 135 milijardi USD-a na samo 60.

Konačno, cjelokupni globalni financijski model, koji u posljednje vrijeme sve ozbiljnije prijeti mogućim slomom, u velikoj se mjeri temelji na prilično bizarnom modelu bankovnog poslovanja kreiranjem novog novca metodom kreditnog zaduživanja, a bez realne osnove novo-formiranih vrijednosti koje bi pratile porast fiktivne novčane mase. Tako je s posljednjom ekonomskom krizom i recesijom posljednjih godina svijet spoznao kako je dominantni ekonomski model hiper-kreditirane potrošnje bez realnih temelja dugoročno neodrživ i dovodi u konačnici do gospodarskog sloma. Da ne postoje nedodirljivi u tom kancerogenom modelu financijske iluzije najbolje pokazuje i posljednji primjer prijetnje bankrotom i snižavanja kreditnog rejtinga vodeće ekonomije svijeta. U vrhu popisa zemalja s najvećom negativnom proračunskom bilancom, ironično, čak je pet zemalja članica G7 - najrazvijenijih svjetskih ekonomija. Globalna povezanost i međuzavisnost gospodarstva krizu u jednoj zemlji ili regiji vrlo brzo prelijeva na sva ostala područja. Znamo li da zemlje G7 stvaraju preko polovice globalnog nominalnog BNP-a jasno je da se njihova gospodarska situacija reflektira i na cijelo svjetsko tržište.

Nordijske zemlje, uz Njemačku, Švicarsku, Nizozemsku, Austriju i Luksemburg predvode europsku ljestvicu država s najpozitivnijom proračunskom bilancom, pokazujući i na tom primjeru kako bi nacionalna potrošnja morala biti u okviru zarađenih iznosa. Sve su češća i njihova upozorenja, posebno zemljama u okvirima eurozone, da pogrešno vođenje državnih financija ne može više ići na teret onih zemalja koje tome pristupaju s više odgovornosti. Disciplinirana javna potrošnja uz zadovoljne građane, državnu i lokalu upravu još uvijek je, međutim, prilično nedostižan cilj i bez poznatog ili nekog inovativnog rješenja.   
 
Socijalne inovacije, naravno, ne podrazumijevaju samo efikasne revolucionarne ideje promjene globalnih ekonomskih modela, već su prisutne i u našoj svakodnevnici na poslu na kojem radimo ili u društvenoj sredini u kojoj živimo. Upravo je to i pravi smisao nove strategije društvenog razvoja usmjerenog na poticanju kreativnosti i inovativnosti. Svaka organizacija mogla bi biti učinkovitija, svaki koncept korištenja ljudskih resursa mogao bi biti istovremeno i humaniji i kvalitetniji. Sustavi u pojedinim uslužnim djelatnostima mogli bi biti transparentniji, jednostavniji i draži njezinim korisnicima. Kvalitetnija prometna regulacija u gradovima, efikasniji zdravstveni sustav, bolji sveučilišni programi i modeli financiranja obrazovanja, produktivniji poslovni sustavi te bolji inkubacijski centri i tehnološki parkovi, racionalniji sustav energetske potrošnje, samo su neki od primjera u kojima socijalne inovacije imaju sve značajniju ulogu.     

Veliki broj potencijalno korisnih socijalnih inovacija, na žalost, nikada ne uspijeva zaživjeti. Uspješna socijalna inovacija imat će realnog utjecaja jedino ako pronađe put između brojnih prepreka koje koče realizaciju njezinih punih potencijala. Tako se prepreke kreću od nedostatka interesa onih institucija koje su ključne za njezinu provedbu, čestog otpora svih koji se protive bilo kakvim promjenama, preko nedostatka financijske konstrukcije neophodne u inicijalnoj fazi implementacije nove strategije, modela ili koncepta rada, odnosno novog načina organizacije neke institucije, tvrtke ili skupine ljudi.

Upravo u tome leži i jedna od ključnih razlika između tehnoloških i socijalnih inovacija. Naime, često zahtjevne promjene ponašanja, životnih ili radnih uvjeta te međuljudskih odnosa, u pravilu nailaze na nepovjerenje i otpor onih na koje se te socijalne inovacije odnose. Za razliku od njih, tehnološke inovacije najčešće nude odmah vidljive pogodnosti, uglavnom ne dovode u pitanje postojeće društvene ili grupne odnose, ne traže osobite promjene ponašanja i lakše se prihvaćaju od strane korisnika. Naravno da je kroz povijest bilo poprilično primjera ignoriranja i protivljenja novim revolucionarnim tehnologijama, no to je protivljenje bilo često inicirano ili od strane neznanja, straha od gubitka posla, ili pak od strane onih koji su uvođenjem novih tehnologija gubili svoje dominante monopole, a time naravno i profit. Danas, kada su praktički sve relevantne informacije dostupne svima preko interneta i raznih socijalnih mreža, prednosti i nedostaci uvođenja novih tehnologija pod značajnim su povećalom javnosti i teže ih može kočiti neka manja skupina ljudi temeljem svojih partikularnih interesa.

