GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Slučaj Komadina: Kadrovi Kukuriku koalicije kao kontinuitet HDZ-ovih kadrovskih križaljki

Slučaj Komadina: Kadrovi Kukuriku koalicije kao kontinuitet HDZ-ovih kadrovskih križaljki
POZADINA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 09.04.2012 / 18:24
Autor: Domagoj Margetić


KOLUMNA - Slučaj Komadina jedan je od simptoma sindroma katastrofalne kadrovske politike koju od samog početka provodi Vlada Zorana Milanovića, ili Vlada koju vodi tandem Radimir Čačić – Slavko Linić, kojima Milanović očito služi kao dobar smokvin list iza kojeg kriju svoje prave namjere.
Istina, moglo se to vidjeti od trenutka preuzimanja vlasti, no nakon sto dana Vlade sasvim je izvjesno kako se kadrovska politika Kukuriku koalicije, zapravo, ni najmanje ne razlikuje od kadrovske politike HDZ-a. HDZ smo, doduše, svi, uključujući mene godinama optuživali da svojom kadrovskom politikom provodi političku, kadrovsku korupciju.

Sada, pak, o istim takvim kadrovskim rješenjima Kukuriku koalicije nitko ozbiljnije ne progovara niti riječi. A radi se o istom receptu kadroviranja u državnim institucijama i poduzećima, receptu po kojem je kriterij političke podobnosti i ispunjavanja političkih, koalicijskih, kadrovskih kvota bitnije od stručnih kvalifikacija, referenci i kompetencija ljudi koji dolaze na određena radna mjesta kako u državnoj upravi, tako i u javnim poduzećima i poduzećima u većinskom ili djelomičnom vlasništvu države.

Jedan od radikalnijih primjera kontinuiteta HDZ-ove kadrovske politike je slučaj Slavice Pezer Blečić u Ministarstvu financija. Radi se o osobi koja je u vrijeme Ive Sanadera i Ivana Šukera bila postavljena za šeficu Deviznog inspektorata Ministarstva financija, koji je u trenutku kada je Pezer – Blečić preuzela dužnost, vodio više istraga o kriminalu u poslovanju Hypo Alpe Adria Grupe. Nekoliko godina ranije, 2001. godine u Deviznom inspektoratu formiran je i spis nazvan Dosje Hypo, a istrage su na inicijativu deviznih inspektora nastavljene od 1999. sve do 2004. godine, kada je Ivan Šuker, na izričiti zahtjev Ive Sanadera i Andrije Hebranga zatražio obustavu svih istraga protiv Hypo Grupe i uništavanje dokumentacije u Deviznom inspektoratu, točnije uništavanje tzv. Dosjea Hypo. Taj prljavi posao za Sanadera i Šukera odradila je upravo Slavica Pezer Blečić, koja je zabranila deviznim inspektorima daljnju istragu u predmetu Hypo, zatražila da joj inspektori predaju svu dokumentaciju iz svojih istraga, nakon čega je naložila u dogovoru sa Sanaderom i Šukerom uništavanje cijelog spisa Hypo.

O tomu sam nekoliko puta dao iskaz i Državnom odvjetništvu, kojem sam u travnju 2008. godine predao cijeli tajni Dosje Hypo Ministarstva financija Republike Hrvatske, a primjerak koji se našao kod mene predstavljao je jedini preotali originalni primjerak ovog spisa, nakon što je Pezer Blečić od inspektora preuzela i uništila svu dokumentaciju u samom Ministarstvu. Ukratko, Slavica Pezer Blečić akter je HDZ-ove Afere Hypo i pomagala je u Sanaderovom i Šukerovom prikrivanju cijele afere, te je po njihovom nalogu zabranila istragu Deviznog inspektorata o sumnjivim poslovima Hypo Grupe i pranju novca preko tajnih računa. Štoviše, jedna od djelatnica Deviznog inspektorata dobila je otkaz na zahtjev Slavice Pezer Blečić jer je odbila prikrivati Aferu Hypo. Usprkos tome, usprkos činjenici da su najviši dužnosnici SDP-a sasvim sigurno o ovome imali izravna saznanja, SDP-ov ministar financija Slavicu Pezer Blečić u Ministarstvu financija unaprijedio je na dužnost šefice jednog sektora, koji se odnosi na djelatnost iz područja financijskog inspektorata i financijskih kontrola i nadzora. I, kao da to nije bilo dovoljno, ista je dobila i mjesto u Nadzornom odboru državnog poduzeća APIS IT.

Dakle, umjesto da se ulogom Slavice Pezer Blečić u HDZ-ovoj vlasti, posebno u prikrivanju Afere Hypo, bave nadleže istražne institucije, SDP-ov ministar Linić dao joj je i u Kukuriku vlasti visoki i povlaštenu poziciju, sa jednim od najviših koeficijenata u Ministarstvu financija. Ovakvim Linićevim postupkom ogorčeni su i brojni SDP-ovci unutar samog Ministarstva koji mi se već danima obraćaju u vezi sa slučajem Slavice Pezer Blečić, a koji su očekivali da ista nakon promjene vlasti bude barem degradirana sa dosadašnjih položaja, ako ne i kazneno procesuirana zbog prljavih poslova koje je odrađivala za Sanadera i Šukera.

Za mene je ovaj slučaj Linićevog kadroviranja, uz već poznate slične slučajeve u Čačićevom resoru, ili pak kadroviranje najkorumpiranijim HDZ-ovim kadrovima u Ministarstvu uprave, resoru Arsena Bauka, bio vrlo ozbiljan indikator kako kadrovska politika Kukuriku koalicije predstavlja samo kontinuitet HDZ-ovih kadrovskih križaljki, koje su sustav državne uprave u Hrvatskoj pretvorile u leglo političke političke mafije i kadrovske korupcije.

Međutim, postojali su u toj istoj Kukuriku vlasti i ljudi koji su svoje obećanje o promjeni prije svega modela i načina funkcioniranja javne vlasti namjeravali i na ministarskoj razini provesti u djelo. Jedan od takvih, doduše vrlo rijetkih, primjera u Kukuriku koaliciji svakako je bio i bivši primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, čelnik primorsko-goranskog SDP-a, jedne od najjačih i po članstvu najvećih SDP-ovih organizacija. Primorsko-goranski SDP, kojem je Komadina na čelu po nekim podacima obuhvaća čak trećinu ukupnog članstva SDP-a, tako da i pozicija Zlatka Komadine u SDP-u nije tek pozicija jednog u nizu stranačkih političkih činovnika, kao što su to recimo Maras ili Bauk, tek dio stranačke mašinerije, koji ovise o podršci vrha stranke kako bi sačuvali svoje pozicije u sistemu. Komadina svakako nije jedan od tih stranačkih aparatčika, on je jedan od ključnih ljudi u SDP-u. zbog toga je Zoranu Milanoviću toliko bitno osigurati kako lojalnost samog Komadine, tako i lojalnost primorsko goranskog SDP-a. Izgubi li njihovu podršku, to bi mogao biti kraj Milanovića, kako na mjestu šefa SDP-a, tako i na mjestu šefa Vlade koja ovisi o podršci SDP-ovih zastupnika.

Mjesecima su, međutim, određeni krugovi u vrhu SDP-a, a posebno Gordan Maras, pa i sam Slavko Linić, ali i Zoran Milanović, na svoj način opstruirali Komadinine nakane da rasčisti s kadrovskom i političkom korupcijom u jednom od najproblematičnijih Vladinih resora. Komadina, naime, za razliku od mnogih SDP-ovih ministara, posebno Slavka Linića i nekih drugih, za sobom nije imao nikakvih političkih „repova“, a niti političkih dugova prema bilo kome. Dok je recimo Slavko Linić na određen način povezivan u prošlosti i s aferom INA, potom Aferom Hypo, ali i Robertom Ježićem i slučajem DIOKI, te su mnogi smatrali Linića jednim od Ježićevih političkih pokrovitelja, Komadina je u tom pogledu bio „ministar čistih ruku“. Takvi su u svim procesima političkih promjena izuzetno opasni za kadrovsku nomenklaturu, odnosno kadrovske promjene koje rezovima žele provesti, kako bi takvim promjenama stali na kraj političkoj, kadrovskoj korupciji. Komadina sasvim sigurno nije čovjek za igru kadrovskog „čovječe ne ljuti se“. Dok su ga mediji, uz pomoć dijela SDP-ovog vrha i HNS-ovog vrha na čelu s Čačićem, mjesecima prikazivali kao čovjeka koji se nije snašao na novoj ministarskoj dužnosti, odnosno kao čovjeka koji se nije pokazao sposobnim za novu dužnost u tom osjetljivom i korupcijom nagriženom resoru, istina je bila potpuno drugačija.

Komadina je bio jedan od rijetkih ministara spreman i na osjetljive kadrovske promjene u svom resoru, kako u samom Ministarstvu, tako i u državnim poduzećima iz svojeg resora, posebno u Hrvatskim autocestama (HAC) i Hrvatskoj pošti (HP). Te su dvije državne kompanije premrežene korumpiranim HDZ-ovim kadrovima, ali i u središtu brojnih korupcijskih i kriminalnih afera. Upravo preko HAC-a i HP-a HDZ je uspostavio sistem izvlačenja novca sa računa državnih poduzeća u crne stranačke fondove i privatne džepove najviših stranačkih dužnosnika. Bilo je zato za očekivati kako će Kukuriku vlast prve ozbiljnije rezove povući upravo u tim poduzećima. Komadina je, svakako, to želio. Posebno u ta dva poduzeća.

Imao je, kako doznajem, plan smjene Nadzornih odbora i Uprava tih poduzeća. Prema nekim nepotvrđenim informacijama, Komadina je čak tri puta želio na dnevni red zatvorenih sjednica Vlade staviti i smjenu Nadzornog odbora i Uprave Hrvatske pošte, ali bi svaki put ta točka dnevnog reda, iz nekog razloga, poznatog samo Zoranu Milanoviću, a možda i Slavku Liniću i Radimiru Čačiću bila odgođena. Neki, što bi se reklo zli jezici kažu da to ima neke veze s privatnim obiteljskim odnosima Zorana Milanovića i bivšeg HDZ-ovog šefa diplomacije Gordana Jandrokovića. Naime, prema nekim informacijama Milanovićeva i Jandrokovićeva supruga blisko su rodbinski povezane, što onda povezuje i ovu dvojicu, šefa SDP-a sa jednim od čelnih ljudi HDZ-a. S druge strane, prema nekim informacijama, Jandrokovićeva supruga povezana je navodno s jednom korupcijskom aferom u Hrvatskoj pošti, što ju pak povezuje s bivšim predsjednikom Uprave Hrvatske pošte Robertom Jukićem, pa je to kako su mnogi nagađali jedan od razloga zbog kojih se politički „čuvaju leđa“ samom Jukiću i njegovim kadrovima u Hrvatskoj pošti.

Druga veza s Jukićem, preko nekih drugih kadrova, prema nekim informacijama mogao bi biti Radimir Čačić, koji je doduše bio za smjenu samog Jukića, ali ne i za njegov kazneni progon, te ne za smjenu svih Jukićevih korumpiranih kadrova u HP-u. S druge strane, projektom smjene korumpiranih uprava u HAC-u i HP-u Komadina je na sebe navukao gnjev onih lobija koji su interesno bili vezani na kriminalne poslove uprava tih poduzeća, a čije političke veze, prema nekim informacijama sežu prilično visoko u sam vrh Kukuriku Vlade, kao i vrh pojedinih stranaka u vladajućoj koaliciji, posebno u vrh HNS-a. Komadina naprosto nije računao s činjenicom da ti premreženi korupcijski interesi mogu sezati toliko mrežno široko, i toliko hijerarhijski visoko unutar sistema vlasti, te nije mogao niti pretpostaviti da će naići na takav otpor kod prijedloga za smjene uprava tih državnih poduzeća.

Na slučaju HAC-a i HP-a Zlatko Komadina suočio se sa činjenicom da su mu u tom projektu čišćenja resora od korupcije i kriminala leđa okrenuli i najbliži stranački dužnosnici, kao primjerice SDP-ov premijer Zoran Milanović i ministar financija Slavko Linić. Njih dvojicu su u unutar stranačkom obračunu sa Komadinom, kako doznajem, podržali i ministri Gordan Maras i Arsen Bauk, koji su stali uz Milanovića, naprosto jer su stranački aparatčici koji bez podrške šefa stranke sami i nemaju neku svoju političku bazu, za razliku od samog Komadine. I Maras i Bauk došli su u politički vrh stranačkim političkim, kadrovskim inženjeringom na izbornim listama, a ne „iz baze“, kao što je to slučaj s bivšim primorsko goranskim županom. Komadina se u namjeri da ozbiljno počisti svoj resor, tako, našao ne samo kao politički usamljeni jahač, nego i izoliran i na udaru medija i novinara koji su do jučer bili na platnim spiskovima Roberta Jukića i Uprave Hrvatske pošte, kojima su se kroz godine plaćali milijuni kuna kako bi šutjeli o korupciji i kriminalu u HP-u.

Sada je Jukić u obračunu s Komadinom aktivirao i te medije koje je kroz medijsku i novinarsku korupciju držao u šaci, kroz platne spiskove kojima je plaćao medijske ugovore o šutnji. Gotovo svi mediji, koje je godinama plaćala korumpirana Jukićeva Uprava Hrvatske pošte, poput onih iz EPH, riječkog Novog lista ili Večernjeg lista, tjednima su vodili kampanju u kojoj se Komadinu propagandno prikazivalo kao „nesposobnog ministra“, koji se „nije snašao u svojem resoru“, odnosno kao jednog od najneuspješnijih ministara Kukuriku Vlade. U toj je propagandi, doduše, prednjačio Večernji list, koji je ujedno od Jukića i primao najveće iznose za šutnju o korupciji u Hrvatskoj pošti. Tako smo prije par tjedana u Večernjaku mogli pročitati tekst o Robertu Jukiću koji je prema tvrdnjama Večernjaka, „preporodio“ Hrvatsku poštu, a Komadina ga eto kao tako uspješnog menadžera želi smijeniti samo zato što ga je na to mjesto postavio HDZ. Istina je, dakako, bila daleko od toga. Komadina je raspolagao informacijama o Jukićevim malverzacijama u Hrvatskoj pošti koje godinama otkrivaju zviždači unutar HP-a, a mediji i novinari organizirano prešućuju jer su se našli u korupcijskoj Jukićevoj korupcijskoj mreži.

Bilo je očito kako Jukić kontrolira medije i novinare i kako u svakom trenutku može Komadini uzvratiti udarac. Točnije, u medijskom ratu korumpirani Jukić imao je značajnu prednost pred politički pomalo naivnim Komadinom. Osim toga, ispada da je Jukić imao i jaču političku potporu od samog Komadine. Kako Komadina nije htio pristati niti na kompromisno rješenje oko smjena u Hrvatskoj pošti, odnosno nije pristao samo na smjenu Roberta Jukića, a na imenovanja i o(p)stanak svih Jukićevih kadrova, sukob Komadine sa Milanovićem i njegovim političkim pobočnicima Linićem, Marasom, Baukom i Čačićem bio je sve izvjesniji.

Situacija je kulminirala kada se Komadina uvjerio kako bez suglasnosti Milanovića i njegovih pobočnika ne može čak niti postavljati svoje bliske suradnike u samom Ministarstvu, nego su mu i tu nametnuta pojedina kontroverzna kadrovska rješenja, na koja sam nije mogao samo tako pristati. Tu je posebno zanimljiv slučaj Dražena Ivanušeca, kojeg je vrh Kukuriku koalicije odlučio nametnuti kao glavnog tajnika Komadininog ministarstva. Radi se o čovjeku koji je do dolaska Kukuriku koalicije na vlast obnašao dužnost šefa Ureda za javnu nabavu, a prije toga šefa interne revizije u MUP-u. ivanušec slovi kao Karamarkov kadar, koji je u Ured za javne nabave došao kako bi prikrivao brojne korupcijske slučajeve u javnoj nabavi, a s kojima se povezuje i samog Karamarka. Međutim, Ivanušec je očito i u novoj vlasti našao pouzdane visoke političke pokrovitelje, očito politički puno jače od samog Zlatka Komadine.

U takvim uvjetima, Zlatko Komadina shvatio je kako je ministar samo „na papiru“. Odnosno kako je ministar tek protokolarno, dok mu ministarstvom i cijelim resorom kadroviraju drugi, na što nikako nije ni mogao niti htio pristati. Njegov odlazak postao je sve izvjesniji, o čemu je uoči službene ostavke upoznao i svoje bliske suradnike u primorsko goranskom SDP-u.

Nakon Komadinine tihe smjene, koju je Milanović propagandno ušminkao u odlazak zbog zdravstvenih razloga, primorsko goranski SDP uskoro bi, kako doznajem, mogao Milanoviću uzvratiti politički udarac za ono što smatraju političkom izdajom. Postoji, kako doznajem nekoliko mogućih scenarija raspleta ove situacije oko Komadine, od kojih je za sada jedna od opcija i pokretanje postupka opoziva Zorana Milanovića s mjesta šefa SDP-a. Točnije, odluče li tako članovi Županijskog odbora primorsko goranskog SDP-a, mogli bi i formalno unutar stranke pokrenuti proceduru pokretanja unutar stranačkih izbora, odnosno proceduru smjene Zorana Milanovića s mjesta šefa SDP-a. Kako se radi o trećini ukupnog članstva SDP-a, odluče li se za takav obračun s Milanovićem, SDP-ov bi se premijer vrlo brzo mogao naći u vrlo nezgodnoj situaciji, a Kukuriku koalicija pred vrlo ozbiljnom političkom krizom. Rasplet ove unutarstranačke situacije u SDP-u očekuje se sredinom travnja, pa nam ostaje za vidjeti hoće li Milanović nekim novim lažnim obećanjima uspjeti pacificirati najjači SDP-ov ogranak ili će mu primorsko-goranski SPD-ovci uzvratiti političkim protuudarom za okretanje leđa Zlatku Komadini. Dok je Milanović očito pokazao kako je u Vladi jači od Komadine, ostaje nam, dakle, za vidjeti je li tako i u samoj stranci, odnosno: tko je jači u SDP-u Milanović ili Komadina.
Tagovi: Zlatko Komadina, Radimir Čačić, Zoran Milanović, Robert Jukić, Gordan Maras, Gordan Jandroković, Slavica Pezer Blečić, Ivo Sanader, Ivan Šuker, afera Hypo, Hrvatska pošta, Hrvatske autoceste, Dražen Ivanušec
PROČITAJ I OVO
DZS: Promet industrije u svibnju porastao za 36 posto na godišnjoj razini
RAST
DZS: Promet industrije u svibnju porastao za 36 posto na godišnjoj razini

ZAGREB - Ukupan promet industrije u svibnju je bio za 36 posto veći u odnosu na isti mjesec lani, a porastao je i na mjesečnoj razini i to za 3,4 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS).

Azijska tržišta: Indeksi prekinuli negativni niz
TRŽIŠTE KAPITALA
Azijska tržišta: Indeksi prekinuli negativni niz
ŠANGAJ - Na azijskim su burzama u četvrtak cijene dionica porasle, prvi put nakon tri dana pada, što se zahvaljuje djelomičnom oporavku kineskih tržišta, dok je dolar oslabio prema košarici valuta nakon poruka čelnika Feda.
Wall Street stagnirao, poruke Feda očekivane
STAGNACIJA
Wall Street stagnirao, poruke Feda očekivane
NEW YORK – Na Wall Streetu je u srijedu S&P 500 indeks ostao gotovo nepromijenjen, nakon što je predsjednik Feda Jerome Powell poručio da se oporavak gospodarstva nastavlja, a da je središnja banka još daleko od razmatranja povećanja kamata.
Spojen Pelješki most
MOST
Spojen Pelješki most
KOMARNA - Podizanjem posljednjeg, 165. segmenta čelične rasponske konstrukcije Pelješki most je u četvrtak potpuno spojen i proteže se od od Komarne na kopnenoj strani, do Brijeste na Pelješcu.
Prvi nekretninski fond od jeseni na Ljubljanskoj borzi
NAJAVE
Prvi nekretninski fond od jeseni na Ljubljanskoj borzi
LJUBLJANA - Fond nekretnina Equinox nepremičnine od jeseni će također biti uvršten na Ljubljansku burzu.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE