Imati na dnevnoj osnovi precizne podatke o broju gostiju dok drugima treba gotovo mjesec i pol da podatke prikupe i obrade velika je pomoć u planiranju i provedbi aktivnosti u turizmu.
Ali hrvatski turizam i oni koji se o njemu brinu nisu brži od konkurencije samo u prikupljanju podataka o broju gostiju. Brzina prikupljanja relevantnih podataka i njihove analize te prilagođavanje okolnostima koje se mijenjaju iz dana u dan temelji su uspješnog poslovanja, a brzo i uspješno djelovanje Hrvatske turističke zajednice te drugih ključnih dionika na spašavanju ovogodišnje turističke sezone vjerojatno zaslužuje da postane case za proučavanje u akademskim okvirima.
Prisjetimo se na trenutak koje su teme dominirale kao problemi hrvatskog turizma prije samo deset mjeseci, kad smo privodili kraju 2019. godinu: overtourism i njegov pritisak na lokalne zajednice, rast zračnog prometa i broja turista iz prekomorskih zemalja te kroničan nedostatak, čak više i ne stručne, nego bilo kakve radne snage u turizmu. A onda se COVID-19 prvo pojavio u Kini, zatim se proširio na Europu, krenuo iz Italije i u samo nekoliko tjedana u veljači i ožujku potpuno promijenio svijet u kojem živimo.
Glavna tema u turizmu postala je – hoće li ga uopće biti. Politika se odlučila na kalkulirani rizik, provesti strogu karantenu, očistiti zemlju od virusa i s prvim danima ljeta otvoriti vrata turistima. Hrvatska turistička zajednica tu je napravila veliki strateški zaokret, koji je uvelike utjecao na to da danas za sobom imamo više nego zadovoljavajuću turističku sezonu. Ispravno se zaključilo kako će hrvatska prednost biti mogućnost dolaska automobilom iz kruga zemalja srednje Europe – i korona izgleda manje strašno ako znate da u slučaju stani-pani možete sjesti za volan i do noći biti kod kuće.
Resursi HTZ-a namijenjeni oglašavanju pretočeni su u privlačenje turista iz zemalja srednje Europe – Nijemaca, Austrijanaca, Čeha, Slovenaca, Mađara... Karavane automobila i kampera spustile su se na Jadran i umjesto očekivanog potopa (UNWTO nam je davao izglede za 30 posto prošlogodišnjeg prometa) imali smo od početka godine do kraja kolovoza 41 posto dolazaka i 53 posto noćenja u odnosu na rezultate iz 2019. Kolovoz je bio na izvanrednih 64 posto prošlogodišnjih noćenja, a u prvim tjednima rujna u Hrvatskoj još uvijek boravi oko 200 tisuća stranih gostiju.
U usporedbama srpanj prema srpnju, Hrvatska je imala 50 posto lanjskih dolazaka, Španjolska 25 posto, Portugal 17 posto, Cipar 12 posto, a Turska 14 posto. U apsolutnim brojkama, Hrvatska i Španjolska su u sprnju imali isti broj turističkih dolazaka – po dva i pol milijuna, što je šokantan rezultat obzirom na veličinu španjolskog tržišta i države u odnosu na Hrvatsku. Grčka, Francuska i Italija tek će objaviti svoje rezultate za srpanj i bit će zanimljivo opet napraviti usporedbu, kao i usporediti ukupne godišnje rezultate mediteranskih zemalja po isteku 2020.
Ovi su rezultati vjerojatno i u jednoj manjoj mjeri utjecali na izbor direktora HTZ-a Kristijana Staničića na mjesto potpredsjednika European Travel Comissiona, krovne i najvažnije europske turističke organizacije posvećene promociji Europe na trećim tržištima. Ovo je prvi put da je jedan Hrvat tako visoko pozicioniran u toj organizaciji. Naravno da je Staničićevom izboru prethodilo mnogo tihog rada, a vjerojatno i lobiranja, ali ovaj povijesni rezultat hrvatskog turizma u doba pandemije sigurno nije odmogao.