Današnje tehnološke inovacije u značajnoj mjeri su usmjerena ka podizanju kvalitete života, zdravlja, komunikacijskih mogućnosti, multimedijalnih iskustava, ili pak povećanja kvalitete pojedinih proizvoda i usluga i samim time javnost ih, naravno, lakše prihvaća.     

Pojedine vlade i relevantne međunarodne organizacije različitom su dinamikom uključivale pitanje socijalnih inovacija kao prioritete u svoje strategije i planove rada i razvoja. Ključni skup koji je po mnogima inicirao široku raspravu o potrebi redefiniranja modela globalne ekonomije i postojećeg socijalno-ekonomskog modela bila je sada već povijesna UN konferencija o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru 1992. godine na kojoj je usvojen temeljni dokument  ”Agenda 21” koja jasno definira smjernice i ciljeve kojima svijet treba težiti ka dugoročno održivom ekonomskom, društvenom i ekološkom razvoju. Slijedeći značajni UN Milenijski samit održan u New Yorku u rujnu 2000. godine postavilo je temeljne milenijske razvojne ciljeve kao prioritetne nacionalne obaveze, sa jasnom poruke potrebe radikalne transformacije društva i postojećeg modela društvenog i gospodarskog razvoja, a na temeljima pravde i jednakosti, borbe protiv siromaštva i masovnih epidemija, ekološke osjetljivosti i prijelaza na obnovljive izvore energije, te održivog gospodarskog razvoja. Socijalne inovacije kao novo-prihvaćeni koncept postale su tako dio nacionalnih strategija razvoja velikog broja zemalja, a postojeći model industrijskog razvoja postao je očito neadekvatan, te svoje mjesto prepustio postupnoj izgradnji novog koncepta društva znanja.    

Američki predsjednik Obama neposredno nakon izbora uvodi i značajnu novinu uključivanja uglednih znanstvenika iz raznih područja u kreiranje razvojnih strategija, ali i novih efikasnijih modela rada američke administracije. Unutar Bijele kuće osnovan je i posebni Ured za socijalne inovacije kako bi se što bolje integrirali potencijali javno-privatog partnerstva u provedbi brojnih socijalnih, ekonomskih i ekoloških programa. Odbor za znanost Donjeg doma britanskog parlamenta u svom izvještaju iz 2009. godine preporučuje da u svakoj modernoj vladi danas svoje mjesto mora imati i ugledni znanstvenik s timom neovisnih stručnjaka.

Nordijske zemlje ponovo predvode u popularizaciji znanosti, a Finska prva uvodi integralni nacionalni inovacijski sustav u kojem značajno mjesto imaju i socijalne inovacije. Europska komisija u svojoj ”Inovacijskoj strategiji” poseban značaj pridaje i socijalnim inovacijama, a u strategiji ”Europa 2020” posebno ukazuje na socijalne aspekte društvenog razvoja. U petom Okvirnom programu niz projekata odnosi se upravo na poticanje socijalnih inovacija, sugerirajući alternativne modele razvoja lokalnih zajednica. OECD sve više pozornosti pridaje i poticanju socijalnih inovacija i novih modela razvoja, kako svijeta u cjelini, tako i održivog razvoja lokalnih zajednica. Posljednjih godina u mnogim zemljama osniva se sve više centara ili instituta za socijalne inovacije, a pojedine vlade dobivaju i nove inovacijske ministarske resore. Logika povezivanja i umrežavanja kreativnih pojedinaca i njihovo povezivanje s onima koji njihove ideje mogu uspješno realizirati pokazala se kao vrlo učinkoviti model.

Na 4. Globalnom forumu o inovacijama i tehnološkom poduzetništvu održanom u Helsinkiju početkom lipnja 2011. godine, predstavljajući hrvatski inovacijski sustav te ukazujući na značaj socijalnih inovacija, uvidio sam koliko su velike razlike između pojedinih zemalja u prihvaćanju i kreiranju novog modela održivog razvoja utemeljenog na inovacijama i znanju. U razgovoru s potpredsjednikom Svjetske Banke za financijski i privatni sektor Janamitra Devanom koji je vodio Globalni forum upravo je naglašena neophodna isprepletenost tehnoloških i socijalnih inovacija, posebno kao efikasnog ekonomsko-socijalnog modela zemalja u razvoju.

Socijalne inovacije biti će efikasne ako imaju akcijski potencijal i snagu promjene nekog segmenta organizacije života i rada ljudi, načina poslovanja, odnosa prema prirodi i energetskim resursima, ali i odnosima javne uprave prema građanima ili pak međusobnog odnosa ljudi. Možda je za razumijevanje tog koncepta najbolja jednostavna definicija po kojoj se pod socijalnim inovacijama podrazumijevaju sve dobre ideje koje donose neku korist društvu, formalnim i neformalnim organizacijama ljudi. Naravno da one mogu dolaziti od svih pojedinaca, organizacija ili grupa i u tome je njihova osobita moć. Zato je i važno potaknuti jačanje kulture inovacija i stvaralaštva, jer kreativnost se ne očituje samo u izumima i razvoju novih tehnoloških rješenja što je u konačnici ipak privilegija malog broja ljudi, već i u svakodnevnim rješenjima bolje organizacije života i okoline u kojoj radimo.

Socijalne inovacije često mijenjaju percepciju, stavove i ponašanje ljudi što ih pak čini često teško provedivim. Činjenica je, međutim, da stare dogme zaista ne nude sigurnost i prosperitet. Primjeri mogućih ekonomskih kolapsa i onih koji su u percepciji velike većine uvijek bili sinonim gospodarske moći uvelike će promijeniti neke temeljne stavove o svijetu u kojem živimo. Dinamika i stalne promjene ne dopuštaju više nikome luksuz statičnosti i iluziju trajne veličine ili blagostanja. No pitanje je da li je svijet spreman za kopernikanski obrat i redefiniranje nekih temeljnih postavki na kojima počiva cjelokupni socijalno-ekonomski, financijski, ali i politički sustav.

Gospodarske krize, nezaposlenost i osjećaj nepravde i bespomoćnosti snažan je pokretač socijalnih akcija i sve masovnijeg nezadovoljstva u nekim zapadnim liberalnim ekonomijama. Posebno se opasnim čini odbacivanje koncepta multikulturalizma i traženje krivca u onima koji se po nečemu od nas razlikuju. Istovremeno, u zemljama u kojima je još na snazi totalitarni politički sustav, odlučnost mladih generacija bez životne perspektive, glad i siromaštvo pokrenuli su posljednjih mjeseci val eksplozivnih pobuna s ciljem svrgavanja postojećih režima. Teško je, međutim, reći da je u tim pobunama prepoznata i neka koherentna politička platforma i jasnija vizija prosperitetnije budućnosti. Dosadašnji dominantni model iskrivljene liberalne ekonomije utemeljen na postojećem financijskom konceptu hiper-zaduživanja bez posebnog razmišljanja o posljedicama, doveo je u pitanje do sada utjecajan image i percepciju potrošačkog blagostanja i u mnogočemu prestao biti uzor onima koji se tek obračunavaju s totalitarizmom. Svijet danas zaista treba neupitne pozitivne modele kao jasne i prepoznatljive putokaze za mnoge zemlje. Upravo je u tome i značaj aktiviranja kreativnog potencijala svih koji svijet oko nas mogu učiniti boljim i poštenijim.    
    
Ulice sve većeg broja gradova sugeriraju da je strpljenje ljudi, posebno nekih novih generacija pri kraju. Da li će mudrost onih koji odlučuju prepoznati pozitivni potencijal socijalnih inovacija i pokrenuti postupne, ali vidljive promjene prema boljem, pravednijem i prosperitetnijem društvu, ili će ignoriranje potrebe za promjenama dovesti do ”spontanih socijalnih inovacija” koje nam svima uistinu najmanje trebaju.   

Tagovi: socijalne inovacije, tehnološke inovacije, inovacije, financijska kriza, eurozona, deficit, proračun, nordijske zemlje, Barack Obama, Ujedinjeni narodi, OECD
PROČITAJ I OVO
 Cijene nafte stabilne iznad 77 dolara
CLOSING BELL ZSE
 Cijene nafte stabilne iznad 77 dolara
LONDON - Cijene nafte na međunarodnim tržištima u petak su se stabilizirale iznad 77 dolara budući da je prva dražba državnih zaliha u Kini neutralizirala utjecaj globalnih poremećaja u proizvodnji i smanjenih zaliha.
Zagrebačka burza: Indeksi na kraju tjedna s različitim predznacima
CLOSING BELL ZSE
Zagrebačka burza: Indeksi na kraju tjedna s različitim predznacima
ZAGREB - Na Zagrebačkoj burzi Crobex indeksi u petak su završili trgovanje s različitim predznacima, uz nešto niži promet nego dan ranije, a u fokusu investitora ponovno je bila dionica Spana, čija se cijena spustila na 200 kuna.
HPK: Stočarski sektor pred urušavanjem zbog visokih troškova
PROBLEMI
HPK: Stočarski sektor pred urušavanjem zbog visokih troškova
ZAGREB - Predstavnici Hrvatske poljoprivredne komore su upozorili da je stočarski sektor pred urušavanjem, razmjeri šteta u stočarstvu kreću se od 1,5 do 2 milijarde kuna, zbog čega traže od Vlade i resornog ministarstva donošenje hitnih mjera.
Pad proizvodnje mlijeka, prirast goveda, ovaca i koza
PAD
Pad proizvodnje mlijeka, prirast goveda, ovaca i koza
ZAGREB - U Hrvatskoj je 2020. godine porasla proizvodnja goveda, ovaca i koza, dok je nastavljen pad proizvodnje mlijeka, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Evergrande nije platio, neizvjesnost među investitorima raste
PRIJETI PROPAST
Evergrande nije platio, neizvjesnost među investitorima raste
PEKING - Evergrande nije ponudio bilo kakve informacije o tome je li platio dospjelu tranšu obveznica.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE